Šokirati, permutirati, evoluirati, profitirati. Sve štogod možete danas podvesti pod merchandise i kupoprodaju ako nađe kupca, ima neku vrijednost. Toj nas ekonomskoj varijabli pop kulture pokušavaju već godinama naučiti i priviknuti trgovački putnici TV i kino smeća, pod jasnom egidom opravdanja plasmana nečeg što kvalitativno nema gotovo nikakvu vrijednost.
Na streaming servisima, osobito vodećem Netflixu, zadnjih se godina vodi značajna bitka između servisiranja soap smeća za najnezahtjevniju publiku, umotanog u kvazi dramski kontekst, u povlaci ponude interesantnih truse crime dokumentaraca, portretnih doxova akcijskih zvijezda 80.-ih od Pamele Anderson preko Slya Stallone do Schwarzeneggera ili limited edition serijala o ubojicama iz američkih predgrađa, web filmskih premijera i sličnih izleta u interesantnu ekskluzivu. Tako će na jednu interesantnu premijeru zadnjeg filma Julie Roberts ponuditi ili solidnog portretnog serijala o crnoj udovici kartela, kao zadnji hype moment ponuditi lokaliziranu talijansku seriju ‘Supersex’.
Površnost i plastičnost
Portretni sedmoepizodni put Rocca Tane a ka Sifredija, zvijezde filmova za odrasle čija je centrimetraža i obdarenost od mitskih 25 cm, četvrt metra je li, trebala poslužiti kao kvaliteta u pornjavi. I svi su manjekurčasti mladići ili wannabe jebači trebali posliniti od tuge ako im nedostaje desetak centimetara do Roccovih dimenzija. Dok bi dame koje pristaju na egido ‘veličina je bitna’ trebale ostati jednako razjapljenih usta (ili bolje reći zatvorenih) pred pojavnošću Roccova šlaufa, pitona, xyz pornografskih termina za pljeskanje njegovoj obdarenosti. Na žalost, u svijetu uškopljenom ikakve etičke kvalitete i koje pristaje kako fizička ljepota ili obdarenost predstavlja dovoljan triger za ‘kvalitet’, serijal tipa ‘Supersex’ doživi ovacije i premijerni termin na Netflixu, dočim po onome što zapravo nudi ne dostaje dalje od kabelske TV postaje za južni dio Milana.
Osim užasno površne, plastične i jeftine dramaturgije koja bi trebala odigrati na emocije i teškog socijalnog statusa mladog Sifredija tj Tane kao objašnjenja njegova poniranja u porno ponore tj visine, njegova pariškog žigolo života kao animir momka starijih dama gladnih sexa, preko izostanka bilo kakvih smislenih redateljskih postupaka angažiranih manirista (Roverre, Carrozinni, Mazzoleni), ‘Supersex’ je blasfemija samo katoličkim puritancima i konzervama koje kleče po trgovima. Ili rade nešto slično po svojim zemljama. Naime, serijal je loš u svim osnovnim premisama i segmentima realizacije, pa prvenstveno po tome ne zaslužuje vašu pažnju, a ne zbog nekoliko kadrova celofanskog sexa za web i TV publiku kojoj je blasfemija kraća suknja voditeljica.
Nimalo provokativni TV soap
Uz suptilne citate nekih doista vrijednih momenata talijanske kinematografije (vožnja zanosne glumice na biciklu u prvoj epizodi koja je posuđena iz Torrnatoreove ‘Malene’ kada su dječaci uzdisali za putenošću Monice Belucci), činjenicu da se uloga majke (Tannia Garriba) u Roccovom životu izdvaja kao dominantna pri traženju momčeve pažnje i nedostatka emotivnog zadovoljenja do namigavanja prilikom pokušaja prve onanije uz Supersex časopis, sve do momenta i velikog otkrića kako na samom startu zvijezda najavljuje svoje povlačenje iz svijeta porno biznisa pa je sedmodijelni put retrogradno vođen k objašnjenju odluke. Roccov život i svijet nije bio nimalo niti impresivan niti uzbudljiv bilo kome tko je mimo loših VHS kopija švapskih ‘meine shatzi ah ah spritz mier’ pornića, Smokvina lista i duplerica Starta ili Erotike tražio svoje sexualno obrazovanje.
Ništa u seriji nije intrigantno niti šokantno, dapače jeftino je i nepotrebno. One koje šokiraju golotinja i ženske gole grudi, guzice i par kadrova muškog spolnog organa, profulali su stoljeće i novi puritanizam lako pronađu u crkvama najbližima mjestu stanovanja. Svi ostali koji nisu gledali Roccove filmove ovim ‘dramskim’ serijalom nisu dobili apsolutno nikakvu vrijednost. Dodatni minus je klasični lip syncing na engleski u kojem glumci progovaraju engleski preko originala na talijanskom (jer anglosaksonska publika ne voli nit želi čitati titlove), već to je samo po sebi dovoljno smiješno.
Ocjena: 4/10
Naslovna fotografija: ScreenShot YouTube