Nedjelja, 24 rujna, 2023

Parangall/ Eric, I am Eric – Mate Rimac domaćeg popa

Eric je prvijencem ispisao ne samo veoma dobro 'pismo o namjerama' već publici isporučio vrhunski pop proizvod koji se lako može dobaciti i do europskih rang lista. Vrag će ga znati, možda smo baš dobili Matu Rimca u kategoriji popa



ERIC

I Am Eric

Universal Music

****

Zacijelo nitko neće na zidovima kao Ericu Claptonu u šezdesetima pisati ‘Eric is God’ no Eric Vidović iz Rasinja kod Koprivnice nesumnjivo je nova uzdanica – ajmo tako reći – suvremenog popa. Ili, možda malo preciznije, popa koji ne vrijeđa ni ukus ni željene glazbene standarde publike okrenute ovodobnoj anglo-američkoj pop produkciji.

Uronjen u soft rock i stilizacije osamdesetih…

Dapače, generacijski naslonjen na baš takve globalne standarde prvijencem ‘I Am Eric’ bi se s lakoćom mogao dobaciti do (ne samo) domaćih fanova koji slušaju Justina Timberlakea, Nialla Horana, Toma Chaplina, plačljive pop balade Eda Sheerana (s kojim dijeli i sličnost za slobodnim posezanjem za najraznorodnijim stilovima) ili pop Harryja Stylesa uronjen u soft rock i stilizacije osamdesetih.

I Eric se voli osvrnuti unatrag pa uvod s akustičnom  gitarom u ‘Not Gonna Let Go’ neodoljivo podsjeća na Dylanov ‘All Along The Watchtower’ oko čije je progresije akorda građena pjesma. No, rasplet teme nema baš nikakve veze ni s Dylanom ni Hendrixom jer se broj ‘raspliće’ kao rasna pop skladba zavodljivog refrena. Naravno, u besprijekornoj produkciji i uvjerljivim vokalom te sjajnim engleskim izgovorom.

Već posve profiliran autor, multiinstrumentalist te sjajan izvođač

Baš kao i u friškom singlu ‘No Good’. ‘Reci mi/Tell Me’ s Dore svojom bas figurom, koja teče cijelim brojem, također je nastala na pozajmici. Ovog puta to je ‘Seven Nation Army’ White Stripesa no ni njoj se – kao plesno podatnom broju – nema što prigovoriti. Uostalom Eric je već posve profiliran autor, multiinstrumentalist te sjajan izvođač koji se s lakoćom snalazi u različitim žanrovskim granama. Recimo u ‘Confidence’ vješto poseže za latino stilizacijama  pakirajući ih u svoj pitki pop, u ‘Bump It Up’ pak jednako uspješno vozi paralelnim tračnicama (uvjetno rečeno) eurovizijskog popa dok u odličnoj snenoj baladi ‘Why Do You Give Me Hope’ bezgrješno zbraja gitaru, lijenu ritam sekciju i odlične puhače. 

 

S 11 autorskih pjesama te suradnjom sa švedskim producentima i radom kao ‘sam svoj majstor’ u kućnom studiju, Eric je prvijencem ispisao ne samo veoma dobro ‘pismo o namjerama’ već publici isporučio vrhunski pop proizvod koji se lako može dobaciti i do europskih rang lista. Vrag će ga znati, možda smo baš dobili Matu Rimca u kategoriji popa. 

Pročitajte još...

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

Zbirka mini eseja Aleksandra Dragaša ‘Pjesme u doba korone’ obavezno štivo ovoga ljeta!

Knjigu valja uzeti u ruke, čitati – in  continuo ili na preskok, nevažno je – i s njom kao putokazom krenuti u preslušavanje veličanstvene glazbe odnosno skladbi kojima prateći tekst daje novo značenje

Parangall / Kus svega u Kusu Njega

Projekt – onaj iz konobe i ovaj s vinila – najbolje bi se mogao opisati onom znanom i vremešnom poukom koja veli 'provincijalizam je samo stanje svijesti, a ne geografski pojam'. Jer provincijalizam, očito je, ne živi u 'Kusu Njega'

Povezano

Kako je bilo na koncertu Louisa Tomlinsona u Ljubljani?

Pjevač iz benda One Directiona Louis Tomlinson nastupio je u Ljubljani u Areni Stožice u sklopu svoje turneje na kojoj promovira album Faith in Future. Iako smo njegovu solo diskografiju najduže čekali pokazao je da se to doista i isplatilo

Parangall: Vječna Chrissie i Pretendersi

Pretenders i friškim albumom pokazuju sve svoje odlike očite još od prvog albuma: sposobnost energičnog 'rokanja' uz melodioznost i upečatljive riffove

Dogodilo se na današnji dan: Odlazak Dine Dvornika

Dino je ostajao svoj izbjegavajući kompromise koji bi mu zauvijek uzeli ritam i gurnuli ga u humpa-cumpajuću estradnu maticu

Kritika pjesme: Duran Duran – Danse Maccabre

Uz povratak ex gitarista Andyja Taylora u nekoliko stvari i konstantu glasa Simona Le Bona bend zvuči iznimno moderno i party time raspoloženo sudeći po opening singlu

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime