MTV je stvorio i promovirao cijelu generaciju vizualnih inovatora, redatelja poput Michela
Gondryja, Spikea Jonzea, Chrisa Cunninghama, Marka Romaneka i Stephena R. Johnsona,
autore koji su režirali spotove s istim autorskim potpisom kojim redatelji potpisuju filmove.
Njihovi radovi pomicali su granice mogućeg u vremenu prije digitalnih filtera, kad su ideje
bile važnije od algoritama. Kao što je ‘Sledgehammer’ Petera Gabriela označio rođenje video-arta u glazbi, a ‘Here It Goes Again’ OK GO njegovu viralnu reinkarnaciju, tako i kraj
MTV-a simbolizira kraj jedne umjetničke forme koja je znala kako glazbu pretvoriti u vizualni događaj koji se pamti i koji se ne može ‘skrolati’, nego samo doživjeti.
Ovo je izbor top 10 (ali zapravo malo više) najoriginalnijih videospotova svih vremena koji su obilježili kreativnu eru MTV-a. Ne nužno najskupljih ili najpopularnijih, nego onih koji su
redefinirali što znači spojiti glazbu i vizualnu umjetnost.
Riječ je o spotovima koji su pomicali granice tehnologije, narativa i imaginacije, a MTV ih je
pretvorio u kultne trenutke audiovizualne povijesti.
1. Peter Gabriel: ‘Sledgehammer’ (1986., režija: Stephen R. Johnson / Aardman Animation)
Spot koji je promijenio sve. Kombinacija stop-animacije, glinenih modela, pikseliranih efekata i eksperimentalne montaže učinila je ‘Sledgehammer’ najemitiranijim spotom u povijesti MTV-a. Bio je spojem apstraktne umjetnosti i popa, dokaz da video može biti
skulptura u pokretu.
2. R.E.M.: ‘Losing My Religion’ (1991., režija: Tarsem Singh)
Vizualni esej nadahnut renesansnim slikarstvom i biblijskim motivima. Spot je spojio mistiku, emociju i religijsku simboliku u vizualni jezik koji se čitao poput snoviđenja. MTV ga je neprestano vrtio jer je pokazao da introspekcija može biti jednako moćna kao i spektakl.
R.E.M.: ‘Everybody Hurts’ (1993., režija: Jake Scott)
Minimalistička elegija o usamljenosti i nadi, snimljena u automobilima usred prometne gužve. Poruke na ekranu s unutarnjim mislima prolaznika postale su metafora za zajedničku ljudsku tugu. Spot je dokazao da empatija može imati svoj vizualni izraz.
R.E.M.: ‘Drive’ (1992., režija: Peter Care)
Crno-bijeli, usporeni, gotovo nadrealni hommage mladosti i propadanju, Michael Stipe lebdi nad gomilom, dok se kamera kreće poput dokumenta melankolije. MTV ga je vrtio kao
primjer estetskog minimalizma koji diše poput poezije.
3. Beastie Boys: ‘Sabotage’ (1994., režija: Spike Jonze)
Parodija na 70’s policijske serije, snimljena u ‘uradi sam’ stilu s eksplozijama, brkovima i lažnim odorama. Spot je istovremeno bio smiješan, energičan i beskompromisan, manifest MTV duha slobode i ironije.
4. Dire Straits: ‘Money For Nothing’ (1985., Steve Barron)
Prvi spot koji je masovno koristio 3D računalnu animaciju, u doba kad je to još bila tehnološka egzotika. Kombinirajući animirane likove s koncertnim snimkama i ironijom o ‘rock zvijezdama s MTV-a’, spot je postao samosvjesni komentar medija koji ga je emitirao, MTV-ova autoironija u čistom obliku.
A-ha: ‘Take On Me’ (1985., režija: Steve Barron)
Ikonična kombinacija rotoskopirane animacije i igranih scena, gdje se junakinja doslovno uvlači u strip. Spot je bio tehnički pionir i postao je simbol osamdesetih – trenutak kad su
MTV i fantazija postali nerazdvojni.
