Na današnji dan, 30. kolovoza 1968., The Byrds su objavili šesti studijski album “Sweetheart Of The Rodeo”. Objavljivanju albuma prethodila je McGuinnova odluka o snimanju novog dvostrukog konceptualnog albuma na kojem bi se – ohrabren većom prisutnošću country glazbe na albumu “Notorious Byrd Brothers” – još više pozabavio raznim oblicima američke popularne glazbe, od bluegrassa do jazza, rhythm and bluesa, rocka do elektroničke glazbe, s obilatom uporabom Moog sintesajzera.
No, kako se jasno vidjelo već na prvoj turneji kojom su 1968. promovirali tada svjež album, gitarist McGuinn, basist Hillman te pridošli bubnjar Kevin Kelley, u formatu trija nisu mogli baš uvjerljivo izvoditi nove skladbe. Bio im je potreban i klavijaturist, a izbor je pao na Grama Parsonsa, koji se kao novi član benda brzo s klavira prebacio na gitaru. Parsonsova prethodna grupa, International Submarine Band, već je imala iskustva s fuzijom countryja i rocka na albumu “Safe At Home” (također objavljenom 1968.), no njihov doseg se nije mogao mjeriti s utjecajem mega popularnih i cijenjenih Byrdsa.
Coveri Dylanovih skladbi
Parsonsova ideja fuzije raznih oblika američke “tradicionalne glazbe” poput rhythm and bluesa, soula, honky tonka, bluegrassa, rock and rolla (koju će kasnije nadahnuto sam nazvati “američkom kozmičkom glazbom”) kod McGuinna i Hillmana je pala na plodno tlo nakon što je i producent Gary Usher prigrlio Parsonsovu ideju da se novi album koji spaja country i rock barem dijelom snimi u Nashvilleu. McGuinn je napustio ideju o konceptualnom projektu, pa su Byrdsi novi projekt s Parsonsom snimili u Nashvilleu i Hollywoodu od ožujka do svibnja.
Za album su izabrali covere Dylanovih skladbi s country prizvukom s albuma “Basement Tapes”: “You Ain’t Goin’ Nowhere” i “Nothing Was Delivered”. Snimljena su i tri starija country klasika: tradicional “I Am a Pilgrim”, “Blue Canadian Rockies”, poznata s repertoara Genea Autryja, te “nabožna” “The Christian Life” Louvin Brothersa. Skladba koja slavi jednostavnost “bogobojažljivog” života zasigurno je bila pravi šok za publiku koja je Byrdse doživljavala i kao glasnogovornike psihodeličnog tripa.
Odabrane su i novije country teme poput “Life In Prison” Merlea Haggarda, “You’re Still On My Mind” Lukea McDaniela, Staxov soul standard Williama Bella “You Don’t Miss Your Water” obrađen na country način. Potonja kao prototip country-soul fuzije s prepoznatljivim višeglasjem.
Mahom pozitivne kritike
Uzgred rečeno, Roger McGuinn je kolekciji kanio dodati folk temu s naglašenim bendžom “Pretty Boy Floyd” Woodyja Guthriea te “You Got A Reputation” Tima Hardina i tradicional “Pretty Polly”, no ove dvije potonje se nisu našle u konačnom odabiru za album. Uz Kelleyevu autorsku “All I Have Are Memories”, album je pak upotpunio Gram Parsons s “One Hundred Years From Now” i novim klasikom “Hickory Wind”. Treća snimljena skladba “Lazy Days”, u stilu Chucka Berryja, nije se našla na albumu, no 1970. je u novoj verziji dobila mjesto na albumu “Burrito Deluxe” Hillmanovih i Parsonsovih Flying Burrito Brothersa.
Snimljen uz pomoć gostujućih studijskih glazbenika poput vrhunskog pedal steel gitarista Lloyda Greena, “Sweetheart Of The Rodeo” je dobio mahom pozitivne kritike, no zbunio je – i razočarao – staru publiku koja je Byrdse doživljavala i prihvatila kao tipičan “hipijevski” bend te supkulturne junake iz vrhunca ere psihodeličnog rocka. S druge strane, album je ostao zapamćen kao pionirski komad country rocka koji je nadahnuo mnoge: od “outlaw country” pokreta do revivlista i “novih tradicionalista” u osamdesetima ili alter-country rockera u devedesetima i dvijetisućitima.