S radošću mogu objaviti: Hrvatska odnedavno ima još jednog izvrsnog vinara. Klaudiju Jurčiću nije dosadno u životu – zaključili smo zajedno, nakon što mi je ispričao što sve radi i koje je projekte poduzimao i realizirao u posljednjih nekoliko godina. Široj javnosti Jurčić je poznat kao zaštitno lice vinske priče trgovačkog lanca Lidl jer s njima, kao vinski konzultant, surađuje već deset godina. To uključuje degustacije, objavljivanje na Instagramu, komunikaciju Lidla s vinarima, edukacijske radionice, odabir sudjelovanja Lidlovih vina na vinskim smotrama i festivalima i još mnogo toga.
Vjerojatno najvažniji segment te suradnje ipak je razvijanje linije Winemakers of Croatia, koju je u suradnji s kompanijom zamislio i uspješno ostvaruje. Rezultat su odlična domaća vina u njihovoj ponudi, a po prihvatljivim cijenama. – Doista se trudimo da ponudimo vrijednost za novac – kaže Klaudio.
Zanimljivi početci
No, kad biste pitali vinske znalce, Jurčića bi ponajprije prepoznali kao vrhunskog sommeliera koji je u tom poslu amaterski još od 2003., dakle okruglih dvadeset godina, a profesionalno od 2006. Od 2015. glavni je sommelier i voditelj opatijskog restorana i hotela Bevanda, gdje je već radio u prošlosti, da bi se na neko vrijeme otisnuo u zagrebački Baltazar, a onda opet vratio doma na Kvarner.
Rodom je iz Matulja pa mu napola u šali sugeriram da se želio vratiti da bi mu posao bio blizu kuće, te odabrao Bevandu, ali on kaže: – Bevanda je stara i velika ljubav. Uostalom, to je institucija, to je ime, to je uistinu veliki brand – pa je voditi takav lokal, koji je i hotel, istodobno izazovno i prekrasno. Osobno poznajem mnoge goste, uživam u kontaktu s njima, a ujedno je Bevanda i moje veliko vinsko igralište.
Za svoj rad je osvojio brojne nagrade
U prošlosti, Klaudio, koji je završio 3. stupanj prestižne međunarodne vinske škole WSET, a sprema se i na 4., osvojio je čak četiri prvenstva Hrvatske u sommelierstvu, a natjecao se i na europskim sommelierskim natjecanjima u Santiago de Chileu, Strassbourgu, Dzunakilitiju u Mađarskoj i talijanskom San Remu na kojima je redovito osvajao visoka mjesta u polufinalu i finalu. Posljednjih se godina ne natječe nego se pronašao u trenerskim vodama jer trenira naše sommelierske prvake za europska i svjetska takmičenja – To je, skoro bi se moglo reći, punovremeni posao za mene, a ne samo za kandidata koji se priprema. Kao u sportu, moraš biti sjajno utreniran, u nevjerojatnoj formi, a i trener i natjecatelj moraju biti usmjereni. Strahovito je zahtjevno.
“Fusnota” za one koji ne znaju – ASI, jedna od najprestižnijih sommelierskih organizacija na svijetu, osnovana je prije više od 50 godina a svake tri godine održava svoje Best Sommelier of the World Contest, svjetsko prvenstvo sommeliera. Hrvatsku je ove godine predstavljao glavni sommelier Noela, jedinog zagrebačkog Michelinova restorana, Ivan Jug, trostruki sommelierski prvak Hrvatske. Uz pomoć Jurčića (i sparing partnera Josipa Oriškovića) Jug se u Parizu plasirao među 22 najbolja sommeliera svijeta (od njih 68), a Jurčić je uvjeren da bi, da je prošao u idući krug natjecanja, Jug možda i pobijedio.