5. Björk: ‘All Is Full of Love’ (1999., režija: Chris Cunningham)
Dva robotska tijela u nježnom, senzualnom kontaktu, futuristički prikaz ljubavi koji je istovremeno hladan i dirljiv. Spot je bio tehnološko čudo i filozofska refleksija o emociji u strojevima. MTV ga je volio jer je spojio erotiku, umjetnost i znanstvenu fantastiku.
6. The Chemical Brothers: ‘Let Forever Be’ (1999., režija: Michel Gondry)
Gondryjeva majstorija u kojoj se stvarnost i san pretapaju u beskonačne petlje. Korištenjem plesnih duplikata i koreografije koja prkosi logici, stvorio je vizualni ekvivalent halucinacije. MTV ga je uvrstio među najinventivnije spotove desetljeća.
7. George Michael: ‘Freedom! ’90’ (1990., režija: David Fincher)
Jedan od najikoničnijih i najinteligentnijih spotova svih vremena. George Michael se u njemu namjerno ne pojavljuje, već njegovu odsutnost nose tadašnje supermodele, Naomi Campbell, Linda Evangelista, Tatjana Patitz, Christy Turlington i Cindy Crawford, koje na playback pjevaju pjesmu. Režirao ga je David Fincher, tada već afirmirani vizualni majstor koji će kasnije snimiti ‘Seven’ i ‘Fight Club’, a spot je postao manifest samosvijesti i emancipacije izvođača od vlastitog imidža.
Simbolika je višeslojna: Michael je spalio kožnu jaknu i razbio jukebox iz ere ‘Faith’, doslovno raskinuo s kultom vlastite slike i ikonografijom pop zvijezde. ‘Freedom! ’90’ bio je poruka o oslobađanju od industrije, identiteta i površnog glamura – ironija je u tome što je spot istodobno postao jedan od najglamuroznijih u povijesti MTV-a. U kontekstu MTV estetike, to je bio trenutak kada je pop glazba postala metakomentar same sebe – spot o glazbenom spotu, slava o kraju slave. Upravo zato se ‘Freedom! ’90’ danas smatra jednim od ključnih prijelomnih trenutaka u povijesti glazbenog videa, elegantan, konceptualan i pun značenja koje daleko nadilazi pjesmu.
8. Soundgarden: ‘Black Hole Sun’ (1994., režija: Howard Greenhalgh)
Groteskni suburbani pejzaž u kojem se lica ljudi razvlače u nadrealne grimase pod ‘apokaliptičnim’ suncem. Spot je bio mračni odgovor MTV generacije na američki san – kombinacija ironije i digitalnog horora.
Radiohead: ‘Just’ (1995., režija: Jamie Thraves)
Spot koji je kombinirao urbani realizam s misterijom: čovjek koji leži na pločniku i odbija
reći zašto. Tekst ispisan titlovima, kamera puna napetosti i neizrečen kraj pretvorili su ga u
mali psihološki triler. MTV ga je obožavao jer je poticao interpretaciju, a ne objašnjenje.
9. OK Go: ‘Here It Goes Again’ (2006., režija: Trish Sie)
Četvorica muškaraca i osam traka za trčanje, jednostavno, genijalno i hipnotizirajuće. Spot je eksplodirao na MTV-u i internetu kao dokaz da kreativnost ne traži budžet, nego ideju. Bio je to početak nove ere u kojoj su viralnost i koncept preuzeli primat nad produkcijom.
10. New Order: ‘Blue Monday 88’ (1999., režija: William Wegman/Robert Breer)
Jedan od prvih spotova koji je razbio narativnu formu. ‘Blue Monday’ kombinira apstraktne vizuale, animaciju i simboličke slike industrijske hladnoće. Spot nije pokušavao prodati pjesmu, nego je stvarao atmosferu, pionirski primjer estetike otuđenja i postmodernog dizajna u glazbi ranih osamdesetih.

