Četvrtak, 9 prosinca, 2021

PARANGALL: Šetači, Galaksija – Bolji od Johnnyja Walkera

Ako su Šetači željeli već prvim brojem nastupnog albuma 'Galaksija' odrediti svoje žanrovske koordinate ili pak odaslati svoje pismo o namjerama, bezrezervno su uspjeli

ŠETAČI

Galaksija

Dallas

****

Ako su Šetači željeli već prvim brojem nastupnog albuma ‘Galaksija’ odrediti svoje žanrovske koordinate ili pak odaslati svoje pismo o namjerama, bezrezervno su uspjeli.

‘Dok ljubav osjećam blizu’ je naime gotovo pa manifest banda koji nije ni retro niti trendovski ‘in’ već rasni komad prpošnog – reklo bi se izvanvremenog – rocka kojeg je odavno najbolje opisala definicija ‘ritam sa stavom’. U konkretnom slučaju uz doslovno ubojitu ritam sekciju, eksplozivne gitare i saksofon (koji neizbježno vuče i na rani Film dok je u njemu bilo više papra nego li meda) te tekstove koji ravno u oči beskompromisno pljuju neuljepšanu dijagnozu svagdana i okruženja.

Po žestini bliski srodnici M.O.R.T.-a, a trekstovima kritičkim rimama Saše Antića i TBF-a, Šetači ipak nisu izravni izdanak punka iz garaže već družina koja će na podlozi ‘bazičnog’ rock zvuka – lišenog naravno instrumentalističkih prenemaganja – graditi svoju zvučnu sliku u kojoj je mjesta i za jecaje Hammonda i usne harmonike u ‘dylanovskoj’ laganici ‘Tu sebe vidiš’, furiozna gitarska sola u funky-blues stilizaciji ‘Sviram svoj blues’ (koja jednako dobro zvuči i kao brzac i u usporenjima), ‘sudbinski’ metalni kolor u gnjevnoj ‘Pitanja’ (odličnom slojevitom broju s primislima i na RHCP u kojem se na riffove savršeno nadovezuje saksofon) pa i reperske dionice gosta Saše Antića u ‘Teatru apsurda’.

Skladbi koju otvaraju reske gitare oštre poput britve koje su i u nastavku sparene sa saksofonskim umetcima uz odličan rad bubnjara Banova (i basiste Slipčevića) koji čine da se Sašine reperske dionice savršeno uklapaju u atmosferu i cjelinu možda i najboljeg broja albuma. Tematski nastavak stiže sa skladbom ‘Stranac u vlastitoj zemlji’ koja u uvodnom djelu ima nešto i od rane Azre te Filma s unisonim vožnjama saksofona i gitara.
I ‘ljubavne’ iliti apolitične teme poput zavodljive ‘Cilu noć’ i ‘Između nas’ – s melodioznim gitarskim solom retro timbra – ali i ‘garažni’ blues ‘Zadovoljstvo’ koji u raspletu teme s razradama klasičnih shema rock and rolla ima nešto od rukopisa Blastersa, uz bok su ‘protestnim’ temama. Ova potonja s uvodnim tekstom ‘ne postoji brzo, kad mo’š pomalo’ može se shvatiti i kao usputni danak lokalnoj ‘filozofiji’ mada tekst nosi poruku koja će se dobaciti i izvan splitskih ‘city limits’.

Prvijenac Šetača – koji je sad objavljen i na vinilu – apsolutno je vrijedan svake pažnje. Vrag će ga znati, možda je baš on i jedan od bure vjesnika novog vala rockerskih bandova koji imaju što – a i znaju kako – kazati.

Pročitajte još...

Parangall: Sara Renar, Šuti i pjevaj – Sjajan transžanrovski zagrljaj

Ovo svakako nije album koji se želi pod svaku cijenu svidjeti, često progovara vrlo eksplicitno i ne podilazi slušatelju. Međutim, ovo je ujedno album gdje se, priznaje i sama Sara, najviše i najranjivije otvara do sada

PARANGALL: Miroslav Tadić & Yvette Holzwarth, Luka – Tamo gdje vječno sunce sja

Kao u kakav dalmatinski mandrač i u ovaj se album znakovito nazvan 'Luka“' sidre te jedno drugome uz bok vežu tradicijska makedonska glazba i poputbina koju su sa sobom u projekt donijeli virtuozni gitarist i njegova sjajna partnerica s violinom i violom.

Parangall: Willie Nelson: That’s life – Čarobne skladbe i čudesni Willie

Willie Nelson bi – da se poslužim već otrcanom usporedbom – bio uvjerljiv i da opjeva telefonski imenik ili logaritamske tablice no kad se taj čudesan glas spoji sa čarobnim zgodicima američke pjesmarice i sjajnim glazbenicima u studiju, rezultat je veličanstven!

PARANGALL | Bruce Springsteen, Letter To You – Veličanstveni The Boss i njegov E-Street Band

Moćno kao u dane "Rivera" - "Letter To You" je još jedno Bossovo veličanstveno glazbeno "pismo" u kojem ovog puta u post scriptumu stoji da se i u očajnim vremenima i u vječnoj borbi s osobnim demonima može pobijediti i mora preživjeti ako spoznaš i sebe samoga i ljekovitu moć glazbe. A Springsteenova to sigurno jest. I kao terapija za samoiscjeljenje i kao univerzalni medikament

Povezano

Parangall: Nikša Kušelj, Incognito & In flagranti – Šansone mediteranskog timbra

Nikša Kušelj kojemu je ovo već drugi album srećom je od one umjetničke sorte koja dobro zna što hoće, što zna i što može. Stoga je album 'Incognito & In flagranti' lišen svake pomisli na pretenciozno brljanje i 'grandece' bez pokrića

Pop Gallaksija / Najbolji albumi sedamdesetih: ELP – dinosauri prog rocka

Tone opreme i mega koncerti koji su okupljali stotine tisuća posjetitelja, pretenciozno (ali i virtuozno) muziciranje te elementi klasične glazbe koji su bili utkani u opus benda, trojku iz EL&P su doista činili ultimativnim zvijezdama prog-rock ere

Parangall: Robert Plant & Alison Krauss, Raise The Roof – Za prste polizati

Kakva se to družina našla u studiju! Robert Palmer i Alison Krauss na svojoj drugoj kolaboraciji, uz brojne vrhunske suradnike i goste te sjajan izbor pomalo opskurnih skladbi iz bogatog kataloga vječne americane garantiraju izvrstan album

Parangall: Adele, 30 – Ispovjedni album zrelosti

S jedne strane, tu su vraški osobne, introspektivne, ozbiljne i emocionalne teme poput rastave braka, očajavanja pa nalaženja nove ljubavi i početka 'novog života', a s druge glazbeno najslojevitiji album na kojem je jednaka pažnja posvećena tom čudesnom vokalu, slojevitim no žanrovski rastresitijim aranžmanima i produkciji...

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime