Svjetska rekorderka u bazenskom ronjenju, samohrana majka dvoje djece, žena je čija životna priča može inspirirati mnoge čitatelje suočene s trenucima malodušnosti, pitanja o smislu i sumnjama u to što znači “zapeti” u životu i ostvarivati ciljeve.
Korak po korak do nedavnog rušenja svjetskih rekorda u bazenima u Sisku popričali smo s Mirelom Kardašević, rekorderkom u bazenskom ronjenju i velikom inspiracijom mnogima, koju ni korona nije zaustavila u ostvarivanju svojih ciljeva.
Najvažnije je da uvijek vjerujemo u svoje mogućnosti
Kad rušenje svjetskih rekorda postane gotovo rutina i svakodnevica, kako se osjeća u vlastitoj koži svjetska rekorderka u bazenskom ronjenju?
Svaki rekord me veseli jer je to znak da su se uloženi trud, rad i odricanje isplatili. No, ne zadržavam se predugo na tim rekordima nego idem dalje. Ima još puno toga što želim ostvariti, tako da je svaki uspjeh samo potvrda da sam na dobrom putu i da tako nastavim i dalje.
Molba za približavanje laicima – što točno znači i koliko je zahtjevno razvaliti u kategorijama dinamika sa stereo perajama – 231 metara, a u disciplini bez peraja – 206 metara? To su, naime, brojke ostvarene netom u Sisku…
Zadnji rekordi koje sam ostvarila su zaroni koji traju 4 minute, što znači da u kretnji od 4 minute držim dah pod vodom i pokušavam napraviti što više metara. Pri zaronu se treba paziti na ekonomičnu potrošnju kisika, energije, ostati smiren kada nastupi veliki poriv za udahom, a najvažnije je da uvijek vjerujemo u svoje mogućnosti.
Kada sam napunila 30 godina, odlučila sam da mi treba hobi, odnosno vrijeme samo za mene. I tako sam upoznala ronjenje te sam se oduševila tim sportom kada sam ga probala
Koji je Vaš sportski životni put prije ove rekordne faze jer teško da ste se jednog jutra probudili i rekli sad idem po rekorde, vjerojatno je neka podloga postojala prije? Kako je uopće došlo do odluke i koji je bio breakthrough trenutak kad kažete – to je to?
Oduvijek sam bila borbenog duha, mislim da sam takav karakter od malena, jer sam se borila sa dječjom bolesti (Leg calve perthes). Upravo zbog te bolesti sam počela plivati kao dio terapije i tako sam ostala u tom sportu jer dugo nisam mogla ništa drugo raditi zbog kuka. Plivala sam do svoje 22 godine. Prije nego što sam počela roniti, 8 godina se nisam bavila sportom jer sam u međuvremenu rodila dva sina, koji danas imaju 9 i 10 godina.
Kada sam napunila 30 godina, odlučila sam da mi treba hobi, odnosno vrijeme samo za mene. I tako sam upoznala ronjenje te sam se oduševila tim sportom kada sam ga probala. Ispostavilo se da sam talent, i uz to samo počela puno trenirati tako da sam uz puno rada i odricanja stigla do ovih rezultata. Mislim da me ronjenje ispunilo i pružilo ono što mi je nedostajalo i zato mi nikada nije teško raditi dodatno ako želim biti najbolja.
Kolika je uopće konkurencija u odnosnim kategorijama u svijetu s obzirom da nije riječ o masovno popularnom nogometu ili MMA borbama? Koliko se ljudi bave ronjenjem na dah i odakle osim Vas dolaze najkvalitetniji ronioci mimo Hrvatske?
Konkurencija je velika, ima jako puno ronioca diljem svijeta. Najjači ronioci dolaze iz Italije, Francuske, Rusije, Kine, Poljske, Slovenije, tako da na natjecanjima postoji velika borba. Mi smo uvijek među najboljima, što nas osobito veseli. Iako smo mali sport u Hrvatskoj, nemamo veliku potporu javnosti i borimo se sami, a jedan smo od najtrofejnijih sportova u Hrvatskoj. No, polako mijenjamo tu situaciju i nadam se da će nas i u Hrvatskoj početi cijeniti kao što nas cijene izvan granica.
View this post on Instagram
Najvažnija je mentalna snaga
Tehnike disanja, fokus i kapacitet pluća, brojne vježbe – što je još ključ uspjeha za postizanje svjetskih rekorda? Ne nužno u kategoriji odavanja tajne i recepta nego više kao poticaj ljudima u drugim disciplinama na spiku “kad odlučim, sve se može”…
Kako bih se uspjelo u bilo čemu, smatram da je najpotrebnija mentalna snaga, pogotovo kada rezultat ne bude onakav kakav smo priželjkivali. U svemu u životu, bilo to u privatnom, poslovnom i sportskom životu, postoje usponi i padovi. No, mislim da su ti padovi zapravo najvažniji jer nam oni pokazu koliko zapravo nešto želimo i što trebamo napraviti kako bih došli do tog cilja. Uz mentalnu snagu, bez velikog truda, rada, odricanja, jednostavno nema velikih dugoročnih rezultata.
Pod vodom zaboravim na stvarnost i život oko sebe, jer mi je svakodnevni život vrlo zauzet. S obzirom na to da sam samohrana majka, sve aktivnosti vezane za djecu ja odrađujem
Pod vodom nema korone ni nekog ‘novog normalnog’. Bude li podron bijeg od stvarnosti i kako uopće izgleda Vaš izvanrekordski život?
Pod vodom zaboravim na stvarnost i život oko sebe, jer mi je svakodnevni život vrlo zauzet. S obzirom na to da sam samohrana majka, sve aktivnosti vezane za djecu ja odrađujem. Imam sreću pa mi roditelji pomognu kada je to potrebno. No, od ranog jutra do navečer sam u pokretu, i to mi je postao životni stil, tako da sam naučila na taj ritam. Naravno da postoje dani kada bih željela malo dulje spavati i imati više vremena za neke stvari. Ipak, za svoje prijatelje uvijek nađem vremena i važno mi je da oni shvaćaju zašto nisam uvijek dostupna. I stojim pri tome, da uz dobru organizaciju, sve se stigne, jer ako odredimo što su nam prioriteti, nema razloga da ne stignemo sve.
Bazen ima nastavak svake godine i na moru. Možete li nam približiti Vaš stav prema ronjenju i koliko je ronilačka zajednica zatvoren krug ljudi s nekim specifičnim filozofijama života i zatvorenostima kad kažete ‘mi ronioci’?
Nakon bazenske sezone, slijedi dubinska sezona. Do sada nisam imala puno vremena za trenirati dubinu, no ovo ljeto ću joj se posvetiti malo više kako bih pokušala zaroniti što dublje. Svoje prve dvije medalje sam osvojila na europskom dubinskom prvenstvu, tako da mi je dubina osobito draga. Smatram da je donekle lakša od bazena jer je bazen mentalno vrlo težak, ali ujedno i fizički, no u dubini se treba paziti na neke tehničke stvari, kao kompenzacija koja je najvažnija kako bih mogli doći do određenih dubina. Ove godine, osim svjetskog bazenskog prvenstva u lipnju, u listopadu imamo i dubinsko svjetsko prvenstvo, pa se nadam da ću imati dovoljno vremena za trening u moru kako bih poboljšala svoje dosadašnje rezultate.
Korona me naučila strpljenju
S obzirom da nije riječ o visoko komercijalnom i masovnom sportu, koliko je financijski zahtjevno i koliko Hrvatska preko svojih sportskih odbora pomaže i održava svjetskoj rekorderki pristojan nivo rada, a koliko su vam tu od pomoći sponzori, u Vašem slučaju čaša vina?
Bez sponzora je jako teško opstati u ovom sportu. Nagradu od HOO dobijemo samo ako osvojimo zlato na europskom ili svjetskom prvenstvu, neki od nas su kategorizirani sportaši. Sport zahtijeva pripreme, suplemente, prehranu, osiguranje, putovanja itd. Tako da je teško biti pri vrhu bez dodatnih financijskih sredstava. U drugim državama poput, primjerice, Italije, Francuske, Rusije, situacija je potpuno drugačija prema roniocima i imaju sve najbolje uvjete. Kada imate snažan tim iza sebe koji vas podupire, onda je uvijek sve lakše.
Mi sportaši imamo taj jedan cilj – natjecanje, a ona su nam oduzeta, tako da je dosta stresno i teško je zadržavati motivaciju jer ne znamo sta sutra donosi
Možete li u Hrvatskoj živjeti samo od ronjenja i koliki je zapravo vijek trajanja svjetske rekorderke – ima li taj sport neke dobne i fizičke limite?
Ronjenje nema dobnu granicu. Zapravo što ste stariji, možete biti samo bolji, naravno potreban je zdrav životni stil uz to. Tako da ne namjeravam stati i bavit ću se ronjenjem sve dok uživam u tom sportu.
Osim pretpostavke da Vam je “Big Blue” najdraži film i da Vam “Ralje” nisu utjerale strah u kosti tijekom ronjenja na moru i free falla, što Vas još osim ronjenja ispunjava i kako se 2020. i 2021. odrazila na Vaš sport…
Korona nam je svima poremetila planove. Svjetska prvenstva koja su trebala biti prošle godine su otkazana i prebačena na ovu godinu, no situacija nije bajna i dalje, ali se nadam da će se sve planirano ostvariti. Mi sportaši imamo taj jedan cilj – natjecanje, a ona su nam oduzeta, tako da je dosta stresno i teško je zadržavati motivaciju jer ne znamo što sutra donosi. No, naučila sam da na te stvari ne možemo utjecati i da ovo vrijeme mogu samo iskoristiti kako bih bila još bolja i onda kada dođe vrijeme da pokažem ono što sam napravila. COVID me zasigurno naučio još većem strpljenju i pokazao mi je koliko zapravo volim ovaj sport.
View this post on Instagram
Fotografije: Instagram