Nedjelja, 9 siječnja, 2022

DISTORZIJA | Jesen stiže tugo moja

Ovih dana svjetskim medijima (i društvenim mrežama) kruži podatak od oko 200 milijuna izravno ugroženih katastrofom koju je u ugostiteljskom sektoru izazvala pandemija

Piše: Zlatko Gall

Jesen stiže tugo moja

Pandemiju koja je ubila glazbu će preživjeti samo veliki. Oni koji imaju financijske zalihe ili – još bolje – moćan autorski portfelj koji jamči siguran prihod. Svi drugi, posebice divizije „malih glazbenih djelatnika“ koji ovise o klupskim nastupima, sitnim tezgama, uličnim svirkama, najamničkim uslugama u studijima ili koncertima…, borit će se za golo preživljavanje. Nažalost, bezuspješno.

Otkazan najavljeni šibenski koncert Bajage i Instruktora zbog novog uzleta broja oboljelih od koronavirusa najbolji je mogući pokazatelj svega što glazbenu industriju čeka u mjesecima pred nama. Još od početka pandemije i famoznog „lock downa“ bilo je jasno da globalnoj, ali i domaćoj „industriji zabave“ prijeti katastrofa. Ljetno popuštanje mjera sigurnosti donekle je „pokrpalo“ lošu situaciju s koncertima makar i uz pridržavanje rigoroznih epidemioloških mjera. Što će reći da je u koncertnim prostorima na otvorenome bio drastično smanjen broj posjetitelja uz obvezatna mjesta za sjedenje i propisani razmak koji je u praksi značio petinu publike u odnosu na puni kapacitet gledališta. A stvari su ipak štimale jer, koliko mi je poznato, ni jedan koncert ili kazališna predstava nisu bili nova žarišta.

S druge pak strane, takva ograničenja nisu vrijedila za noćne klubove pa je nezaobilazni Facebook tijekom ljeta bio pun snimaka partijanja u (narodnjačkim ili pseudo-narodnjačkim) klubovima iz kojih se – tvrde epidemiolozi – širila zaraza. Baš kao i iz „masovki“ vjenčanih slavlja i rođendanskih veselica ili crkava u kojima je čak poneki od svećenika tijekom mise pozivao vjernike da skinu masku jer time bogohule i vrijeđaju svece zaštitnike (sic!). Po onome „quid licet Jovi non licet bovi“ tijekom ljetnih mjeseci svjedočili smo tako dvostrukim kriterijima koje su uspostavili epidemiolozi i notorni Stožer. Zašto? Najmanje zbog pokušaja da se osigura kakva-takva turistička sezona (mada je i tu bilo muljanja i „previda“ broja zaraženih), a više zbog pogodovanja nedodirljivima: vlasnicima noćnih klubova i moćnom Kaptolu. Rezultat takve strategije je itekako jasan: golemi porast broja oboljelih i nove restrikcije. Dakako, opet najviše po glazbenicima i svima koji žive od koncerata, kazališnih predstava, izložbi, filmskih projekcija…

Fotografija: Pexels

Ovih dana svjetskim medijima (i društvenim mrežama) kruži podatak od oko 200 milijuna izravno ugroženih katastrofom koju je u ugostiteljskom sektoru izazvala pandemija. Zaključak, temeljen na brojnim otpuštanjima i zatvaranjima restorana, glasi da će korona-krizu preživjeti samo oni s dna negdašnjeg hranidbenog lanca: fast-foodovi i svi mogući slični „brzogriz“ servisi koji koriste jeftine namirnice i upošljavaju mali broj radnika. Može li se slična paralela povući i s glazbenim biznisom? Teško jer čini mi se da je tu obrnuta situacija. Krizu će naime preživjeti samo oni veliki. Oni koji imaju financijske zalihe ili – još bolje – moćan autorski portfelj koji jamči siguran prihod. Svi drugi, posebice divizije „malih glazbenih djelatnika“ koji ovise o klupskim nastupima, sitnim tezgama, uličnim svirkama, najamničkim uslugama u studijima ili koncertima…, borit će se za golo preživljavanje.

Ako je pandemija preko noći „naučila“ ljude da se – posebice zbog straha od neizvjesne sutrašnjice – zadovolje samo osnovnim potrebama pa umjesto u restoranima jedu kod kuće gdje su ionako mahom preselili svoja radna mjesta, što tek čeka industriju zabave i kulturu koji su ionako većini na dnu popisa životnih prioriteta? Samo agonija.

