BOB DYLAN
Springtime in New York: The Bootleg Series, Vol. 16, 1980-1985
Columbia Legacy / Menart
*****
Je li već šesnaesto izdanje Dylanove ‘The Bootleg Series’ ne samo logičan nastavak inventure bogate arhive već i svojevrsni popravni ispit? Ili, drugačije rečeno, prilika za korekciju stavova i procjena završnog albuma iz njegove ‘kršćanska faze’ iz prve polovine osamdesetih; albuma ‘Shot Of Love’ (1981.) te mnogo svjetovnijih ‘Infidels’ (1983.) i ‘Empire Burlesque’ (1985.)?
Naime, prvi od tri albuma s početka osamdesetih nije prošao baš bajno kod kritike (a ni publike) baš kao ni dva prethodna obraćenička – i trajno podcijenjena – eksplicitno vjerska albuma ‘Slow Train Coming’ iz 1979. i godinu kasniji ‘Saved’. Razlog tome je zacijelo i u fantastičnom Dylanovom diskografskom opusu u sedamdesetima poput ‘Blood On The Tracks’ i ‘Desire’ te senzacionalnoj Rolling Thunder Revue (također objavljenoj u okviru ‘The Bootleg Series’).
Propitkivanje novih glazbenih pravaca i pomaka u zvučnoj slici
Prva petoljetka u osamdesetima za Dylana je bila ipak vraški bitna. Najprije je donijela završetak ‘kršćanske trilogije’ a onda eksperimentiranje ili, bolje je kazati, propitkivanje novih glazbenih pravaca i pomaka u zvučnoj slici.
Na prva dva CD-a našle su se alternativne verzije skladbi sa ‘Shot Of Love’, trećeg u nizu albuma na kojima je crpio inspiraciju iz evanđelja. Tema ljubavi za Dylana nije bila novost baš kao ni biblijske prispodobe no i skladbe poput radne verzije ‘Jesus Meet The Woman At The Well’ – koja je jedna od onih ‘eksplicitnih’ vjerskih tema – združene s nabrijanim verzijama brojeva poput ‘Borrowed Time’, brojnim – za današnje uši odličnim – coverima te zgodicima poput ‘Mystery Train’, ‘Angelina’, ‘Price Of Love’ na tragu Diddleyeva riffa, rasnog bluesa ‘Fur Slippers’ ili drugim neobjavljenim skladbama sa studijskih sessiona, bacaju novo, veoma povoljno svjetlo i na taj podcijenjeni album. Odnosno, točnije rečeno, na session s kojeg je mogao izaći i mnogo bolji iliti uvjerljiviji album.
‘Popravni ispit’ položen s čistom peticom još je uspješniji s materijalom nastalim u vrijeme albuma ‘Infidels’ (kojeg je producirao Mark Knopfler) i dvije godine kasnijim ‘Empire Burlesque’ na kojem su u studiju ‘ruku dali’ i Tom Petty s Heartbreakersima te Dunbar i Shakespeare, Mick Taylor i Ron Wood.
I skraćeno izdanje također zaslužuje čistu peticu!
Drugačije verzije brojeva poput iznimne ‘Blind Willie McTell’ koja od bluesy ‘narativa’ prerasta u vrhunski komad blues laid-backa, alternativnih verzija ili mikseva ‘Jokermana’ i ‘Don’t Fall Apart On Me Tonight’ (koja kao da je stigla sa ‘Nashville Skylinea’), reggaeom ozračena ‘Tight Connection To My Heart’, nježne ‘Emotionally Yours’ te sjajna ‘New Danville Girl’ koja zvuči kao da su je snimili Band i Dylan u najboljoj formi protegnuta na gotovo 12 minuta, cijeli peterodijelni paket – kao i prethodna izdanja serijala – guraju u vrh Dylanove diskografije njegovih, ne baš tako bajnih, osamdesetih.
Ili, preciznije, uz bok povratničkog ‘Oh Mercy’ iz 1989. Uzgred rečeno za dylanofile koji imaju i studijske albume i prethodna izdanja ‘bootleg’ serijala, bit će itekako zanimljivo usporediti neke od studijskih ili pak alternativnih verzija objavljenih na njima s brojevima dostupnim na ‘šesnaestici’. Kao trajni dokaz silnih Dylanovih mijena i kolaboracija s prepunom galerijom vrhunskih glazbenika.
Peterodijelni box je dobio i svoje – ništa slabije – skraćeno izdanje koje također zaslužuje čistu peticu!