ERIC
I Am Eric
Universal Music
****
Zacijelo nitko neće na zidovima kao Ericu Claptonu u šezdesetima pisati ‘Eric is God’ no Eric Vidović iz Rasinja kod Koprivnice nesumnjivo je nova uzdanica – ajmo tako reći – suvremenog popa. Ili, možda malo preciznije, popa koji ne vrijeđa ni ukus ni željene glazbene standarde publike okrenute ovodobnoj anglo-američkoj pop produkciji.
Uronjen u soft rock i stilizacije osamdesetih…
Dapače, generacijski naslonjen na baš takve globalne standarde prvijencem ‘I Am Eric’ bi se s lakoćom mogao dobaciti do (ne samo) domaćih fanova koji slušaju Justina Timberlakea, Nialla Horana, Toma Chaplina, plačljive pop balade Eda Sheerana (s kojim dijeli i sličnost za slobodnim posezanjem za najraznorodnijim stilovima) ili pop Harryja Stylesa uronjen u soft rock i stilizacije osamdesetih.
I Eric se voli osvrnuti unatrag pa uvod s akustičnom gitarom u ‘Not Gonna Let Go’ neodoljivo podsjeća na Dylanov ‘All Along The Watchtower’ oko čije je progresije akorda građena pjesma. No, rasplet teme nema baš nikakve veze ni s Dylanom ni Hendrixom jer se broj ‘raspliće’ kao rasna pop skladba zavodljivog refrena. Naravno, u besprijekornoj produkciji i uvjerljivim vokalom te sjajnim engleskim izgovorom.
Već posve profiliran autor, multiinstrumentalist te sjajan izvođač
Baš kao i u friškom singlu ‘No Good’. ‘Reci mi/Tell Me’ s Dore svojom bas figurom, koja teče cijelim brojem, također je nastala na pozajmici. Ovog puta to je ‘Seven Nation Army’ White Stripesa no ni njoj se – kao plesno podatnom broju – nema što prigovoriti. Uostalom Eric je već posve profiliran autor, multiinstrumentalist te sjajan izvođač koji se s lakoćom snalazi u različitim žanrovskim granama. Recimo u ‘Confidence’ vješto poseže za latino stilizacijama pakirajući ih u svoj pitki pop, u ‘Bump It Up’ pak jednako uspješno vozi paralelnim tračnicama (uvjetno rečeno) eurovizijskog popa dok u odličnoj snenoj baladi ‘Why Do You Give Me Hope’ bezgrješno zbraja gitaru, lijenu ritam sekciju i odlične puhače.
S 11 autorskih pjesama te suradnjom sa švedskim producentima i radom kao ‘sam svoj majstor’ u kućnom studiju, Eric je prvijencem ispisao ne samo veoma dobro ‘pismo o namjerama’ već publici isporučio vrhunski pop proizvod koji se lako može dobaciti i do europskih rang lista. Vrag će ga znati, možda smo baš dobili Matu Rimca u kategoriji popa.