Izlaz iz mračine se još ne nazire pa čak i okorjeli optimisti u predstojećim mjesecima/sezonama ne slute ništa dobroga. Jer, i oni najiskusniji i najzaposleniji studijski session glazbenici znaju da je sve manje posla u studijima (za koga uopće snimati novi materijal) a i televizije su znatno skresale svoje emisije koje se moraju snimati bez publike (iako A strana ponovo kreće u novim uvjetima). O koncertima u velikim dvoranama bez kojih nema zahtjevnijih nastupa s produkcijskim standardima na koje smo navikli može se samo sanjati dok će klubovi – ako i budu otvoreni – teško opstajati uz rigorozne epidemiološke mjere.

Fotografija: Pexels

Najkraće rečeno, deseci tisuća izravno vezanih za koncertne djelatnosti – glazbenici, majstori rasvjete, „tonci“ i iznajmljivači razglasa, scenografi, zaštitari… – ostat će bez prihoda. U zemlji u kojoj vladaju formatirana radija s tristotinjak pjesama u višemjesečnom optjecaju, prihodi od izvođačkih i autorskih prava za sve s dna hranidbenog lanca gotovo da su zanemarivi, a od „svirki iz sobe“ se naravno ne može živjeti.

Populističke teze poput čuvene „poruke“ glazbenicima da umjesto svirki kopaju ili vade krumpire, pravi je pokazatelj što glazbenici i kulturnjaci mogu očekivati od famozne hrvatske javnosti. Baš kao što su se u to u vrijeme štrajka uvjerili prosvjetni radnici – točnije nastavnice i profesorice – kad im je s jednog „visokog mjesta“ stigla poruka da mogu – žele li poboljšati skroman kućni budžet – sezonski rade kao sobarice. „Neka susjedu crkne krava“ odavno je na ovim prostorima masovno prihvaćena mantra svih jalnuša i luzera kojima smeta bilo koji i bilo čiji uspjeh. Zlobna i zlokobna poruka onih koji ne znaju ništa upućena onima koji znaju (makar) nešto. Stoga je uzaludno očekivati razumijevanje, možda mrvu suosjećanja ili pomoć „sektoru“ glazbenika i kulturnjaka. Osim ako se ne „prekvalificiraju“ pa promjene repertoar sa skladbama bogobojažljivog sadržaja koji bi im širom otvorio vrata crkvenih objekata. I osigurao siguran prihod od milodara.

Fotografija: Pexels

Pročitajte još...

“S&M2” – Spoj metala i klasike kojeg obožava cijeli svijet!

Fenomenalni koncerti Metallice i Simfonijskog orkestra San Francisca dostupni su i u formatu albuma

Koje pjesme biste pustili drugim stanarima Mliječne staze?

Uz pitanje ide i zamišljeni scenarij: "Godina je 2053., napokon imamo leteće automobile, gradovi sad izgledaju poput onih iz Blade Runner filma, ljudi već desetljećima žive i na Marsu, a tvoja teta Susie je na svoj odmor za samce otišla na "krstarenje" od planeta do planeta"

Neuništivi KISS: Pandemija odgodila njihov oproštajni spektakl!

U siječnju ove godine KISS su započeli svoju posljednju svjetsku turneju nazvanu “End Of The Road”, no zbog pandemije koronavirusa odgođen je “kraj” ovog...

Što veći to glasniji? Ali, TKO je najglasniji bend ikad?

Najglasniji bend ove liste istodobno drži i Guinnessov svjetski rekord za, a što drugo nego - najglasniju izvedbu

Povezano

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – King Crimson; najutjecajniji band prog-rocka

Hvalili su ih i glazbenici koji su s prezirom na isteku70-ih i početkom80-ih gledali na 'dinosaure rocka' i zvijezde prog-rock ere. S razlogom jer vječno mutirajuća družina oko genijalnog ekscentrika Roberta Frippa utjecala je ne samo na art/prog rockere, nego i na heavy i punk metal, jazz ili classic-fusion, synt-pop, noise, avangard rock...

Čiste petice: Top 15 domaćih izdanja u 2021. prema izboru Zlatka Galla

Od brojnih domaćih albuma koji su izdani u 2021. godini, naš kolumnist Zlatko Gall izdvojio je njih 15 koji su zaslužili - čiste petice!

Parangall: Ruzina Frankulin, Croatian Popular Music – Ruzina nikad ne spava

Glazba koju je ne koristeći se ni jednim 'pravim' glazbalom stvorio bila je dio jedinstvenog multimedijalnog projekta/izložbe 'Festival' iz 2017. realiziranog zajedno sa Ratkom Ilijićem koji je potpisao vizualni dio, no sada konačno dostupna i kao samosvojni album

Parangall: Neil Yung & Crazy Horse, Barn – Više nego solidan album iz štaglja

Lišen produkcijske cifranosti, snimljen očito 'na dah' kao organski album, 'Barn' možda nije u rangu 'Psychedelic Pill' ili 'Colorada', no za njima ne zaostaje mnogo.  Najkraće rečeno, još jedan više nego solidan album Neila Younga koji mora zadovoljiti sve stare fanove

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime