ADELE
30
Columbia – Menart
****
Bilo bi naravno smiješno uskoro pa tridesetogodišnjoj Adele, onako dedićevski i šibenski, kazati ‘lipo si i ti uvatila’ no ‘s tri banke’ Adele je zrelija, glazbeno ambicioznija i bolja no ikada ranije.
S jedne strane tu su vraški osobne, introspektivne, ozbiljne i emocionalne teme poput rastave braka, očajavanja pa nalaženja nove ljubavi i početka ‘novog života’, a s druge pak glazbeno najslojevitiji album na kojem je – čini se – jednaka pažnja posvećena tom čudesnom vokalu koji i dalje može iskazati emocije kakve god poželi, slojevitim no žanrovski rastresitijim aranžmanima i produkciji.
Odraz autorske i životne zrelosti
I jedno i drugo odraz je autorske i životne zrelosti. No, neka vas to spomenuto ‘šarenilo’ ne zavara jer Adele i dalje – za razliku od većine faca s gornjeg doma rang lista – ostaje vjerna svom ‘izvanvremenom pop’ na kojeg ne utječu bitno ni trendovi, a bogme ni navade konkurenata da sezonski mijenjaju kožu.
Baš tu ‘izvanvremenost’ ispovijeda uvodna ‘Strangers by Nature’ s čudesnim vokalom podržanim električnim klavirom prije nego li se uključe raskošni gudači koji temu podižu u sazviježđe glazbe hollywoodskih blockbustera iz prošlih vremena i izvedbe Judy Garland.
‘Easy On Me’ koja je odabrana i za nastupni singl slično je postavljena isposnička klavirska balada okađena već znanim vokalnim R&B stilizacijama a la Adele te blagoslovljena sjajnim emocionalnim vokalom i tekstom u kojem moli sina za razumijevanje odluke o prekidu braka uz svojevrsnu ispovijest o vlastitoj dosegnutoj zrelosti.
I ‘My Little Love’ nastavlja obraćanje sinu (u skladbu je čak ubačen i ‘razgovorni’ dio između majke i sina) no ovog puta uz raskošni aranžman, infekcije gospel-soula i recepte kakve je odavno rabio Isaac Hayes. ‘Cry Your Heart Out’ je pak razigrana doo-woop tema na tragu pedesetih što dodatno naglašava oporost teksta koji govori o depresiji.
Odlične ispovjedne i emocionalne balade
‘Oh My God’ je zanimljiv komad ovodobnog popa s primislima i na klubove uz zarazni ritam koji noge vuče na mrdanje i ‘diskoidni’ ritmički pljesak. ‘Can I Get It’ kao da je preseljena iz sedamdesetih posve je drugačiji s uvodnim širokim zamasima akustične gitare (na trenutke priziva i Georga Michaela iz mega hita ‘Faith’), a ‘I Drink Wine’ nova odlična ispovjedna i izrazito emocionalna klavirska balada koja govori o propalom braku (uz odličan umetak gospel pozadinskih vokala, banda i gudača) i žuđenoj novoj ljubavi.
‘All Night Parking (Interlude)’ je novi iskorak, ovog puta kao ‘after midnight’ retro laganica. Taj logičan ispovjedni slijed potrage za ljubavi nastavlja se s ‘Woman In Me’ uz prebiranje akustične gitare, arome R&B-ja i lijeni groove na kojem je odavno doktorirala Sade.
‘Hold On’ je jedan od najboljih brojeva albuma: sjajno otpjevana bolno emocionalna balada u kojoj – uz poruku ‘izdrži’ – podršku daju pozadinski vokali.
Uvod je to u veličanstvenu ‘To Be Loved’; skladbu koja je tko zna koji već dokaz fascinantnih vokalnih mogućnosti Adele uz izvedbu koja ju smješta uz bok Whitney Houston.
Zaključna ‘Love Is a Game’ u uvodnom je dijelu povratak u prostor Judy Garland s raskošnim gudačima te toplim hammondom ali uz lucidno prizivanje Motownovih vokalnih grupa u ulozi pozadinskih vokala te s cijelim repertoarom Adeleinih vokalnih čarolija. Sve uz poruku zaraznog a la Motown refrena “ljubav je igra koju igraju budale” ali nam, ipak, ne preostaje ništa drugo. Baš tako.