Kod Alicie Mitas, sve je započelo kada je imala 7 godina i razboljela se za Uskrs. Otada, svakodnevno se bori s ovim osjećajem. Nakon nekog vremena i njezini su roditelji priznali da situacija nije nimalo bezazlena.
Mitas danas ima 18 godina i pati od emetofobije – a to je strah od povraćanja. Korisnica društvene mreže Tiktok @lacey.bibbee opisuje, pak, svoje iskustvo s emetofobijom i priznaje kako je bila smrtno prestrašena i da je povraćala.
Traumatično iskustvo povezano s ankcioznošću
Kao i mnogi drugi, i njoj su društvene mreže poslužile da proširi svijest o emetofobiji i kako je ona utjecala na njezin život. Hashtag #emetophobia doseže više od 70 milijuna pregleda na TikToku. @lacey.bibbee otkriva da se njoj to dogodilo nakon što je čula tatu da povraća cijelu noć – što je za nju bilo traumatično iskustvo. Dodaje kako ne zna razlog svoje panike, ali čim je netko u njenoj blizini bolestan počne je hvatati panika.
@lacey.bibbeeReply to @sarahjones4736251 if you have anymore questions, i’m willing to reply #InTheHeightsChallenge #FriendsReunion #fyp #FYP #emetophobia♬ original sound – Lacey
“Emetofobija je tipična predispozicija anksioznosti. Može biti izazvana određenim događajem, koji može biti traumatičan, ali ne nužno. A može je izazvati i neki događaj čak iz djetinjstva”, objašnjava Ken Goodman, licencirani klinički socijalni radnik.
Ne radi se o tome da samo vidite nekoga da povraća – svima se dogodi da vide nekoga da povraća barem jednom u životu… pitanje je zašto je to toliko popraćeno anksioznošću, čak i gađenjem. U tim trenucima počinje se razvijati fobija i osobe počinju intenzivno razmišljati zašto se to događa baš njima. Uz anksioznost i opsesivno kompulzivni poremećaj može doći u kombinaciji s drugim poremećajima.
Emetofobija utječe na svakodnevni život
Goodman smatra kako osobe koje pate od emetofobije mogu pokušati izbjegavati situacije koje trigeriraju ovaj strah.
“Dogodi se da ponekad pacijenti godinama ne povrate, no zbog straha od takve mogućnosti u potpunosti počinju mijenjati svakodnevne navike”, smatra Goodman. To znači da počinju paziti što jedu, izbjegavaju određene situacije i mjesta, a sve zbog straha od povraćanja – a time propuštate štošta u životu.
International OCD Foundation – neprofitna organizacija kojoj je cilj pomoći svima koji su pogođeni opsesivno-kompulzivnim i povezanim poremećajima da žive punim i produktivnim životom – opisuje emetofobiju kao nešto jako “iscrpljujuće”. Objašnjavaju kako mnogi izbjegavaju određene lijekove koji navode mučninu kao moguću nuspojavu, a drugi se čak odreću i trudnoće – zbog straha od jutarnje mučnine.
Za Mitas posebno je teško bilo razdoblje tijekom školovanja. “Nisam imala nikakav društven život tijekom srednje škole jer sam se bojala izlazaka i mogućnosti da ću se razboljeti. Kad god sam počela osjećati anksioznost ili bolest (i u razredu), uvijek sam tražila da idem kod pedagoga ili medicinske sestre. To je bila moja sigurna zona”, prisjeća se Mitas.
Emetofobija utječe na mentalno i fizičko stanje osobe. Mitas dodaje da se doista i razbolite kada stalno razmišljate o svemu na način ‘što ako se razbolim’. Uz taj strah i anksioznost je poprapraćena tjelesnim znojem, bržim otkucajem srca ili bolovima u trbuhu.
Ne radi se samo o gađenju na povraćanje
Većina ljudi smatra povraćanje neugodnim, no jedno je osjećati jednostavno gađenje činu povraćanja, a drugo je emetofobija. Ako nikada niste čuli za emetofobiju, niste jedini. Goodman navodi kako i neki terapeuti nisu upoznati s ovim poremećajem.
Za one koji nistu upoznati s ovim poremećajem, Mitas moli sve samo da budu ljubazni i da ne zadirkuju one koji pate od te fobije. Ističe kako je njoj terapija puno pomogla u liječenju i potiče druge koji pate od da potraže stručnu pomoć!