ŠETAČI
Galaksija
Dallas
****
Ako su Šetači željeli već prvim brojem nastupnog albuma ‘Galaksija’ odrediti svoje žanrovske koordinate ili pak odaslati svoje pismo o namjerama, bezrezervno su uspjeli.
‘Dok ljubav osjećam blizu’ je naime gotovo pa manifest banda koji nije ni retro niti trendovski ‘in’ već rasni komad prpošnog – reklo bi se izvanvremenog – rocka kojeg je odavno najbolje opisala definicija ‘ritam sa stavom’. U konkretnom slučaju uz doslovno ubojitu ritam sekciju, eksplozivne gitare i saksofon (koji neizbježno vuče i na rani Film dok je u njemu bilo više papra nego li meda) te tekstove koji ravno u oči beskompromisno pljuju neuljepšanu dijagnozu svagdana i okruženja.
Po žestini bliski srodnici M.O.R.T.-a, a trekstovima kritičkim rimama Saše Antića i TBF-a, Šetači ipak nisu izravni izdanak punka iz garaže već družina koja će na podlozi ‘bazičnog’ rock zvuka – lišenog naravno instrumentalističkih prenemaganja – graditi svoju zvučnu sliku u kojoj je mjesta i za jecaje Hammonda i usne harmonike u ‘dylanovskoj’ laganici ‘Tu sebe vidiš’, furiozna gitarska sola u funky-blues stilizaciji ‘Sviram svoj blues’ (koja jednako dobro zvuči i kao brzac i u usporenjima), ‘sudbinski’ metalni kolor u gnjevnoj ‘Pitanja’ (odličnom slojevitom broju s primislima i na RHCP u kojem se na riffove savršeno nadovezuje saksofon) pa i reperske dionice gosta Saše Antića u ‘Teatru apsurda’.
Skladbi koju otvaraju reske gitare oštre poput britve koje su i u nastavku sparene sa saksofonskim umetcima uz odličan rad bubnjara Banova (i basiste Slipčevića) koji čine da se Sašine reperske dionice savršeno uklapaju u atmosferu i cjelinu možda i najboljeg broja albuma. Tematski nastavak stiže sa skladbom ‘Stranac u vlastitoj zemlji’ koja u uvodnom djelu ima nešto i od rane Azre te Filma s unisonim vožnjama saksofona i gitara.
I ‘ljubavne’ iliti apolitične teme poput zavodljive ‘Cilu noć’ i ‘Između nas’ – s melodioznim gitarskim solom retro timbra – ali i ‘garažni’ blues ‘Zadovoljstvo’ koji u raspletu teme s razradama klasičnih shema rock and rolla ima nešto od rukopisa Blastersa, uz bok su ‘protestnim’ temama. Ova potonja s uvodnim tekstom ‘ne postoji brzo, kad mo’š pomalo’ može se shvatiti i kao usputni danak lokalnoj ‘filozofiji’ mada tekst nosi poruku koja će se dobaciti i izvan splitskih ‘city limits’.
Prvijenac Šetača – koji je sad objavljen i na vinilu – apsolutno je vrijedan svake pažnje. Vrag će ga znati, možda je baš on i jedan od bure vjesnika novog vala rockerskih bandova koji imaju što – a i znaju kako – kazati.