Kako je lani Konstrakta bez konkurencije razvalila, ne samo na nacionalnom izboru Srbije za pjesmu Eurovizije podigavši interes za izbor i na specijaliziranu, promišljeniju publiku koja se ne impresionira isključivo količinom kolagena ili botoksa na facama izvođača i šljokica ispucanih za vrijeme nastupa, tako su ove godine na hrvatskoj Dori Let3 postali hrvatskim incidentom koji povremeno zadraška i nešto za promišljanje, a ne samo đuskanje.
Mimo izbora “Mama ŠČ” kao pobjednika hrvatske i Luke Blacka “Samo mi se spava” sa srpske strane, preslušali smo kompletnu ovogodišnju ponudu srpskog finala te na jednaki način kao prije nekoliko tjedana izbor hrvatskih predstavnika pokušali usporediti količinu pristojnih ili neslušljivih predstavnika nečega što trenutno predstavlja estradni mainstream Hrvatske i Srbije. U globalu i statističkim kategorijama ove je godine količina pjesama sa smislom, produkcijskim i izvedbenim autentikama prevagnula srpskoj strani.
Vođeni isključivo kategoriziranjem interesantnosti i kvalitete ponuđenih pjesama ili izvedbi ovako bi izgledala top ljestvica od najboljeg prema najgorem s ovogodišnjeg srpskog izbora za pjesmu Eurosonga.
NAĐA – Moj prvi ožiljak
Srpska Mia Dimšić šarmantno je pokušala prešvercati Taylor Swift kantautorski trenutak singer songwriterice koja iznimno lijepo pjeva uz bazu akustične gitare. Najstvarnosnije od svih komada ovogodišnje srpske estrade. (8/10)
EMPATHY SOUL PROJECT – Indigo
Rock and roll band na Eurosongu apriori nudi prvenstveno skepsu u sve postavke rock and rolla zbog nepripadanja okruženju ni po kojem segmentu, a izbor manekenskih Manneskina prije kojeg ljeta samo je pečatirao stav. Unatoč tome, vrlo pristojna stvar benda čiji pjevač izgleda kao reflekfija Arcade Fire Wina Butlera. (7/10)
LUKE BLACK – Samo mi se spava
Post festum znamo da je ovo pobjednik, ali isključite li taj podatak ostaje vam fol moderni bilingualni producent i izvođač kojem se samo spava, malo na engleskom malo na srpskom. Instrumentalno full ok i moderno, ali izvedbeno Mika C verzija za balkanski presiromašne. Sve čekaš da će izvadit kremu za ruke i obraze i pazit da se ne osuši na vjetru. (7/10)
FRAJLE – Neka neka
Lalansko novosadska melankolična poskočica rimuje “neka” i “izdaleka” i “čeka”, “mira” i “svira”. Da nije tih prvoloptaških banalnosti instrumentalno bi bili više nego pristojni i autohtoni. (7/10)
PRINC – Cvet sa Istoka
Zamisliti mladog mišićavog Gorana Karana u istočnjačkim ritmičkim drpicama ispod klasika lirskog momenta i aranžmana koji ne smeta radio postajama urbane ni provincijalne Srbije. (6/10)
BORIS SUBOTIĆ – Nedostupan
Pristojna mainstreamaška balada o emo patnjama i isključivostima mladog čovjeka u bijelom s minimalističkom koreografijom plesačica oko njega i nepotrebnim trenutkom prepjevavanja pred kraj stvari. (6/10)
HURRICANE – Zumi zimi zami
Već viđeno u jr. verzijama tri lijepe Srpkinje čije su matere i očevi dernekovali po splavovima a prednice razvalile Euroviziju prije Konstrakte. Na žalost, kopije nikad ne potegnu. (5/10)
DŽIPSII – Greh
Na pozornici u dance patternu u višim registrima pjeva žena, ali vidite muškarca u svjetlucavoj pozlatnini i to je trik koji je trebao upaliti. Na žalost i mogao je kakva su vremena. (6/10)
FILIP BALOŠ – Novi plan drugi san
Drugi mladić koji u dance ritam predlošku nabraja u crnoj koži, funkcionirat će za publiku koja je kupila Vojaža kao stvarnog izvođača i sjećaju se Bake Praseta kao repera. (5/10)
NADIA – Devojka tvog dečka
Srpska tamnokosa Avril Lavigne pokušava sama sebe i bend šarmirati kako je ovo dobra rock fora. (5/10)
ZEJNA – Rumba
Mi smo imali zumbu u electro dance folk aranžmanu kad su Kries opleli, Srbi su ponudili vatrenu narodnjačku gypsy queen pjevačicu čijoj stvari nije ništa do li ritam šprance i ponavljanja rumba bum bum bem bem bem. (5/10)
STEFAN SHY – Od jastuka do jastuka
Ozbiljan kandidat za najefikasnije lirsko i pjevačko uništavanje odlično zamišljenog instrumentala koji je povukao čak do Gotyeovog superhita i spajao ga s natruhama truba na balkanski način. (5/10)
DUO GRAND – Viva La Vida
A ha, evo ih, Grand narodnjaci i ojkači aranžirani u moderno, čak će posred stvari pretvoriti duet u rock and roll gitaristički riff pa spajati jedva spojivo. U ideji zgodno zamišljeno u izvedbi jedva izdržljivo. (5/10)
CHEGI & BRAĆA BLUZ BEND – Svadba ili kavga
“Šta se bijeli u gori zelenoj…”. U tom je smjeru krenulo ovo jedva izdržljivo pokušavanje švercanja truba i ritmičke autentike na srpski eurosong stage. Zamislite Gazde kako pokušavaju biti fora u pjesmi koja zove krčmu i računa na rujna vina i zaborav. E, sad ih zaboravite asap. (5/10)
GIFT – Liberta
Stari rock manekeni i buntovnici došli su pokazati kako bi Billy Idol zvučao da proguta Milana iz EKV-a i oduzmu mu sposobnost samokritike. (4/10)
FILARRI – Posle mene
Mladac dečec koji u dance predlošku cvrkuće praćen žutim kabanicama i pokušava sam sebe uvjeriti da mu ne smeta višak estrogena pri micanju bokova, funkcionirat će za publiku koja je kupila onog Vojaža kao stvarnog izvođača. (4/10)