Srijeda, 14 veljače, 2024

Dolce vita: Domaći mjehurići (ili što je to u ljudskom biću što ga vuče ka mjehuriću)

Da je pjenušac jedino piće nakon kojeg žena izgleda ljepše nego prije nego što ga je popila, tvrdila je njegova velika obožavateljica Madame De Pompadour. Priča se da se u raskalašenim zabavama pjenušac pio iz ženskih cipelica, a nema proslave, pa ni ove koja nam uskoro dolazi, novogodišnje, bez mjehurića u čaši

Navodno je Mozart, kad su ga jednom pitali čega bi se radije odrekao, glazbe, vina ili žena, bez zadrške i vrlo hladnokrvno rekao: glazbe. A da je pjenušac jedino piće nakon kojeg žena izgleda ljepše nego prije nego što ga je popila, tvrdila je njegova velika obožavateljica Madame De Pompadour. Priča se da se u raskalašenim zabavama pjenušac pio iz ženskih cipelica, a nema proslave, pa ni ove koja nam uskoro dolazi, novogodišnje, bez mjehurića u čaši.



 

No, bez obzira na sve romantične anegdote i asocijacije koje pjenušci neminovno izazivaju, sasvim “suhi” podaci govore o tome da su baš oni danas najstabilniji i najuspješniji sektor svjetske industrije kvalitetnih i vrhunskih vina.  Svake se sekunde u svijetu otvori jedna boca pjenušca, a godišnje se proizvede oko 2 milijarde boca, od čega čak 80 % u Europi. Samo tržište šampanjaca i prosecca vrijedi oko sedam i pol milijardi eura i kontinuirano  raste, a tu su još i sekt, španjolska cava kao i razna vina frizzante/sparkling/spumante/ biser vina…

Dolce vita: Što su blagdani bez šampanjca?

Milenijalci obožavaju šampanjac

Šampanjac danas sve više piju mladi, pa čak 44% godišnje proizvodnje najboljeg i najskupljeg šampanjca Krug kupuju milenijalci, tj. mlađi od 35 godina. Dok se prosecco od grožđa sorte glera radi kratkotrajnom Charmat tankovskom metodom, nešto je manje popularna španjolska cava, koja nudi odličan omjer cijene i kvalitete jer se radi klasičnom šampanjskom metodom i nerijetko ima i slojevitost ozbiljnog šampanjca. Što se tiče suhoće, tj. slatkoće pjenušaca, bilo bi dobro naučiti osnovno, da se od najsuhljih prema slatkima dijele na: brut nature, extra brut, brut, extra dry (extra sec), dry (sec), demi-sec i – najslađi – doux.

A kako je kod nas? Premda Hrvati još nisu masovno prepoznali pjenušce kao savršeni aperitiv pa mnogi još uvijek prije jela radije popiju neko žestoko piće, činjenica je da je od pristupanja Hrvatske u EU, promet pjenušavih vina zabilježio rast od impresivnih 166%. Premda je Božić iza nas, dolazi Stara godina i nova slavlja! A što ćemo piti? Pjenušce! Uz dužno poštovanje šampanjcima, okrenimo se načas domaćim mjehurićima. S obzirom na činjenicu da potražnja za pjenušcima stalno raste, broj vinarija koji su se u Hrvatskoj upustile u proizvodnju pjenušavih vina iz godine u godinu raste, a veseli što se gotovo svi trude napraviti pjenušce šampanjskom metodom pa kvaliteta, većinom, nije upitna, iako još ima prostora za razvoj, rast i učenje.

