Povodom smrti aktualnog Pape Franje, argentinskog svećenika Jorgea Maria Bergoglia, svijet ne tuguje samo za religijskim vođom i prvim čovjekom katoličke crkve, nego i za jednom od najprepoznatljivijih figura globalne pop kulture. Papa je kao figura stoljećima pop ikona. Sveprisutan, simbolički potentan, medijski moćan. Smrt bilo kojeg Pape nije samo kraj jednog pontifikata već kraj jedne ere u pop kulturi, već ovisno koliko je on kao lik bio svjetovan ili duhovan.
Papa je, sad više nego ikad, postao simbolom ne samo duhovne vlasti, već sveopćeg traženja smisla.
View this post on Instagram
Film ga portretira kao dramskog heroja, glazba ga izaziva u raznim područjima inspiracija, video igrice ga virtualiziraju, mreže ga memeficiraju. I dok se Kardinali zatvaraju u konklavu čekajući novi izbor, svijet scrolla, citira i remixira Svetog Oca. U vremenu kad su svi javne osobe, Papa je jedini koji istovremeno može biti i arhetip i influencer. I mit i stvarnost.
U trenutku kada se vatikanska zvona oglašavaju i spremaju za sprovod, prisjećamo se kako je Papa (ili ono što on simbolizira) postao trajna muza raznih aspekata popularne kulture.
Papa na filmu
Papinstvo je idealna fikcionalna podloga: politika, tajne, duhovnost, izdaja, moć, osamljenost. Malo koja institucija nosi u sebi toliku dramsku gustoću.
Nedavni film ‘Konklava’ (2024.), nominiran za Oscara, još jednom je podsjetio koliko je izbor Pape fascinantno kazalište moći. Intimni prikaz iza zatvorenih zidina Sikstinske kapele, film je pažljivo izbalansirao mistiku i realizam. Jedan od najsnažnijih prikaza u novije vrijeme jest ‘Dva pape’ (2019.), s briljantnim Hopkinsom i Pryceom. Dijalog između konzervativnog Benedikta XVI. i progresivnog Franje nije samo portret dvojice ljudi, nego i sukob dvaju svjetonazora u Crkvi – i društvu. Netflixov serijal ‘Young Pope’ i ‘The New Pope’, Paola Sorrentina daje Papinstvu opernu teatralnost i baroknu ironiju. Pio XIII kao Jude Law je seksi, duhovno kontradiktoran, egoističan – Papa za milenijalce. Sveti otac koji puši Marlboro, nosi Ray-Banice i citira Banksyja. Pop papa, ali doslovno.
Papa u glazbi
Papa je u glazbi sveprisutan, bilo kao duhovna referenca, institucionalna figura ili ikona otpora. Madonna je 1989. šokirala Crkvu videom za ‘Like a Prayer’ kad je puštala crnom Isusu suze s križa, a Papa Ivan Pavao II. pozvao je na bojkot njezine turneje. U2 je u pjesmi ‘Gloria’ kombinirao latinski liturgijski jezik s rock zvukom. Bob Dylan, pozvan da svira pred Papom, izazvao je kontroverzu zbog svoje slobodarsko-protestantske karizme te činjenice da ga nitko nikad nije uspio do kraja odgonetnuti. Kamo god se okrenete u pjesmaricama Nicka Cavea, sve pršti od biblijskih motiva pa mu ni Papa nije stran. Dao ostanemo samo kod komercijalno najspominjanijih. U heavy metalu, osobito onim formama i podvrstama koje koketiraju s onostranim, Papa je najčešće antipapa.
Švedski bend Ghost stvara svoju vlastitu crnu crkvu s nizom ‘Papa Emeritus’ likova – grotesknih, maskiranih i teatralno blasfemičnih. U njihovom univerzumu, Papa je figura manipulacije, a misa je rock koncert. Ali marginaliziranja institucije idu više u smislu popratnih spomena glavnih death, black i grind metal borbi između Lučonošte i Boga.
Papa u književnosti
U književnosti je Papa često pozadina ali vrlo moćna. Od Umberta Eca i njegova ‘Imena ruže’, preko Dana Brownovih trilera (‘Anđeli i demoni’, ‘Inferno’), pa do ozbiljnih teoloških romana i memoara, Papa se često koristi kao simbol sukoba između duhovnog i svjetovnog, autoriteta i slobode, tradicije i hereze. U fantasy žanru, arhetipski ‘sveti otac’ često je čuvar tajni ili prepreka promjeni. U distopijskim romanima, Crkva (ili njezin vođa) zna biti sinonim za totalitarizam. Primjerice u djelima poput Atwood, Orwell, Zamyatin.
Papa u videoigrama, Level up za Svetog Oca
I dok je film prikazao Papu uzvišeno, a glazba često subverzivno, videoigre su bile – kako reći – brutalno iskrene. U digitalnim svjetovima Papa više nije izvan dometa. On može biti saveznik, meta, NPC ili plot twistana figura. U serijalu ‘Assassin’s Creed’, radnja često uključuje Vatikanske tajne kad igrač doslovno ulazi u Vatikansku palaču i bori se protiv pape Aleksandra VI. (Rodrigo Borgia), predstavljenog kao korumpirani antagonist s moćima artefakta ‘Jabučice Edena’. Papa kao supernegativac s magičnim moćima?
Da, digitalni srednji vijek dozvoljava sve. U igri ‘The Pope: Power & Sin’, igrač preuzima ulogu Pape koji balansira između diplomacije, vjere i – vrlo svjetovne moći. Igra otvoreno koketira s pojmovima grijeha, manipulacije i političke igre pod križem. Kritizirana zbog etičke ambivalentnosti, ali zanimljiva kao ogledalo pop imaginacije. Papa se pojavljuje i kao simbol moći u strategijama poput ‘Civilization’, gdje religija postaje alat za osvajanje kontinenata, a Vatikan kao grad-država može biti dio tvoje ‘diplomatske igre’.
S druge strane spektra, postoje i edukativne igre koje prikazuju Papu u kontekstu povijesti i moralnog izbora, poput nekih mobilnih kvizova i VR aplikacija koje korisnika vode kroz Sikstinsku kapelu ili simuliraju proces konklave.
Papa na društvenim mrežama
Papa Franjo bio je prvi Papa koji je aktivno koristio društvene mreže – i to ne kao ukras, nego kao duhovnu platformu. Pod službenim nadimkom @Pontifex, njegova prisutnost na Twitteru, Instagramu i Facebooku dosegla je milijune pratitelja. Objave na Twitteru često su bile jednostavne, ali moćne poruke nade, mira i molitve. Na Instagramu su objavljivane fotografije koje su Papu prikazivale u neposrednoj, često emotivnoj blizini s ljudima. Bio je viralno svet, u isto vrijeme i poglavar i meme.
Pamti se trenutak kad je algoritamski generirana slika Pape u bijeloj Balenciaga jakni postala viralna – lažna, ali toliko uvjerljiva da je nakratko zbunila cijeli Internet što je bio dokaz da u digitalnoj eri Papa više nije samo institucija već filter. Hashtag. Simbol.
Papa je redovito bio reshaeran i na YouTubeu, često citiran na TikToku, a neke njegove rečenice poput ‘Tko sam ja da sudim?’ postale su viralan zvučni mem u LGBTQ+ zajednici, uz poruke potpore i reinterpretacije.
View this post on Instagram
Njegova karizma i figura zavisi svakako od osobe koja nosi titulu, a tko će naslijediti Franju i s koliko će toplote ili dobrote reprizirati pute prednika, ostaje na onome što ste djelomično gledali u ‘Konklavi’.
A sa strane nekoga tko ne nosi nužno križ kako bi razmahivao svojom vjerom, ali vjeruje u snagu autentične duhovnosti činjenja dobra možete reći hvala na skromnosti u vremenu taštine, tišini u vremenu buke i poruci nade u vremenu cinizma.
Pop kultura je često znala preuveličavati, iskrivljavati ili ironizirati Papu – ali nikad ga nije mogla ignorirati. S takvom vatikanskom PR mašinerijom, govori dosta.
Naslovna fotografija: Pexels