Što je ono što nas čini nama samima? Mnogi ljudi pamćenje vide kao važan dio onoga što jesmo, a filozof John Locke jedan je od prvih koji sugeriraju da sjećanje čini temelj našeg identiteta. Istražujemo ulogu koju imaju naša sjećanja – i što se događa kad nam se oduzmu.
Naša nas iskustva čine onim što jesmo, zar ne? Ako je to uistinu tako, što se događa s onima koji izgube pamćenje? Nestane li njihov identitet zajedno sa sjećanjima?
Što može utjecati na naše pamćenje?
Naša sjećanja nisu sjajne kugle koje se mogu uredno pohraniti, nego su mnoštvo različitih sjećanja, raširenih našim mozgom. Tu su i dugoročna sjećanja, dok se slična iskustva često skupljaju u obrasce. Općenito je prihvaćeno da emocije utječu na pamćenje – u nekim slučajevima one događaj čine nezaboravnim, ali mogu imati i suprotan učinak i dovesti do gubitka pamćenja.
S druge strane, primjerice, tuga može ‘rastaviti’ uspomene. Naime, studije su pokazale da onima koji proživljavaju ‘kompliciranu tugu’ (kad se osjećaj tuge s vremenom ne ublaži) može biti teško prisjetiti se događaja koji uključuju voljenu osobu koja je, primjerice, preminula. Trauma je često povezana s gubitkom pamćenja. Pa mnogi nisu svjesni nestalih uspomena sve dok ne dobiju povratnu informaciju tijekom psihoterapije.
Demencija, a posebno Alzheimerova bolest stanja su povezana s gubitkom pamćenja. To može biti pogubno za osobu koja živi s tim stanjem, ali i za sve oko nje.
Način na koji se sjećanja pomiču i klize ovisi o dijagnozi i o napredovanju bolesti. Opet, način na koji to utječe na pamćenje razlikovat će se od osobe do osobe, s tim da neki ljudi gube prošla sjećanja, dok drugi ne mogu stvoriti nova.
Kako gubitak pamćenja utječe na identitet?
Kao što možete očekivati, ovdje nema jasnih odgovora, a istina je da će to ovisiti o osobi koja je doživjela gubitak pamćenja. Neki događaji, bez obzira na naša sjećanja, mogu ostaviti duboki trag u knjizi našega života. Nekima je koristan pristup jednostavno okretanje stranice i kretanje naprijed.
U udruzi Headway East London, dobrotvornoj udruzi za osobe s oštećenjima mozga, osnovana je zajednica koja se manje oslanja na prethodne životne narative. Radna terapeutkinja iz Headwaya, Laura Jacobs, objašnjava: “Naučila sam se usredotočiti na druge načine na koje se naši identiteti mogu oblikovati. U Headwayu se identitet članova nalazi u budućnosti, a ne u njihovoj prošlosti. Uvijek se nešto stvara – projekt, umjetničko djelo, performans ili ruča, a članovi se pretvaraju u glumce u vremenima u kojima se identitet nalazi – u sadašnjosti i budućnosti.”
Razvijanje identiteta na ono što nas povezuje sada ili u budućnosti
Laura također primjećuje da se naš osjećaj vlastitosti oslanja na naše uloge i na to kako se odnosimo prema drugima. “Svi smo kćeri i sinovi, možda roditelji ili braća i sestre, vlasnici kućnih ljubimaca i prijatelji. To su ogromne uloge i mogli bismo ih bolje njegovati! Aktivno tražim druge načine na koje se identitet može razviti, a koji se ne oslanjaju na sjećanje, već na nešto što nas povezuje ovdje i sada. Bilo da to uključuje stvaranje nečega ili način povezivanja s nekim.”
Umijeće života: Kako se kvalitetno odmoriti i riješiti nakupljenog stresa
Savjetodavna psihologinja Rebecca Corney objašnjava da uz naše uloge, veliki značaj mogu imati i naše moralne osobine, a istraživanja pokazuju da je moralni identitet važniji od pamćenja u očuvanju osjećaja sebe u demenciji.
“Naše moralne osobine, uključujući empatiju, suosjećanje i sustave vrijednosti, relativno su očuvane u Alzheimerovoj bolesti i govore više o nama nego naša sjećanja.”
Tko smo mi, onda se ne može ograničiti na uspomene koje imamo. Određena iskustva bez sumnje će utjecati na naš identitet, ali nije nužno sjećanje na te događaje ono što nas definira, već naša reakcija na njih. Naš identitet je tapiserija, s različitim nitima ispletenim da bi stvorili nas.
Izrada prilagodbi
Ako ste doživjeli gubitak pamćenja, možda ćete osjetiti promjenu u identitetu, ali postoje prilagodbe koje vam mogu pomoći da se lakše nosite s tim. Laura preporučuje da se usredotočite na stvari koje su manje ovisne o vašoj prošlosti – kako biste definirali identitet. “Ovo može stvoriti novu ulogu – poput umjetnika, kuhara ili volontera ili učenje nove vještine. Ako zadržite pogled na sadašnjem trenutku, a ne na prošlosti, može vam pružiti osjećaj da imate svoje temelje. Toplo preporučujem aktivnosti poput meditacije – jer vas vraćaju u trenutak.”
Zajednička karakteristika svima koji su suočeni s gubitkom pamćenja jest, bez obzira jeste li pogođeni vi ili netko koga volite – da treba biti strpljiv. Shvatite da stvari mogu funkcionirati drugačije i da će vam trebati više vremena nego prije, okružite se podrškom ili potražite profesionalni savjet.