Veterani u ovom zahtjevnom poslu u nas su svakako članovi istarske obitelji Peršurić s cijelim spektrom pjenušaca koji su razvijali kroz godine, vođeni sigurnom rukom pokojnog Đordana Peršurića. Tvrtku je u nasljeđe ostavio kćerima Ani i Katarini  koje maestralno nastavljaju očev posao pa su nedavno, povodom tridesete obljetnice vinarije, lansirale dvanaestu po redu pjenušavu etiketu pod imenom Mister, idealnu za ljeto (kombinacija s teraninom). Velikani i veterani su i obitelj Tomac s Plešivice, poznata po izrazito suhim pjenušcima, pjenušcima iz amfore i sve popularnijim pet-natovima, kojoj uz bok stoje susjedi, obitelji Šember i Korak, svi u samom vrhu pjenušave proizvodnje.

Tu je i Drago Kurtalj, a “starim majstorima” su se ne tako davno, ali vrlo snažno – pridružili i Krešimir Ivančić sa svojim Griffinom i Franjo Kolarić s čitavim nizom etiketa Coletti, među kojima su pjenušci itekako zastupljeni. Vinarija Gregorić iz Vlaškovca proizvodi La Pjen, od portugisca, a među novijim zvijezdama ovoga kraja sve je istaknutiji vinar Dominik Jagunić. Tomci sasvim sigurno zaslužuju poseban članak, baš kao i njima prijateljska i susjedska obitelj Šember, čiji je Pavel mnogo puta proglašavan najboljim pjenušcem u zemlji.

The Flute Stars

Premda se u novije vrijeme svako malo pojavljuje neki izbor za najbolji pjenušac Hrvatske i susjednih zemalja, relevantan i s pokrićem izbor je vinskog znalca Ive Kozarčanina i novinarke Ane Rogač. U okviru njihovog zajedničkog projekta iVino, tj. izbora The Flute Stars, nedavno je ocijenjeno čak 53 pjenušaca iz svih 12 vinorodnih podregija, od Podunavlja sve do Srednje i Južne Dalmacije. Iako jug nije prirodno mjesto za proizvodnju pjenušca, među Dalmatincima kojima toplija klima ne ide na ruku, a oni ipak proizvode odlične mjehuriće, valja spomenuti obitelji Slamić iz Tisnog, maestralnog Alena Bibića koji radi pjenušce od domaćih sorti debit i plavina, a pojavljuju se i novi, poput vinarije Bačić iz Blata, tj. Črnje Luke na otoku Korčuli, koji od cetinke rade pjenušac Pjer.

U izboru The Flute Stars pobjedu je odnio upravo plešivički vinar Drago Kurtalj koji je “za koplje” prestigao još dva bijela “Plešivičanca“: Blanc de Blancs 2016., brut nature pjenušac od chardonnaya vinarije Korak, te Three Stars Brut od chardonnaya, rajnskog rizlinga i starih plešivičkih sorti iz tri vinograda vinarije Jagunić. Osim njih, u ovom je izboru priznanje “Zlatni hrvatski pjenušac” zaslužio i Blanc de Moi 2016. porečke Lagune.

Među značajnim proizvođačim pjenušaca u Hrvatskoj svakako treba spomenuti i krašićkog vinara, povratnika iz  Francuske, Barundića, zatim Zelinčane – obitelji Puhelek i Kos, a onda su tu i “Zagorci”: vinarija Košćak, Vuglec Breg iz mjesta Škarićevo nedaleko od Krapinskih toplica, zatim relativni novopridošlica, vinarija Kota iz Gornje Batine pokraj Zlatara, kao i  nezaobilazni “prirodnjak”, Tomislav Bolfan. Želite li fini “zagorski” pjenušac, a ne direktor po kojem je Zagorje nekad bilo notorno, da ne kažemo ozloglašeno, tu je i Blanc de Blancs od chardonnaya, vinarije Stručić iz Ludbrega.

Osim Plješivice i Hrvatskog zagorja, koji su zbog klime, ali i cjelokupnog terroira idealni za uzgoj grožđa za pjenušce i njihovu proizvodnju, ne treba zanemariti ni Međimurje gdje se također rađaju fini pjenušci. Ovdje se ističu Sibon, vinarija Dvanajščak Kozol, zatim vinarija Štampar koja nudi fantastičan extra brut pjenušac Urban White, koji je upravo ovih dana trijumfirao na ženskom WOW izboru za pjenušavo vino godine, kao i pjenušac novinara i pisca Roberta Naprte, Solum. Iz Slavonije, točnije iz Kutjeva, znalci preporučuju Galićev Blanc de Blancs i Maximo Kutjeva te Princeps Iločkih podruma, ali i i Jazz, pjenušac od graševine i rizlinga vinarije Josipović iz Bekteža pokraj Kutjeva.

Pjenušci u Istri

Uz veteranke, sestre Peršurić, u Istri je pjenušce među prvima radio Giorgio Clai, a onda i Bruno Trapan čiji je Che bio vrlo tražen, da bi u pjenušavu igru ušlo više istarskih majstora, kao što su Meneghetti, poznat po ozbiljnim crnim vinima, Matošević s Barely Legal a odnedavno i Moreno Coronica sa svojim CO Due. Tu su i došljaci iz inozemstva koji su se fino udomaćili u Gračišću, vinarija Domaine Coquelicot, čiji je Kontempo, blanc de blancs, doista izuzetan. Tu je i vrhunski vinar Franco Cattunar, kao i Klaudio Tomaz iz Motovuna sa svojim ružičastim pjenušcem od terana, merlota i crne malvazije.

Dolce vita: Vrhunsko vino i ekstra djevičansko ulje složnog istarskog četverca

Luciano Visintin, pak, koji njeguje ekološku proizvodnju i inovativni pristup autohtonim istarskim sortama, ima čak četiri pjenušave etikete, a nedavno je u Rovinju predstavio svoj pjenušac Veralda Blanc 2019., koji je oduševio svojim svježim, voćnim aromama. Upravo u Veraldinom podrumu nastali su prvi istarski rosé i pjenušac od terana, Xtrian koji je 2016. osvojio nagradu “Platinum Best in Show” na Decanter World Wine Awards. Moreno Degrassi, jedan od začetnika revolucije istarskog vinarstva, odnedavno se po prvi puta na tržištu pojavljuje s pjenušcem – i to ne jednim, nego četiri: Lilith, La Vie En Rosé, Ferné Blanc de Blancs i Ferné Riserva Blanc de Blanc.

Vinar kojeg zovu čarobnjakom kupažiranja o tome je rekao: „Pjenušci zapravo i nisu novost u mojoj vinariji. Radimo ih od 1996. Ali su dosad stajali u podrumu (bilo ih je i do 1000 boca godišnje) i otvarali smo ih privatno, jer uvijek je nekoliko boca bilo u hladnjaku. Kušali su ih i u njima uživali moji prijatelji i poznavaoci vina a uvijek se u društvu otvarao sabljom, pod vodom ili na neki drugi atraktivan način. Ovo je prva godina da boce degoržiramo i etiketiramo za naše kupce i ljubitelje vina“.

Kvarner je u pjenušavom zamahu

Zanimljivo je da je Kvarner, koji je davnih dana proizvodio nekad slavnu Bakarsku vodicu, u posljednje vrijeme također u velikom pjenušavom zamahu. Rasadničar i vinar, vlasnik vinarije Šipun, Ivica Dobrinčić, zastupa tezu da je autohtona kvarnerska sorta žlahtina idealna za proizvodnju pjenušavih vina, te čak i bolja od glere koja se koristi za prosecco. Ovo nije nevažno s obzirom na zamjetan rast popularnosti prosecca, koji je još 2013. prodajom pretekao šampanjac: te se godine u svijetu prodalo 307 milijuna boca prosecca nasuprot 304 milijuna boca šampanjca.

