Za većinu mladih i starijih ljudi razlike u godinama su prejasne i nigdje se te razlike ne osjećaju bolnije nego u pogledu na politiku i pogledu iz politike. Mladi su pritom ‘drugotni’ jer ih, svjesno ili ne, u svakoj kampanji – eto zaborave.
Odnosno, načelno svi imaju i teme i program, no što im vrijede teme i program, ako te teme uglavnom ostanu ‘mrtvo slovo na papiru’? I to doslovno na papiru, a ne na nekoj digitalnoj verziji ‘papira’ u virtualnoj parlaonici o politici.
Nemotivirani za izaći na izbore i glasaju kako im ‘doma’ kažu
Doduše, većina će političara otići na tržnicu, park ili upasti u školsko dvorište ne bi li održali govor o stanju nacije i budućnosti koju ostavljamo mladima – na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Poneki/a će taj ‘event’ čak možda i streamati na nekoj od društvenih mreža, možda čak i pokušati sastaviti post – no dalje od toga, uglavnom ne ide.
Dosadno, neprivlačno i nepoticajno – barem iz perspektive većine (politički ne angažiranih) mladih ljudi. Naravno, dijelom je i do njih i njihovih interesa, ali dijelom i do toga jer ne vjeruju političarima (barem veći dio), ako ih roditelji ne prisile, uglavnom nisu motivirani izaći na izbore, a nemali je broj onih koji će glasati kako im ‘doma’ kažu. Jer ih ‘taj svijet ne zanima’ – tako uglavnom upakiraju činjenicu da je politika svijet u kojem oni ne ‘obitavaju”. To je prilično ignorantski, a i neodgovorno, s obzirom na to da su tek njihovi životi i budućnost taoci politike naše svagdašnje, ali nije da ih ne razumijem. Činjenica je, pa evo i sada usred lokalnih izbora, da političari/ke ‘tapkaju u mraku’, barem što se mladih tiče.
dijelom je i do njih i njihovih interesa, ali dijelom i do toga jer ne vjeruju političarima (barem veći dio), ako ih roditelji ne prisile, uglavnom nisu motivirani izaći na izbore, a nemali je broj onih koji će glasati kako im ‘doma’ kažu
Kreira ‘lost&find-in-generational-translation’ platforme za mogućnosti razgovora
E sad, nije da su ‘vani’ svi političari komunikacijski up-to-date, ali ima ih. Ima onih koji često ‘streamaju’, češće organiziraju ‘Instagram – kavu’ s mladima, a ima nekih i koji igraju video igrice, ne bi li im se približili.
Pa tako i Alexandria Ocasio-Cortez ili AOC kako je nekad zovu. Na izborima 2018. godine u Zastupnički je dom izabrana kao najmlađa žena. Nakon te pobjede rekla je da je znala da može pobijediti samo ako bude beskompromisna u svojim porukama i ako se pritom obraća onima o kojima nitko ne brine, utučenima, ojađenima i ciničnima.
Pa je tako jasno i glasno govorila o koruptivnom utjecaju novca na politiku, kršenju ljudskih prava, klimatskim promjenama i drugim realnim problemima našeg doba.
Alexandria je inače 31-godišnja američka političarka, članica Zastupničkog doma SAD-a za okrug New Yorka. Ona je demokratkinja, a donekle i revolucionarka – kreira neku verziju ‘lost&find-in-generational-translation’ platforme za mogućnosti razgovora. U arhetipskom liku borkinje za prava marginaliziranih Alexandria donekle utjelovljuje ideju da se može uspjeti prateći pravila sustava, penjati se na društvenoj ljestvici kako bi prvo ušla u sustav, a potom taj sustav pokušala promijeniti iznutra, barem što se pristupa biračima tiče. I tu dolazimo do političke komunikacije i video igara.
Povezivanje s mladima putem video igrica
Većina političara ne ide tamo gdje danas idu mladi ljudi (posebno tijekom pandemije), a sviđalo se to nama ili ne, mladi žive u digitalnom svijetu u kojem primjerice gledaju videoigre na Twitchu.
Ocasio-Cortez je tako prvo prepoznala da su mladi na određeni način ‘marginalizirani’, pa utoliko i nemotivirani za izlazak na izbore. Potom je prepoznala da postoji igra koju ljudi gledaju na Twitchu, pitajući – želi li netko igrati s njom; i tako je krenulo. Jednu večer prije koji mjesec Alexandria Ocasio-Cortez te njezina kolegica iz parlamenta Ilhan Omar ulogirale su se na Twittch i streamale kako igraju Among Us. Na krilima velike popularnosti te igre u to vrijeme prepoznale su trenutak i pridružile se posadi neznanaca kako bi izgradili svemirski brod i pokušali ili ubiti ili otkriti uljeze (impostere). Taj stream je imao 439.000 gledatelja u realnom vremenu.
Događaj je, dakle, uspio, dobile su na vidljivosti, ali i ‘lajkabilnosti’, a AOC i Omar su shvatile da je to odličan način kako se približiti mladima.
Ako slučajno ne znate, Among Us odvija se na svemirskom brodu ili u svemirskoj bazi, od 10 članova posade, dvoje je uljeza (imposteri). Dok jedni grade i rješavaju izazove kako bi ostali na životu (članovi), drugi (imposteri) imaju zadatak sabotirati ih, otežati im život te ako je ikako moguće – i oduzeti im taj život. Sve naravno pod krinkom “jednog od njih” jer to je čarobna formula kako “ne biti otkriven”. Naime, kad članovi posade otkriju varalicu, ovaj leti s broda, i to doslovno. Dakle, otprilike, slučajno ili namjerno arhetipska prispodoba života u politici – dok jedni grade, drugi ruše i to hladnokrvno sve dok ih ne otkriju i ako je sreće – izbace iz priče.
Alexandria na Twitchu igra igrice, ali i komunicira s mladima – o temama koje ih muče. U međuvremenu ima milijun pratitelja na tom istom Twitchu, na kojem su i poveznice na sve njezine ‘digitalne imidže’
Komunicira s mladima – o temama koje ih muče
Alexandria na Twitchu igra igrice, ali i komunicira s mladima – o temama koje ih muče. U međuvremenu ima milijun pratitelja na tom istom Twitchu, na kojem su i poveznice na sve njezine ‘digitalne imidže’. Pa tako broji 12,6 milijuna pratitelja na Twitteru, na Instagramu ih je 8,8 milijuna, na Facebooku cca 1,8 milijuna. AOC je, za razliku od mnogih političara, uspjela u dvjema stvarima: privukla je pozornost mladih, približila im se ‘njihovim jezikom’ i možda posredno zainteresirala za svijet političara.
Alexandria tako utjelovljuje političarku novog doba koja aktivno pozornost ‘marginaliziranih’ postavlja u (virtualno) središte zbivanja, te tako ‘nedostatak’ pretvara u prednost. Pritom je neposredna i energična. Dakle, može se
A kod nas? Mladi ljudi su za naše političare i dalje samo slovo na papiru, neka maglovita skupina ljudi kojoj nikako da se približe i prepoznaju njihov jezik. Ne moraju, doduše, igrati igrice, ali nisu se niti potrudili pronaći način kako privući njihovu pažnju (po dobrom), niti se bave temama koje su njima važne – osim naravno načelno.
Sve se više čini da je njihov svijet za naše političare “paralelna planeta” na koju ne planiraju tako skoro sletjeti. Kao da su svjesni da možda ne bi preživjeli potencijalnu dekonstrukciju apstraktnih obećanja. Pa onda radije hodaju po tržnicama, upadaju u dvorišta škola, daju izjave u parkovima…
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.