BAJAGA
Muzika za film Dušana Kovačevića Nije loše biti čovek
Croatia Records
***
Trebala bi to biti jednadžba bez mnogo nepoznanica. Film Duška Kovačevića “Nije loše biti čovek” – sjajnog dramskog pisca s naramkom hitova poput izvanvremenog “Balkanskog špiuna”, “Ko to tamo peva”, “Maratonci trče počasni krug”…, Bajage kao autora filmnske glazbe te “keca iz rukava” Lene Kovačević i Gordana Kičića.
Lena je Dušanova kćerka, no na albumu se nije našla zbog nepotizma već kao sjajna jazzy-pop pjevačica (i glumica) koja je već okusila kako je to raditi s Bajagom. Točnije, s njegovim pjesmama jer je za svoj album “Džezeri” iz 2015. odabrala skladbe koje su tijekom osamdesetih impregnirale prostor bivše države, a od Momčila Bajagića stvorile mega zvijezdu Bajagu.
Parangall: The Gentleman, Hide & Seek – Naklon za fascinantan album
Deset ‘javnih površina’
Tadašnji odabir deset općih mjesta iz Bajagine pjesmarice – ujedno i deset “javnih površina” koje i danas koncertnom aktivnošću Bajage od Vardara pa do Triglava napaljuju i mlađe generacije – na prvu je bila jednostavna zadaća. A nije. Jer, kao i uvijek kad su opća mjesta odnosno evergreeni u pitanju valja se nadmetati s originalom, a ostati svoj. Što u konkretnom slučaju znači posvojiti lepršave pop teme i preseliti ih u prostor “easy listening” jazz stilizacija.
Gordan Kičić je, pak, etablirani glumac koji se podjednako dobro snalazi u dramskim rolama i komedijama, ali i za mikrofonom. Najavni singl albuma i prvi broj albuma “Lepe laži” stoga je besprijekorno skockan duet Lene i Kičića s prepoznatljivom pitkošću i šarmom Bajagina pop rukopisa; skladba koja okađena poetikom šezdesetih i “klasičnih” bajagizama na prvu ulazi u uho bolje od uholaže.
Parangall: Bruce Springsteen & The E-Street Band – Esencija rock and rolla
‘Žal’ na albumu i u instrumentalnoj verziji
Gordan Kičić je glavno grlo u “Ruži”, Bajaginoj skladbi koja se naslanja na bregovićevske (“Hajdemo u planine”) i balaševićevske (gypsy i ravničarske) šprance iz hitoidnih im pjesmarica osamdesetih dok je “Žal” (skladba Vladimira Markovića) s Lenom na tragu ranih Bajaginih albuma (s jecajima na tragu pile svirane gudalom) ili, pak, njenih obrada s “Džezera”. “Žal” se na albumu našao i u instrumentalnoj verziji.
Još jedna skladba s Lenom “San” je na sličnom tragu no ovog puta kao zgodna latino-jazzy pop stilizacija sa španjolskom gitarom s rukopisom Miroslava Tadića. U „Topčiderskom parku“ – uvodnoj temi filma – vješto se tka lirska atmosfera i zapravo udaraju glazbeni temelji albuma koja se proteže i na instrumentale “Šinteri” , “Što sam ti ja skrivio”, “Inspektor Jablan” Aleksandra Saše Loknera i “Danas nisam mogao ni da se obesim”. Album zaključuju dvije verzije glavne teme filma skockane kao valcer s K und K štihom uz dramatična krešenda i lirska usporavanja.