Poseban povod za razgovor
Povod razgovoru, međutim, nisu bili Jugovi uspjesi kojima kumuje, pothvati s Lidlom, baš kao ni njegov posao u Bevandi, nego Jurčićevo novije “zanimanje”, a opet “stari” interes. U nedostatku natjecateljskih uzbuđenja, Jurčić se okrenuo stvaranju vina. – Naprosto, s vremenom čovjek evoluira i postavlja svoje razine na, po mogućnosti, viši nivo. Sve bi išlo još brže i ekspeditivnije da nas nije zahvatila pandemija – kaže, a ja pak mislim da je u rekordnom roku od oko 5-6 godina zajedno s vinarima s kojima je osobito “kliknuo” (premda ih, naravno, poznaje sve), kreirao čak osam vlastitih vinskih etiketa, s devetom u pripremi.
Po mom mišljenju opravdano, Klaudio smatra da vinarima ponekad treba dodatan poticaj, motivacija, kako kaže “vatrica”, te jedan drugačiji, malo manje subjektivan pogled na vino. Pogled sa strane, a ipak znalački. Istina je da vinari vina, pogotovo svoja, promatraju i doživljavaju na jedan način, a sommelieri na donekle drugačiji način… A Klaudio je znao da s vinarima čiji vinski stil cijeni, želi napraviti svoje vino. – Svi su to vinari s kojima sam u odnosima koji su daleko više od poslovnog. Ne možeš takve projekte raditi s nekim s kim nisi na istoj valnoj duljini…A kad suradnja uspije, mora biti simbiotička, bliska, nadopunjujuća… – objašnjava Jurčić.
Čarobni broj 9
Sve je počelo sa suradnjom s Robertom Terzolom, porečkim vinarom, s kojim je želio napraviti kratko maceriranu malvaziju koja nakon fermentacije na prirodnim kvascima ide u inox. Tako je nastalo vino Campi del Bosco69 (u prijevodu šumsko polje, jer je vinograd tik do šume), koje je na Decanterovom ocjenjivanju postizalo, ovisno o godištu, visokih 92 i 94, ali i 95 bodova. – Iza mene su nebrojeni sajmovi, vinski festivali, kušanja, radionice, otvorene boce, posjete vinarijama, edukacije: naprosto jedno golemo iskustvo i nešto malo znanja i to se sve u jednom trenutku moralo preliti i u proizvodnju vina ili barem suradnju na proizvodnji i kreiranju vina – kaže. Zanimljiva je priča o tome kako je brojka 9 spojila Jurčića i velikog kutjevačkog vinara i vizionara Josipa Galića, koji, poput Nikole Tesle, broj devet smatra svojevrsnim svetim brojem.
Kušanje vina iz svake bačve
Kako je Klaudijeva e-mail adresa oduvijek sadržavala njegov sretni broj devet, suradnja je, čini se, bila zapisana u zvijezdama. Francuzi za vinograd ograđen suhozidom kažu “clos”, a Clo je, pak, Klaudijev nadimak, pa je njihovo zajedničko vino dobilo ime Le Clos9. Iz berbe 2016. nastala je ta kupaža iz devet od 99 barrique bačvi Galićevog kutjevačkog podruma, a proizvedeno je, u svakoj ediciji, svega 2700 boca – i nijedna više. Naravno, Klaudio je kušao vina iz svih 99 bačvica prije nego je s Galićevim enologom Slavenom Jeličićem donio odluku o konačnom sastavu blenda. (***U bačvama su cabernet sauvignon, merlot i cabernet franc).
Dobar posao u Kutjevu? Da! Naporan i prekrasan istovremeno. Da! – Kako sam kod Galića morao provoditi dosta vremena, a smještaja kod njega nije bilo, noćio sam kod vinara Sontacchija pa se i tu stvorila svojevrsna sinergija – prisjeća se Jurčić. Rezultat? Sontacchi pinot crni Single Barrel by Klaudio Jurčić i još jedna “kvačica” na Jurčićevom vinskom karti života, skinuta s “bucket liste”. Nije li divno kad čovjek, korak po korak, ostvaruje svoje životne želje čak i kad ih nije specifično pažljivo planirao, kamoli forsirao. Još i bolje, odvijale su se spontano, jedna za drugom, kao “same od sebe”, a opet, kao da su napisane rukom sudbine koja zna. – Radim vina kakva želim, najvažnije mi je da u tome uživam a ne pada mi na pamet natjecati se na tržištu s velikima. To mora biti zadovoljstvo. Nisam postavljao sebi neke životne ciljeve, sve mi se događalo “kao usput”, a opet, kao da se umiješalo proviđenje – reći će Jurčić.
Uskoro stiže i novo vino
Jedan od ukupno devet (jeste li sumnjali u brojku?) projekata vinskih etiketa selected by K.J. – je i sa sortom shiraz, s kojom je Klaudio, kao svojom omiljenom sortom, uvijek želio…nešto… Realizacija se ukazala u suradnji s Agrolagunom, tj. Brunom Legovićem i enologom Josipom Barišićem, pa je iz 2005. u Istri zasađenih vinograda shiraza, nastao Maurus koji je ime dobio po zaštitniku grada Poreča. Prošle je godine bila prva berba, vino odležava u francuskom hrastu i bit će spremno u siječnju iduće godine.
S našim pionirima, ali i šampionima pjenušaca, plešivičkom obitelji Tomac, Jurčić prijateljuje godinama. Jasno je da je iz tog prijateljstva moralo nastati i zajedničko vino, a bio je to sada sve popularniji, a nedavno nepoznat Pét-Nat (pétillant naturel), starinska metoda proizvodnje pjenušavih vina jedne neprekinute fermentacije bez dizanja vina s taloga zbog čega ostaje mutno, ali zadržava izraženiju svježinu; nije sumporeno i ima potencijal odležavanja.
Ime ovog biodinamički proizvedenog ružičastog pjenušca je Charlie 9 jer je u vinu devet starih plešivičkih sorti. Vrlo je zanimljiva ta posveta legendi o posjetu Charlieja Chaplina Plešivici 1934. godine. Naime, ovaj je čuveni filmaš ondje navodno boravio s Isadorom Duncan, premda legenda nikad nije potvrđena, i ostala je mit. Mjesto njihovog boravka, kako se priča, bila je vila Horvat, koja se sada našla i na etiketi ovog vina, a osmislio ju je sam Klaudio u suradnji sa slikarom Antom Bakterom. S vrbničkim enologom, vinarom i rasadničarom Ivicom Dobrinčićem s kojim blisko prijateljuje, želio je ostvariti zajedničku misiju: dokazati da je žlahtina ozbiljna sorta s velikim potencijalom. Ove su godine napravili jedno koje nije iz Vrbničkog polja, nego s položaja na preko 400 metara nadmorske visine u podnožju brda Hlam, po kojem je vino dobilo ime – Hlam 9.
Novi pothvat
I ovo je vino kratko macerirano, odležavano na vlastitim kvascima i odgajano u inoksu. – Lijepo je napraviti vino “kod kuće”, na Kvarneru, pomoći pri utvrđivanju ove sorte. To mi je bila osnovna misao. Hlam 9 je od vinskog stručnjaka Saše Špiranca dobio 92 boda, a 89 na Decanterovom ocjenjivanju dok je jedan od najvažnijih slovenskih sommeliera i distributera, Gašpar Černa, izjavio da je to najbolje vino koje je probao na Krku. To su nam dokazi da smo stvorili nešto vrijedno…Lijepo se kotrljalo – šali se Klaudio i govori o svom južnom, predzadnjem projektu, plavcu malom, Leon 9, koji je ove godine napravio s vinarijom Bura-Mrgudić iz Orebića, a ime je zahvaljujući Klaudijevom sinu Leonu.
Vinarija je u vlasništvu brata i sestre koji su se proslavili kultnim vinima Dingač i Postup, a Leon 9 je plavac mali s oba ta položaja. Nakon ovoga, u planu je vino od sorte babić, u suradnji s malom vinarijom “Mi”. Vino nestrpljivo očekujemo, a sa žaljenjem moram reći: Nakon ovih devet etiketa svojih vina (u suradnji i sinergiji s vinarima) Klaudio više neće stvarati vina jer tvrdi da je to njegov kapacitet, krajnji dosegnuti cilj, te da ne bi dalje nastavljao. Zaustavit će se na brojci 9. Žao mi je. Ipak, ako ih budete imali priliku kušati, vjerujem da ćete pomisliti: Dolce vita!