Petak, 30 srpnja, 2021

Život na sjeveru: Alt blir bra [Sve će biti dobro]

Zoran Šabić prvi je put Oslo posjetio turistički 2012. godine. Dvije godine kasnije zagrebačku adresu trajno je zamijenio onom norveškom, a za Mixer.hr ekskluzivno donosi priče o svom životu na sjeveru...

Premda nisam niti sekunde dvojio kada sam dobio ponudu pisati kolumnu na portalu Mixer.hr priznajem kako mi je inspiracija za ovaj prvi tekst ipak nedostajala. Urednica mi je rekla: piši o životu u Oslu, modi, hrani, koroni, razlozima preseljenja i svemu što ti padne na pamet. Pa ipak kada me prijatelj Norvežanin neku večer upitao o čemu ćeš pisati, odgovorio sam mu vrlo iskreno i pomalo dramatično: ”Jeg har ikkke peeeeeiling”. Prevedeno na hrvatski – Pooojma nemam.

I dok sam se hvalio kako ću ponovno pisati, zapravo sam shvatio da nikada, ali baš nikada u životu nisam napisao niti jednu kolumnu. En spalte [norv.] I kad sam prije dva dana otvorio laptop i osmislio naslov… Puf! Inspiracija je nestala. Dobro, pomislio sam, bolje išta nego ništa. No, već me idući dan lagano krenulo.
U Oslu je osvanulo tipično jesensko jutro. Kapi kiše nošene snažnim vjetrom udarale su o prozor i močile balkon. Svo lišće s grana je gotovo otpalo. Sivo nebo i vlažni zrak najavljivali su studen koja nam se približava.

Početci u kraljevini na sjeveru Europe

Svoju prvu kolumnu pisao sam u nedjelju, 01. studenog 2020. godine. Simbolika datuma, puni mjesec i obećanje da ću poslati kolumnu za vikend, potaknuli su me da inspiraciju potražim u početcima svog novog života u ovoj kraljevini na sjeveru Europe.

Iako sam dugo godina, poglavito za vrijeme studija, maštao o tome kako ću odseliti u London, život se kao i obično, pokazao nepredvidivim i odveo me u drugom smjeru. Prije šest godina spakirao sam kofere i otišao u daleku Norvešku. I nisam imao pojma što me čeka. S 37 godina, novinarskim fakultetom, završenom školom za medicinske sestre i nešto malo znanja norveškog stigao sam u Oslo. I otvorio novu stranicu života. Potpuno prazan papir stajao je ispred mene i nisam pojma ima kakva ću poglavlja ovdje ispisati.

Jasno mi je da je svaki početak težak. To danas, 6 godina nakon početka moje norveške avanture, jako dobro znam. Jer život mi se tog hladnog listopadskog dana 2014. godine doslovno preokrenuo naglavačke. Sletjeli smo avionom low budget kompanije na mali aerodrom Rygge udaljen 60-ak kilometara od Osla. Vani je padala susnježica, a unutra me dočekala – torta. Aviokompanija je slavila okrugli let koji je upravo taj dan sletio na aerodrom. Pomislio sam kako je to kul i kako će sve biti dobro.

Tek što sam smazao šnitu torte od marcipana (poslije ću doznati i jedne od omiljenih norveških torti uopće) krenuo sam u duty free shop kako bi se opskrbio zalihama alkohola i slatkišima. Lice i oči još su uvijek bili natečeni od suza jer, *ebiga, ostavio sam majku, prijatelje i rodbinu dolje. I svi zagrljaji, poruke i riječi koje čovjek izmjeni u danima prije napuštanja Hrvatske dirnule su me u srce.

Prvo kupanje u fjordu i prva norveška rakija

U Norveškoj su me dočekala dva divna prijatelja, prijatelja koji su me prihvatili poput člana obitelji i učinili da mi prvi dani i mjeseci života u Oslu prođu što ljepše. Oni su, između ostalog, i djelomični ‘krivci’ za odabir Norveške kao zemlje u kojoj ću živjeti. Naime, 2012. godine stigao sam im u prvi posjet. Glavni grad mi se svidio. Ljudi su se doimali otvorenima, a njihove priče o životu, standardu, putovanjima i mogućnostima bile su melem za uši. Naposljetku, oni su se ponudili pomoći oko svega i bili su garancija mirnog i stabilnog početka u stranoj zemlji, pa sam pomislio ‘Kvragu, zašto ne!?’

Drugi put sam stigao u turistički posjet godinu dana kasnije. Treći sam put došao – i ostao. Kad ću zapravo naučiti jezik (osnove sam svladao u zagrebačkoj privatnoj školi za jezike), što ću raditi, gdje ću pronaći stan, kako ću se snaći… Bila su to samo neka od pitanja na koja tad nisam imao odgovore. No, tješila me misao – sve će sve biti dobro. Uza sve to stigla je i prva snježna i duga norveška zima, mrak koji traje ujutro do 9.00h, a poslijepodne se spušta već iza 15.00 sati. Zaleđene ceste i hladni dani ovdje na sjeveru su znatno duži nego kod nas. Trebalo je naći posao i ponovno krenuti na tečaj jezika. Sve to nisu bili nimalo lagani zadaci u zemlji u kojoj si potpuni stranac.

Prvi sam posao preko natječaja i uz intervjuu na engleskom dobio u duty free shopu. Bio je to šestomjesečni angažman na aerodromu u Oslu gdje sam punio police alkoholom i slatkišima, pa je ljeto 2015.godine bilo radno i toplo. Prvi sam se puta okupao u fjordu, bio na festivalu Indijske kulture i glazbe, kušao argentinske empanade, popio norvešku rakiju… Te adrenalinske injekcije bockale su me direktno u srce i potakle ga da kuca jače, brže i otvorenije te su me nakon života u skučenom i pomalo monotonom Zagrebu preplavile mirisima i bojama sa svih strana svijeta.

Sve će biti dobro [Alt blir bra]

Danas kada se nakon šest (6!) norveških godina okrenem unatrag, još uvijek pomislim kako sam u relativno zrelim godinama svog života imao hrabrosti za sve to. Postavim si i pitanje – bi li postupio jednako? Iskreno, dragi čitatelju, ne znam. Ali nadam se, zapravo znam, da će sve biti dobro. Kad sam već dovoljno naučio norveški saznao sam da je upravo uzrečica ”Sve će biti dobro”, odnosno Alt blir bra, jedna od omiljenih norveških izjava. Nju upotrebljavaju u posebno izazovnim vremenima, periodima i trenutcima života. A njih u mojoj norveškoj priči ne nedostaje.

I upravo ću vam ovdje, na Mixer.hr-u, dočarati ne samo izazove, nego i avanture, norveške fjordove, njihovu hranu, ljude, jezik i običaje. Izmiksat ćemo Hrvatsku i Norvešku, Balkan i Skandinaviju, otići ćemo daleko i bit ćemo blizu. Jer, nije li upravo dobar miks jedan od glavnih sastojaka života!?


Zoran Šabić rođen je prije 43. godine u Sinju, diplomirani je novinar i medicinski brat po zanimanju. Završio je srednju medicinsku školu i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, nakon kojeg je ostvario zapaženu novinarsku karijeru te surađivao sa svim istaknutijim hrvatskim lifestyle medijima. Radio je i u UNICEF-u, a s punih 37. godina preselio se u Oslo iako nikad nije planirao živjeti u Norveškoj… Danas tečno govori norveški, obožava modu i putovanja te, unatoč godinama, planira vječno ostati mlad.

Pročitajte još...

Pop Cooltura: Gogo Bogdan je THE glumčina i to nijedna nagrada ne treba dokazati!

Nominacija za 'Oca' svakako neće odmoći slavi njegova talenta, ali ni u čemu ga ne određuje, osim loto momenta u kojem se ne izvlače brojevi sistemom upuhavanja i provjetravanja loptica na 7/39 i 6/45. nego jednako propuhastog ukusa glasača Akademije

KUHAČA & TELECASTER | Pivo kao piće ide uz svako iće

Pivo i glazba nešto su kao arhetipski dvojac, a pivska kuharica pruža bezbroj kombinacija. Generalno bi se moglo reći da gotovo svuda gdje se predviđa ulijevanje vina, isti posao može odraditi i pivo

Iz jarunske fotelje: Mater i Mare, kćer i supruga

Pogledasmo 'Mater' Jure Pavlovića i 'Mare' Andree Štake. Volim pogledati domaće filmove, nisam od onih koji neopravdano podcjenjuju domaću proizvodnju, i uglavnom zadovoljan izlazim iz dvorana; barem zadnjih godina... Na oba imam prilično ozbiljne primjedbe. Makar nisam bio razočaran, naglašavam…

Kroz zelene naočale: Zdravlje naše svagdašnje

Dvije su osnovne stvari o kojima moramo voditi računa kad govorimo o zdravlju, a to su wellbeing i priroda. Kako bi bilo lijepo da se 'svaka stanica' hrani prirodom, odnosno prirodnim supstancama i tvarima bez ikakvih dodataka i kemija, izvorno, čisto i 100% zdravo

Povezano

Život na sjeveru: Sliku svoju ljubimo, samo bez pretjerivanja!

Tu i tamo dopušteno se igrati sa svime, ali treba znati stati kada je kraj i podvući crtu, jer živjeti u virtualnoj laži - jednostavno nema smisla. Jer ona perfektna slika Doriana Graya na kraju bude – uništena!

Život na sjeveru: Kišni grad i kralj svih fjordova u svijetu

Fjordovi su zaštitni znak Norveške. I to svi već znate. Ono što možda ne znate jest da sam prošlog ljeta posjetio najduži i najveći...

Život na sjeveru: Pravo na ljubav – osnovno ljudsko pravo!

Potrebno je dobro zapamtiti, pogotovo u najgorim vremenima, kako nikakve druge vrijednosti ne možemo stavljati ispred onih ljudskih, kako ne smijemo obezvređivati, niti ponižavati drugačije od sebe

Život na sjeveru: Hei, Jeg heter Zoran… ili muke po norveškom

Izuzetno bogatog vokabulara uz zahtjevnu gramatiku te brojne jezične kombinacije, hrvatski je sušta suprotnost norveškom. Tako je i s psovkama. Njihove najprostije su otprilike: do đavola i sranje, i protiv našeg širokog dijapazona i teške artiljerije jednostavno nemaju šanse

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime