Gotovo sve pasmine pasa imaju neke karakteristične osobine – primjerice, jazavčari kratke noge i duguljasto tijelo, mopsi naborano lice, a Dalmatinci crne ‘pjege’ po krznu…
Nažalost, genetika koja različitim pasminama daje posebne atribute često je rezultat pretjeranog parenja među pasminama!
Parenje jako utječe na zdravlje
U nedavnoj studiji objavljenoj u ‘Canine Medicine and Genetics’, međunarodni tim istraživača na čelu s veterinarskom genetičarkom Danikom Bannasch otkrio je kako je većina pasmina pasa visoko rizična na povećanje bolesti jer se pretjerano pare u srodstvu!
“Nevjerojatno je koliko je parenje važno za zdravlje. Dok su prethodne studije pokazale da mali psi žive dulje od velikih pasa, nitko se nije detaljnije bavio studijama o morbiditetu ili prisutnosti bolesti. Naša studija je otkrila da su psi manje veličine i koji nisu u rodu puno zdraviji od većih pasa koji su u srodstvu”, otkrila je Bannasch.
Prosječno parenje u srodstvu, na temelju genetske analize 227 pasmina bilo je gotovo 25%, što je ekvivalent dijeljenju istog genetskog materijala s punokrvnim bratom ili sestrom. To su razine koje se smatraju znatno iznad sigurnih razina kako za ljude tako i za populaciju divljih životinja. I kod ljudi, visoka razina tzv. inbreedinga (3-6%) povezana je s povećanom prevalencijom složenih bolesti kao i drugih predispozicija za teške bolesti poput raka i autoimunih bolesti!
Zašto psi naginju glavu? Razumiju li nas doista što govorimo?
Neke pasmine se više međusobno pare
Istraživači su se udružili s Wisdom Health Genetics, svjetskim liderom u istraživanju genetike kućnih ljubimaca, kako bi dobili najveću moguću veličinu uzoraka za analizu. Baza podataka Wisdom Healtha najveća je baza podataka DNK pasa na svijetu, koja pomaže istraživačima da prikupe podatke od 49.378 pasa iz 227 pasmina – prvenstveno iz europskih izvora.
Dakle, što pasminu pasa čini rizičnijom od drugih? Bannasch objašnjava da je to često kombinacija male populacije na kojoj se radi jaka selekcija zbog određenih karakteristika, najčešće fizičkog izgleda, a ne njihove osnovne svrhe. Posebno se zainteresirala za Dansko-švedskog farmerskog psa prije nekoliko godina. Zaljubila se u njihovu kompaktnu veličinu, karakter i inteligenciju, a na kraju je i privatno uvezla jednog iz Švedske.
Bannasch je otkrila da dansko-švedski seoski psi imaju nisku razinu srodnog parenja na temelju njihove povijesti, odnosno, relativno velike populacije i uzgoja radi njihove funkcije, a ne jake umjetne selekcije zbog izgleda. A prema zdravstvenim podacima o osiguranju pasmina prikupljenim od Agria Insurance Sweden farmerski je pas jedna – od najzdravijih pasmina.
Očuvanje genetske raznolikosti
Znanstvenici ističu kako su podudarnosti na temelju pedigrea varljive. Kalkulatori za križanje pasmina ne idu dovoljno daleko u genetsku liniju psa.
Postoje i druge mjere koje se mogu poduzeti kako bi se očuvala genetska raznolikost i zdravlje pasmine. Oni uključuju pažljivo upravljanje uzgojnim populacijama kako bi se izbjegao dodatni gubitak postojeće genetske raznolikosti, kroz edukaciju uzgajivača i praćenje razine parenja u srodstvu omogućenih tehnologijama izravne genotipizacije.