Ima tome već petnaestak godina kad mi je Zijah Sokolović darovao drvenu pločicu na kojoj piše – “Glumac je… Glumac je… Glumac…” Naslov je to njegove monodramske uspješnice, ali i trenutak od kojeg glumce promatram pojedinačno i pokušavam ih u svojoj glavi staviti u ulogu onog drugog iz filma. Rijetki su oni koji prođu audiciju, i koji bi poput Sokolovića mogli darovati istu pločicu.
Nepretenciozno predivan film
Sokolica Nina Violić na pločicu svog identiteta može zapisati – “Baci se na pod” – jer to otprije nekoliko dana znači sreću, veselje i ponos. Redateljsko – scenaristički prvijenac i dosad vrhunske glumice po svemu je neobičan i baš po svemu nepretenciozno predivan film koji nam u nešto više od sedamdeset minuta nudi trostruki pogled na istu situaciju – zadnjih pola sata zajedničkog života i braka jedne obitelji.
Film počinje nevinom igrom dječaka koji razgovara sa svojim prijateljima od prašine koje sprema u kutiju, a iz svoje sobe sluša komunikaciju roditelja. Baci se na pod ne baca vas u ekstaze i ne dotiče vrhunce radnje, dojma smo, ciljano – jer vremena nema, a sve je već ispričano i potrošeno. Ta sjajna žena Nina Violić planski nas dovodi u priču koju ne treba spašavati, treba samo izdržati pola sata zajedničkog disanja ovog nefunkcionalnog dua i poželjeti im da svatko u svom kutku svemira pronađe novog ili starog sebe.
Zarazna je i pjesma TBF-a
Začudno jednostavan i jednostavno sjajan film zapravo je tri u jedan – svakodnevni napitak koji možda ne nudi rješenje, ali daje energiju za korak naprijed. Sveprisutni Goran Bogdan u ulozi Bivšeg dao je dovoljno da mu ništa zamjeriti ne možete, Brunu Frketića Bajića u ulozi sina biste svakako poželjeli za prijatelja i susjeda, a Ninu Violić biste gledali danima, divili se jednostavnosti i poželjeli da prerežira sve loše filmove koje ste ikad pogledali. U filmu u ulozi tete igra i Lee Delong.
Ovo je film koji bi mogao biti terapija. Svaki dan kad je nešto loše – pogledati i neopterećeno donijeti odluku za dalje. Ova ekipa ne opterećuje, ne docira, ne nudi, kako rekosmo, rješenje, ona živi i ide dalje. I ne kuka. I jednostavno je zato predivna. Zarazna je i pjesma koju izvodi TBF. Pas sa plastičnim plaštom sigurno će postati dio svakodnevnog životnog soundtracka, a drugačije ćete gledati i na prašinu u stanu. A kad i ako se nestašni junior u trgovini baci na pod, prije navale bijesa i sramote u kutu usana pojavit će se smiješak jer teta Nina je napravila remek djelo koje morate pogledati.