Film koji nema nikakve veze s istoimenim stihom hita Tine Turner, još manje sličnoimenim naslanjanjem na zgodno sročeno Prljavog Kazališta, priča priču o susjedima, dvoje stvorenih jedno za drugo, kuću do kuće iz britanskog predgrađa, ali morem kulturoloških razlika između pakistanskih hindu korijena i obiteljskih običaja i britanske nazovi modernosti.
Zoe (sjajna i šarmantna Lily James) i relativno podnošljiv Khan (Shazad Latif) su vječni susjedi i prijatelji. Ona je nagrađivana dokumentaristica koja se sprema snimiti dokumentarac o njegovom uređenom tj. dogovorenom vjenčanju za osobu koju bira obitelj, a ne ljubav ni osjećaji. On je pristao liječnik koji, unatoč svojoj otvorenosti, dopušta tradicionalnim vrijednostima da mu određuju životne odabire. Iako je od prve sekvence jasno kako film uz mnoštvo peripetija mora završiti i za takav outcome zdušno navijate, njihove emotivne ping pongove pratite uz povećanu pažnju prvenstveno zbog šarma sjajne glavne glumice i pojave Emme Thompson u ulozi njene mame.
Moderno shvaćanje ljubavi
Kapur se ranijim filmovima etablirao i profilirao kao dramski koristan redatelj (Elizabeth, Četiri pera) te se s te pozicije dohvatio ne osobito zahtjevne materije s obzirom na prije postavljenu matricu i načine kako se komunicira ovaj tip filmova.
Moralka o pobjedi modernih shvaćanja ljubavi nad tradicionalnim religijskim i društvenim zastarjelim običajima te o peripetijama koje dvoje moraju proći nije nešto što već niste imali prilike pogledati, ali jednako tako niti sekunde nećete požaliti nakon ovog feelgood šarmiranja i nove odgonetke na pitanje postavljeno iz naslova.
7/10