Miley Cyrus skida prezime, promijeni izdavača i kozmetiku, PR komunikaciju, zvučni svemir nove kolekcije pjesama povjeri Mertu Alasu, Mariju Sorrentiju i Alastairu McKimmu i to su svi noviteti na papiru. Crno-bijela naslovnica s ružom među zubima, cr(k)vena estetika kampanje i Hollywood Bowl kao debi na pozornici, vizualno i marketinški i dalje konveniraju više gažerici i tribute ženi nego ex frendici Taylor Swift, a novi bi album kao trebao biti statement i njezin najodlučniji zaokret godinama, no glazba je ostala na starom mjestu.
Bass Persuades je klasičan hollywoodski pop u kojem njen glas bude jedini nesporni adut, duboki, hrapavi, stadionski glas nosi često i ono što pjesma ne zaslužuje. Od naslovne i njezina final remixa do bržih i sporijih numera predstavljenih na “Miley” s prezimenom ili bez njega, album ne gradi novi identitet nego reciklira hollywoodski pop idiom. “Zrelija” Miley nije karika koja nedostaje već spaja konzervativniju ideju Lady Gage i Madonnu 2.0 za novo stoljeće. Gaga je znala riskirati, a Madonna bi mit prepravljala sa svakim albumom. Miley ga uglača.
Gostovanja Model/Actriz u “Different Religion” i Andrewa Wyatta iz Miike Snowa u “Neon Signs” obećavaju neznatno oštriji pristup, ali producentski album ostaje u sigurnom mainstream zonaškom radiofoničnom tonalitetu a ka sjaju. Naslov tek sluti i obećava plesnu bass težinu, a pjesme nude više manje tek PR gestu.
Bass Persuades nije loš album već uredan portfolio za sjajan glas, nove fotografije, osrednje pjesme a ka hollywoodski standard. Marketinški je Miley uvijek u ideji potpuno nova, ali glazbeno biva ista, ugodna, sigurna i zamjenjiva.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube