BENSTON
Sad sam tu
Spona / Croatia records
*****
Baš kao i bodulski svemirski putnik Valentino Bošković i Benston ‘svemirski kauboj i glazbeni putnik istraživač’ otisnuo se u veliku transžanrovsku avanturu koja, kako sam veli, u strastveni zagrljaj spaja ‘disco, afro-beat, Talking Headse i Davida Bowiea’.
Dodao bih tome još barem pet šest žanrova, stilova i vrsta poput – recimo jazza – koji podužu završnicu uvodnog broja albuma saksofonskim solom Marina Živkovića seli u jazz.
Album svojevrsne alter-rock super grupe
Za Živkovića bi se moglo reći da je ostavio najočitiji trag uz lidera projekta Damira Trkulja Šilju, garage-rock velemajstora Gatuza (ali i Majki), na albumu svojevrsne alter-rock super grupe. Jer, u Benstonu su još Gatuzov bubnjar Goran Martinjak, gitaristi Zoran Čalić, Jim July iliti Bojan Đurđević iz Garage In July, Mater Palestrina Mazić iz Big Strip Gorille, Gatuzov basist Jakov Kolega, te Martin Mandić iz BrudBBB.
Spomenuti uvodni ‘B.e.n.s.t.o.n.’ vraški je zanimljiv amalgam koji začet space-rock psihodelijom na tragu Pink Floyda s ‘Ummagumme’ a uz saksofon koji vuče i na bowievske i a la Roxy Music stilizacije, zaokreće brzim plesnim ritmom u ‘narativ’ te uz dramatičnu eksplozivnu završnicu skončava u saksofonskom jazzy solu.
‘Probudi sve’ još je zanimljiviji kombinacijom diskoidnog (plesnog) ritma, reskih garažnih gitara i odličnih bluesy-rock pasaža te punkerski ‘izvikivanog’ teksta na tragu ranih Talking Headsa no uz zavodljivu melodiju koja vapi iza radijskom vrtnjom. ‘Portret’ je također na bogatoj razigranoj funkoidnoj ritmičkoj podlozi (po uzoru na Talking Heads iz vremena ‘Remain In Light’) uz saksofon koji vrti kratku repetitivnu frazu prije nego li istu ulogu preuzmu sint (naslonjen na Depeche Mode iz ‘mračnijih’ faza) i sjajne ‘rokerski’ zašiljene gitare dok je ‘Oni su tu’ sa saksofonskim uvodom još odlučniji korak u elektroniku odlično sparenu sa saksofonom i gitarama onako kako su to činili Eno, McKay i Manzanera za ranih dana Roxy Musica.
Odlično! I – dobro došli!
Dakako na nov i svjež način koji temu otima bilo kakvoj pomisli na puko epigonstvo. ‘Mrzi me’ na sličnom tragu nastavlja odličan niz na koji se logično nastavlja ‘Svijet nije nikad bio manji’ sa šarmantnim Karibima začinjenim ritmom i osunčanom melodijom koja također stare uši vuče na Ferryjevu družinu.
‘Reflektor’ i ‘Učini to sad’ ponovo lucidno spajaju razigranu ritmičku potku, elektroniku, saksofonske ulete i ‘prljave’ sonorne gitare. ‘Nema sumnje’ – sa zanimljivim ambijentalnim uvodom elektroničke space-rock psihodelije – besprijekoran je brzac te osebujan zagrljaj funka i afro-beata (kakvu su, recimo, rabili Talking Headsi na ‘I Zimbra’) obdaren izvrsnim gitarskim i saksofonskim duelima. ‘1000 ljudi’ je pak veoma dobra bluesy-rock-funk stilizacija koja se u drugom dijelu broja usporava i leti u nebo kao saksofonsko-gitarska blues ‘pastorala’.
Zaključna ‘Vrijeme je stalo’ je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!