Pao je ovogodišnji zastor na Wimbledon – hram svjetskog tenisa. Onaj s kojim se ništa i nikad ne uspoređuje. Onaj koji je i gledateljima i igračima stvar životnog ritma, kulture, nepropuštanja, dio krvne slike. Svi pamtimo kako smo se osjećali kad je Goran nadjačavao Raftera kad nitko nije očekivao. Ovogodišnji turnir u svoj svojoj ljepoti donio je ono što pomniji pratitelji tenisa znaju već dugo – pobjednika koji je budućnost za sljedeća desetljeća. Carlos Alcaraz, 20 – godišnji Španjolac uspio je nadmudriti Srbina Đokovića. Mudrost je možda najtočnija riječ jer samo tako možete biti jači protiv igrača kakav je donedavni broj jedan Novak Đoković.
Bitno je kakav se karakter krije iza svega
U finalnih wimbledonskih skoro pet sati nadmudrivanja Španjolac je nadjačao i samog sebe i dokazao ono što mu kazuje i oko kad ga pogledate – da je miran, pošten, da zdravo grize i da su mu trenutne reakcije spontane i lišene opasnosti. Čarolija tenisa krije se u činjenici da je to sport u kojem de lako vidi karakter -jeste li džentlmen prvo prema sebi i bliskom okruženju, a onda i prema javnosti ili ste oficir bez pratećeg bontona koji sliku čini potpunom. Aktualni pobjednik najvećeg turnira ima samo 20 godina, isto toliko osvojenih turnira na svim razinama od početka karijere, ove godine odigrao je 51 meč i ostvario 47 pobjeda.
View this post on Instagram
Njegov protivnik u finalu pak, potpisniku ovih redaka, dokaz je da brojke nisu onaj jezičac na vagi da biste bili najveći svih vremena. Bitno je kakav se karakter krije iza svega i koliko ste zdrave psihe utkali u individualni uspjeh. Sve što čini i kako se ponaša Carlos Alcaraz već je sad jedna od najljepših sportskih priča, građenih na zdravim temeljima. Ima u njemu svega pomalo – temperamenta Rafaela Nadala, mirnoće i virtuoznosti u pokretu Rogera Federera, vlastitog recepta bodrenja u ključnim trenucima i nerješivosti kratke lopte za protivnika. Budućnost tenisa je u sigurnim i virtuoznim rukama ovog genijalca.
View this post on Instagram
“San se ostvario, ali bio bih ponosan na sebe i da sam izgubio, jer sam dao sve od sebe i uživao”, kaže Alcaraz nakon osvajanja Wimbledona. Uživali smo i mi, a to i jest poanta svega -najbolji pojedinci nisu sebični – kad oni uživaju, uživaju svi oko njih. Zato smo, uz kucanje u drvo da sve ide po planu, sigurni da će u budućnosti još puno puta stisnuti paku i uskliknuti – Vamooossss!, osvajajući planet. Mudrošću, dobrotom, igrom i uživanjem. Nek’ se igre nastave!
Naslovna fotografija: carlitosalcarazz