Ima nešto čarobno u tom polarnom krugu. Dramatični krajolici uz snijeg posvuda, visoki planinski vrhovi, plavo nebo i tamno more. Za posjeta Tromsu, na dalekom sjeveru Norveške, sunce kao da je pojačalo ljepotu navedenog, a zbog svega što ste pročitali u prošloj kolumni jasno vam je zašto je grad dobio posebno mjesto u mom srcu.
I zato slijedi nastavak polarne priče (ujedno i posljednji dio) i šetnja kroz Tromsø; odnosno Pariz sjevera, kako ga još nazivaju. Iako u njemu nećete vidjeti Eiffelov toranj br. 2, muzeje ili kraljevsku palaču okruženu vrtovima, grad nudi spektakularni vidikovac, arktičku katedralu, velike mostove, polarni akvarij ali i više od 50-tak različitih kulturnih festivala.
Ovaj je grad sav u šampanjcu i spektaklima…
Kada su prvi posjetitelji počeli krajem 19. stoljeća pristizati u grad očekivali su barbare kojima je lov jedina zanimacija, no dočekalo ih je i više nego ugodno iznenađenje. Ono što su zatekli bili su dobro obrazovani i kultivirani stanovnici, koji su jeli fine riblje delicije, pili šampanjac i odijevali se po posljednjoj modi iz Pariza. Sve to uspijevalo im je zahvaljujući dobro razvijenoj trgovini ribe, pomoću koje su kupovali fine tkanine i ostalu ‘egzotiku’ iz južne Europe.
Artički gradić dobio je tako primamljivi nadimak i postao poznato mjesto na karti svjetskih putnika među kojima se našao i norveški pjesnik Bjørnstjerne Martinius Bjørnson koji je početkom 20. stoljeća svojoj supruzi s oduševljenjem napisao ‘Ovaj je grad sav u šampanjcu i spektaklima’. No, prije nego što probate neku od lokalnih poslastica i nazdravite šampanjcem trebali biste, između ostalog, vidjeti prirodne ljepote po kojima je grad nadaleko poznat.
Najsjeverniji svjetski sveučilisni grad i treći po veličini u polarnom krugu
Smješten 350 kilometara duboko u artičkom krugu Tromsø je ujedno i najsjeverniji svjetski sveučilisni grad i treći po veličini u polarnom krugu. Neobično lijep, poprilično cool (i ne samo zbog hladnoće) to je mjesto izuzetno živo, s obzirom na geografsku poziciju.
Naime, zbog utjecaja tople golfske struje područje se zimi hladi na maksimalnih -18 dok se ljeti katkada temperatura penje i do visokih 28 stupnjeva. Stoga, nije niti čudno da gotovo 80-tak tisuća žitelja (procjene su kako će do 2024. godine populacija porasti i na 120.000 ljudi) tijekom snježnih mjeseci uživa u zimskim sportovima na otvorenom, dok se ljeti kupaju na obližnjim pješčanim plažama.
No, ljeta, iako ponekad vruća, prilično su kratka, a grad u studenom klizi u potpunu tamu. Sunce se ne diže iznad horizonta sve do sredine veljače pa su ti mračni zimski mjeseci idealni za posjete saunama. Jedna posebna usidrena je na morskoj površini gradske luke i poput kakve drvene piramide, noću obasjane zelenim bojama prava je gradska atrakcija.
Iz nje onako vreli i znojni uskačete direktno u ledeno more. Brrr, ne hvala, ja sam ipak ostao vjeran zimskim čizmama i toploj odjeći, te šetnjom krenuo u istraživanje gradskih znamenitosti.
Polarni muzej i veliki Tromsø most
Prvi je na redu bio Polarni muzej koji se smjestio na kraju luke. U tipičnoj norveškoj drvenoj kući, crvene boje, nudi se presjek čitave polarne povijesti i arktičkih pustolovina pa tako u muzeju možete vidjeti prve posjetitelje koji su kročili na sjeverni pol, način na koji su živjeli, što su jeli i kako su se štitili od hladnoće.
Upoznat ćete također lik i djelo poznatog norveškog moreplovca Roalda Amundsena koji je 1911. godine predvodio prvu ekspediciju do najsjevernije zemljine točke. Priče o životu u tim surovim uvjetima, ekspedicijama, lovu i ribolovu, podvizima, ali i stradanjima zaokupljaju vam pažnju tako da satima možete otkrivati neke nove detalje iz ledene povijeti.
