Petak, 1 srpnja, 2022

Pogled kroz ekran: 7 minuta i 11 sekundi pažljivog TV trenutka

Realnost je takva da na jednom brdu vlada političar s izraženim egom i europskim karakterom - najbolji kojeg u ovom trenutku imamo, a na drugom verbalno neukrotivi političar s naglašeno izraženim egom i balkanskim karakterom - za kojeg smo mislili da je najbolje što će nam se dogoditi

Petak – dan za metak. Ponajmanje zbog rime, ali ne ni zbog onoga što vam je prvo palo napamet, minuli je petak više nego bilo koji prije njega iz medijskog kuta opravdao to da je Veliki. Andrija Jarak u “RTL-u Danas” donio je ekskluzivu o kojoj se priča cijeli tjedan. U rukama je imao, jedini, vruće papire inicijative o pomilovanju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a prekoputa sebe odvjetnika Antu Nobila.

Sedam pitanja poput sedam slijedova najukusnijih oblizeka

Amadeus medija i ovoga je puta održao malu simfoniju u lekciji – kako prezentirati ekskluzivu. U sedam minuta i 11 sekundi razgovora vidjeli smo sve što trebamo znati. Sedam pravih, punokrvnih pitanja bez okolišanja i lovljenja sugovornika i za glavu i za rep ne bi li upao u riječ. Smireno, znalački, karizmatično, a potpuno svjesno koliko će ta 431 sekunda u eteru odjeknuti. Sedam pitanja poput sedam slijedova najukusnijih oblizeka, a i najveći gurmani kažu da su četiri slijeda dovoljna, ako bude peti – super. Ovdje ih je sedam, a euforije nigdje. Stilom otmjeno, formom akademski profesionalno, osobnošću nadrealno pažljivo.
 
 
Sve suprotno tomu događalo se u nastavku na ovu temu. Predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću opet se dogodio karakter ili – stil – kako to objašnjavaju oni koji iz određenih trenutnih ili životnih razloga ne smiju način njegove komunikacije nazvati pravim imenom – nekontrolirano verbalno cipelarenje sugovornika. To je nedopustivo i nepodnošljivo. No, više od toga i za ovu prigodu važnije je uvidjeti da se u eteru ne propitkuje dovoljno pozicija verbalnog napadača i onoga kome su upućene salve uvreda. Sugovornici u eteru brojnih medija pa i publika koja to prati sklona je izjednačiti pozicije i jednakim “zakonom kulture” kritizirati Milanovićeve napade i Plenkovićeve odgovore. Te pozicije nisu i, ako želimo biti objektivni, ne mogu biti iste.
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Zoran Milanović (@z_milanovic)

Mora se znati tko je prvi počeo

Na ovakve napade nitko ne može ostati hladan i ne imati iskonsku, ljudsku potrebu odgovoriti. Obje strane pretjeruju, ali se mora znati tko je prvi počeo. Ovo su idealni trenuci za doznati tko je od sugovornika na kojoj strani spektra, ako znate pitati. A da biste u tom eksperimentu uspjeli, morate biti u centru. Struke, profesionalnosti i i realnosti. A realnost je takva da na jednom brdu vlada političar s izraženim egom i europskim karakterom – najbolji kojeg u ovom trenutku imamo, a na drugom verbalno neukrotivi političar s naglašeno izraženim egom i balkanskim karakterom – za kojeg smo mislili da je najbolje što će nam se dogoditi. Dogodilo se, pak, nešto drugo. Svima neprihvatljivo, ako želimo biti objektivni. 

Pročitajte još...

Svašta ni o čemu: Društvene igre

Dvije godine gledamo kako svijet stagnira, slušamo glasne manjine i pitamo se kuda idemo. Idemo li kvragu? Izgleda da smo k vragu već stigli

Svašta ni o čemu: Kao i obično, nikad nismo mi krivi!

Toliko smo moralno iskrivljeni, apatični i ne bi me čudilo da se kojim slučajem kod nas dogodio slučaj od prije par godina, kada su na vidjelo izašla monstruozna (ne)djela Harveya Weinsteina, da bi ga ovdašnji mediji prozvali našim Casanovom

Pogled kroz ekran: 170 sekundi dugi monolog Aleksandra Stankovića

170 sekundi dugi monolog samo je jedan u nizu demagoških elemenata koji pokazuju da bi se Stanković uistinu trebao nedjeljom u dva posvetiti juhi, pohancima, mlincima ili pireu. Dva desetljeća bez toplog i svježeg nedjeljnog ručka očito je, ostavlja posljedice. I šteti struci

Pogled kroz ekran: Dokumentarne minute kao (jedine) oaze mira

Jedan od bezukusnijih TV kolačića je pratiti emisije koje predstavljaju kandidate za gradonačelnika četiriju najvećih gradova u Hrvatskoj

Povezano

Pogled kroz ekran: Imaju li Hrvati povjerenja u medije?

Tako 26,5 posto od 1050ak ispitanih najviše vjeruje televiziji, a zanimljiv je bazen onih koji su na klackalici povjerenja. Njih je 43 posto i ne znaju gdje bi i što bi

Pogled kroz ekran: Umijeće stvaranja kultnog termina

Kad si u kultnom terminu koji si pretvorio kliše, tu zbog toga jer dvadeset godina života nedjeljom u dva nisi nigdje drugdje, i kad nakon tri minute ne znaš što bi ostalih 52 s resursima koje imaš, onda i emisiju s potentnim gostom lako pretvoriš u horror bez krvi, ali s predumišljajem

Pogled kroz ekran: Splitska afera se mogla okrenuti u najuvjerljiviju pobjedu ikad na skorašnjim izborima

Ono što se ne mora dokazivati jer je čula cijela javnost je da Puljak diskriminira osobe s invaliditetom nazivajući ih "posebno ranjivom skupinom", apostrofirajući tako za kontekst potpuno nebitnu priču da je njegov najodaniji suradnik osoba s invaliditetom

Pogled kroz ekran: Vatreni koji sve više podsjećaju na Pregorene

Prisavski Treći svake nedjelje navečer nudi putovanje po Europi iz kuta književnika koji nam pričaju o svojoj zemlji, njenim inspirativnim i deprimantnim elementima, zašto su tu ili zašto bježe, kako su nastala neka od njihovih dijela

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime