Od upokojenja Hladnog Piva, ali i bitno prije, za vrijeme svojih solo albuma, Mile Kekin je nudio autorski i lirski referentnu pjesmaricu u kojoj se s Putnicima želio pomicati u ištekanijem smjeru od matičnog mu HP-a ili pak prevesti Springsteenove road trip americane na balkanski prizvuk.
Prvenstveno zbog statusa izgrađenog u HP-u imao je solidnu fan bazu očekivatelja iznimno pismenog, promišljenog i po potrebi revolucionarnog singer/songwrittera. Dio je mijenjao aktivacijski kroz stvar kojom se promiče agitprop vjesnik nekih novih političkih strujanja u Zagrebu. I na konto supruge je baštinio etiketu borca s meke ljevice. Ma koliko “Mala” i slične bile slavljene i fluentne, tek je s najnovijom stvari zaista zabio škaricama prerezavši pupčanu vrpcu s prijašnjim bendom.
Fantastična rock kabaretska ironizacija online ratništva u njegovoj ilustraciji zvuči poput koračnice čiju ste melodiju već puno puta čuli, ali joj ne možete uzeti mjeru. Ritmički i lirski izvrsna stvar u šminkerskoj video produkciji standardno inovacijski vizualno nafiljenog Filca ova pjesma doista okreće novu stranu u karijeri dotičnog.
8/10