Nakon povijesti stiglo je vrijeme za – arhitekturu. Nešto podalje od muzeja smjestio se veliki Tromsø most koji centar grada povezuje s kopnom i koji vas vodi, bilo pješice, automobilom ili biciklom do kopna na kojemu se nalazi jedna od najprepoznatljivijih građevina; Ishavkatedralen tj. Arktička katedrala.
FYI; najsjeverniju svjetsku katedralu projektirao je 1965. arhitekt Jan Inge Hovig, a 11 kamenih vrhova katedrale predstavlja isto toliko apostola koji su nakon izdaje ostali uz Isusa.
Neizostavni vidikovac Fjellheisen, safari s kitovima i polarna svjetlost
No, sada se ipak vratimo zemljopisu, onome po čemu je Tromsø najpoznatiji. Nedaleko od katedrale stiže se do još jedne gradske atrakcije. Neizostavni vidikovac Fjellheisen uzdiže na 420 metara nadmorske visine, a put do vrha vodi vas uspinjačom, ili pak strmim stepenicama. Ja sam, dakako, odabrao zičaru i gondole, jer dosta je bilo hodanja i snijega, a bio sam i nestrpljiv uživati (i fotografirati se) u toj prirodnoj ljepoti.
I doista, na vrhu me dočekao jedan od onih pogleda od kojih vam zastaje dah; ispod mene prostirao se centar grada (smješten na malenom otoku usred mora op. a.), okružen planinama prekrivenim snijegom, a sunce je toga dana pojačalo kontrast plavog neba, bijelih vrhunaca i morskih puteva koji su vijugali prema fjordu u daljini.
Jednim od tih puteva možete krenuti i na safari s kitovima. More oko otoka Kvaløya, i lokalne fjordove, udaljene pola sata vožnje brodom od gradske luke često posjećuju veliki grbavi kitovi i orke – kako bi se hranili haringama i, ako vam se posreći, toj ćete atrakciji uživo svjedočiti od kraja listopada do sredine veljače.
Ipak glavni razlog zbog kojeg ovamo hrle nepoznati i poznati je pogađate: polarna svjetlost. Među njima je bila i poznata britanska glumica Joanna Lumley, koje se najbolje sjećamo i po liku Patsy Stone u humorističnoj seriji ‘Absolutely Fabulous’, a koja – vidjevši polarnu svijetlost – nije mogla sakriti suze radosnice. Svoju je pustolovinu ovjekovječila i u iznimnom dokumentarnom film u BBC-evoj produkciji.
Sveučilišni grad nudi obilje zabave i filmskih festivala, ali korona je…
Nakon upoznavanja kulture, povijesti i ostalog vrijeme je i za malo zabave. Taj sveučilišni grad nudi i popularne barove i mjesta za izlaske koje ovom prilikom nisam posjetio, jer – ah sve već znate…
Jedan od poznatijih bendova elektronske glazbe Röyksopp, dolazi upravo iz Tromsa, koji mi je ovom turom ponudio ipak nešto mirniji ritam. Šarmantni caffee barovi, restorani uz luku, a i oni u samom centru grada, svojom će ponudom zadovoljiti i one najizbirljivije, a uz ribu i šampanjac, i ja ću vam napisati – spektakl je zagarantiran.
Uz sve, ovdje se u siječnju održava i poznati filmski festival na kojem se crveni tepih prostire preko snježnog pokrivača, a neke od projekcija su na otvorenom – pa tako toplo odjeveni i zavaljeni u krznene prekrivače možete uživati u nekom od filmskih hitova.
A Tromsø je još i puno toga što ja nisam uspio vidjeti ove zime. I zato sam se obećao vratiti jedno ljeto, popiti hladno pivo u legendarnoj pivnici Øllhalen, posjetiti neki dobar festival i doživjeti ponoćno sunce koje umjesto zalaska dodiruje morsku površinu i ponovno se vraća prema nebu – ostavljajući tako danu da traje – puna 24 sata!
________________________________________________________________________
Zoran Šabić rođen je prije 43. godine u Sinju, diplomirani je novinar i medicinski brat po zanimanju. Završio je srednju medicinsku školu i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, nakon kojeg je ostvario zapaženu novinarsku karijeru te surađivao sa svim istaknutijim hrvatskim lifestyle medijima. Radio je i u UNICEF-u, a s punih 37. godina preselio se u Oslo iako nikad nije planirao živjeti u Norveškoj… Danas tečno govori norveški, obožava modu i putovanja te, unatoč godinama, planira vječno ostati mlad.