Prvi su počeci proizvodnje pjenušaca na Kvarneru vezani uz osvajanje i boravak oficira Napoleonove vojske početkom 19. stoljeća, dok neki izvori upućuju na bakarske brodovlasnike i njihove poslovne konakte s Francuzima, od kojih su preuzeli umijeće i tehologiju proizvodnje pjenušavog vina. Još je 1909. godine u Rijeci djelovala Prima Fabbrica Fiumana di Champagne u kojoj se francuskom metodom proizvodio pjenušac Marca speciale SANS SOUCI. Premda u ukupnom prometu mirnih vina Primorsko-goranska županija bitno zaostaje u odnosu na neke druge županije, u udjelu pjenušavih vina je danas na visokom trećem mjestu. Ovdje se pjenušac proizvodi u desetak vinarija, a postoji i proizvodnja biser vina.

Posebnost je Kvarnera da raspolaže s najvećim brojem autohtonih vinskih sorti u Hrvatskoj, koje se redovito koriste u današnjoj proizvodnji vina. Neke od tih sorti, kao jarbola, žlahtina, sansigot (sušćan), trojišćina, gegić, kamenina, debejan, brajdica, sušić, te belica (mješavina: mejsko belo, brajkovac, divjaka), nalaze se se u kvarnerskim pjenušcima vinarija  Ružić, Plovanić, Kuće vina Ivan Katunar, Pavlomir, Gospoja, Šipun, PZ Vrbnik, Srdoč…

Bilo bi nekorektno spomenuti susjede Slovence

Bilo bi u svemu nekorektno barem ne spomenuti susjede Slovence koji već desetljećima, predvođeni Isteničem ali i Kristančićem, kroz svoje boce odlično pričaju priču o pjenušcima, a tu su i pjenušci Jeruzalem Ormož obitelji Puklavec, Bjana, Zlati Grič, vinarija Šekoranja, Čarga, Ormož Jeruzalem obitelji Puklavec, Prus…

Najnoviji iskorak i to u dosad neviđeno, napravila je vinarija Radgonske gorice, vinarija koja ima gotovo 170 godina dugu tradiciju proizvodnje pjenušavih vina. Alojz Klenošek proizveo prve primjerke, zatim je nadvojvoda Ivan Habsburško-Lorenski proširio proizvodnju vina na području Radgone, zatim su podrumi bili u vlasništvu švicarsko-francuske obitelji Bouvier, do danas kada su se Radgonske gorice razvile u suvremenu vinariju.

Prema profesorici Ann C. Noble, izloženost vina dnevnome svjetlu ili umjetnoj rasvjeti uzrokuje kvarenje aroma (goût de lumiere). Zbog toga su Radgonske gorice odlučile prijeći na tamnu stranu i proizvesti pjenušavo vino u potpunoj odsutnosti svjetla, pod motom – najbolje stvari se odvijaju u mraku. Ono što ovaj pjenušac čini jedinstvenim njegov je proces proizvodnje. Za vrijeme noćne berbe, rotacije boca i pakiranja koriste se naočale za gledanje mraku. Vino stari dvije do tri godine u potpunoj tami špilje u Gornjoj Radgoni u Sloveniji. Djelatnici Radgonskih gorica to u žargonu nazivaju mračnom metodom. Jednom kada izađe iz špilje, pjenušac se štiti bocom od 99% crnoga stakla, a zbog dodatne zaštite od svjetla i zraka pakira se u vakuumirane vrećice, a pakiranje potpisuju Bruketa & Žinić.

Prva berba Untouched by Light pjenušca iz 2016. lansirana je lani po cijeni od 100 eura te je odmah pobudila interes svjetske javnosti i ubrzo je rasprodana. U međuvremenu je pjenušac osvojio Decanter srebro, Glass of Bubbly zlato te titulu Zlatna nacionalna inovacija Slovenije i distribuira se od SAD-a sve do Japana. Relativno nedavno ansirana druga berba iz 2017. u limitiranom broju od 2000 boca. Borut Cvetkovič iz Radgonskig gorica preporučuje da se ovaj pjneušca, sasvim romantično, kuša u mraku, možda uz slabašno tinjanje svjetlosti svijeće.

Dolce vita!

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime