Nema više ‘malog starog banda iz Texasa’ kakve smo znali više od pedeset godina. Jedan od dvojice bradonja, basist Dusty Hill, preminuo je u 72. godini 28. srpnja ostavivši gitaristu Billyja Gibbonsa i bubnjara Franka Bearda da s gitarskim tehničarem koji je Dustyja zamijenio na posljednjoj trurneji, nastave dalje.
Hill je, naime, zbog problema s kukom morao napustiti aktualnu turneju i prepustiti mjesto starom suradniku banda Elwoodu Francisu.
‘Neustrašivi basist’, odličan pjevač i, po potrebi, klavijaturist…
ZZ Top su karijeru započeli 1969. u Houstonu kao tipičan rockerski band nadahnut teksaškim bluesom i boogiem najavljenim godine kasnije već prvim albumom ‘ZZ Top’. Bio je to album pravog ‘pisma o namjerama’ s prašnjavim blueso-rockom i teksaškim slengom koji je i u toj najranijoj fazi dao nekoliko upečatljivih brojeva poput ‘(Somebody Else Been) Shaking Your Tree’, ‘Backdoor Love Affair’ i ‘Goin’ Down to Mexico’.
Drugi album naslovljen ‘Rio Grande Mud’ iz 1972. ima žešći zvuk boogiem ozračenih gitara ali, što je važnije, bolje skladbe poput sjajnog blues-shufflea ‘Just Got Paid’, boogiea ‘Bar-B-Q’ te dva broja (‘Francine’ i ‘Chevrolet’) koja je otpjevao Dusty. Dokazujući da je ne samo ‘neustrašivi basist’ – kako su ga zvali Gibbons i Beard – već i odličan pjevač i, po potrebi, klavijaturist.
Po onome treća-sreća ‘Tres Hombres’ iz lipnja 1973. (osobno mi najdraži album ZZ Topa) donio je i kreativni i komercijalni uspjeh. Doduše u vrijeme izvornog objavljivanja nije baš požnjeo sjajne kritike no album je kasnije dobio kultni status.
Produkcija Billa Hama bila je jednostavna i ‘organska’ posve primjerena rock-blues-boogieu i shuffleu sa specifičnom režećom Gibbonsovom gitarom bliskom učinku Duanea Allmana te čvrstom ritam sekcijom koja je na trenutke gotovo ulazila u prostor funka. Blues boogie a la John Lee Hooker ‘La Grange’ (s ritmom Hookovog ‘Boogie Chillena’ te vokalnom frazom iz njegove ‘Boom Boom Boom’), ‘Move Me On Down The Line’ te ‘Jesus Just Left Chicago’ i ‘Waitin’ For The Bus’ potvrđuju ZZ Top kao nove predvodnike teksaškog blues-rocka.
Predvodnici teksaškog blues-rocka
Dvije godine kasniji ‘Fandango!’ je jahao na stilistici i uspjehu prethodnika. a donio je polovinu studijskih te drugu polovinu (nešto slabijih) live snimaka. Ipak ‘Tush’ i ‘Heard It On The X’ novi su hitovi upisani u njihovu ‘best of’ pjesmaricu. Slijedeći ‘Tejas’ iz studenog 1976. bio je slabiji i najčešće shvaćen kao album tranzicije prema tri godine kasnijem sjajnom ‘Degüellu’. Snimljen nakon dvogodišnje pauze kao i ‘El Loco’ iz 1981. bio je uspjeli eksperiment s dodavanjima novih instrumenata (električni klavire, sintesajzeri, saksofoni…) na postojeće bluesy-rock osnove davši vječne koncertne standarde i hitove ‘Cheap Sunglasses’ i ‘Fool for Your Stockings’.
‘Eliminator’ iz 1983. i njegov komercijalno još uspješniji nasljednik ‘Afterburner’ iz 1985. (za kojim je kao zaključni dio trilogije 1990. slijedio ‘Recycler’) doveli su korak dalje sintesajzere sa ‘El Loca’ (ali i ritam mašine i novovalne sekvencere) te ZZ Top gurnuli u AOR i rock mainstream. S obiljem hitova i rasprodanih turneja te spotovima za ‘Gimme All Your Lovin’, ‘Sharp Dressed Man’ i ‘Legs’ koji su harali MTV-jem, serijal začet ‘Eliminatorom’ regrutirao je i novu mladu publiku.
Nakokon albuma ‘Antenna’ iz 1994. – novog hita s višemilijunskom prodajom – ZZ Top se niskom albuma vraćaju starom organskom zvuku boogie-blues-rocka i intenzivnim svirkama u živo. A one će se, sudeći po najavama Billa Gibbonsa, nastaviti i bez Dustyja Hilla. Jer, kako je rekao Gibbons ‘the show must go on’ – jer je to i najbolja posveta preminulom Dustyju.