Srđan Sacher je uz bivšeg bendovskog suputnika Dareta Rundeka vjerojatno jedini novovalni pionir ovih prostora koji ima svako opravdanje za reciklažu stare slave. I pjesama po kojima je Haustor bio i ostao uz Disciplinu Kičme glazbeno najoriginalnijim bendom prostora bivše države.
U svakom segmentu slavljenja nekad i sad, Sacher je prije odluke prearanžiranja i novih snimanja poznatih melodijskih, ritmičkih i lirskih rješenja s prvog singla o adresi Bosutske 27a, snimao jednako šarmantne i kvalitetne nove pjesme s debi studijskog albuma, primjerice apsolutni novostoljetni pop klasik ‘Mene nisi nikad volila’ što mu daje sav legitimitet posezanja za rekapitulacijom autorskih ranih radova.
Staze stare slave
U tom kontekstu zbroj singlova autoreferencijalno prozvan ‘Starom slavom’ otvara podsjećanjem na stvar s debitantskog Haustorskog albuma. U novom čitanju ’60-65′ zvukom gitare nalik štimanju Edwyna Collinsa iz perioda nebowieve ‘A Girl Like You’ i već udomaćenog vokalnog Sachera bez Sachera u glasu Filipa Riđičkog, ova stvar funkcionira otprilike istom energijom kakvom se činilo presnimavanje Andya Gilla preko kultnih stvari Gang Of Foura za dvostruki ‘Return The Gift’ iz 2005. kad mu se htjelo ponovo snimati klasike benda. Bez, naravno, stilskih sličnosti već samo u modus operandiju, Sacherove staze stare slave su fino porinute.
Lirske skice svakodnevice i dan danas predstavljaju klasične sacherizme nedostižne za 97, 8% liričara trenutne glazbene scene. Službeni video je zapravo lirski video nabacan od foto fragmenata cigliranih po spomenutoj kultnoj adresi i s te strane nema puno momenata za žmirkanje.
Ocjena: 7.5 / 10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube