Ponedjeljak, 25 ožujka, 2024

Parangall: Joe Strummer, Assembly – Sjajna ostavština ‘gazbenika savjesti’

Gotovo dvadeset godina od iznenadne smrti Joea Strummera (preminuo je u prosincu 2002.) konačno se pojavila kompilacija koja može s punim pravom nositi nazivnik 'the best of'



JOE STRUMMER

Assembly

Dark Horse Records

****

Gotovo dvadeset godina od iznenadne smrti Joea Strummera (preminuo je u prosincu 2002.) konačno se pojavila kompilacija koja može s punim pravom nositi nazivnik ‘the best of’. Pokrivajući – danas sam uvjeren ozbiljno podcijenjenu – samostalnu Strummerovu karijeru nakon raspuštanja The Clasha i razlaza genijalnog dvojca Strummer-Jones.

Kompilacija je to koja će ponovo uprijeti prstom na njegovu sklonost prema naizgled čudnoj žanrovskoj lepezi u kojoj su mjesta našli rockabilly i punk ili pak funk i dub, hip hop i stare folk teme…. Dakako uz tekstove koji ga trajno smještaju u društvo velikana ‘glazbenika savjesti’ koji su svojom zadaćom držali pljuvati neuljepšanu istinu o svijetu oko sebe svima ravno u oči. 

Strummerova glavna struja uvijek je bio žestoki i beskompromisni rock

Uvodna ‘Coma Girl’ – baš kao i koncertna izvedba iz 2001. Clashove himničke ‘I Faught The Low’ – ipak pokazuju da je unatoč različitim žanrovskim pritokama Strummerova glavna struja uvijek bio žestoki i beskompromisni rock. U istoj kategoriji su i ‘Love Kills’ iz 1986. napisanoj za film Alexa Coxa (‘Sid And Nancy’) kao svojevrsna ekstenzija poznih dana Clasha i ‘Combat Rocka’; izvedba u kojoj mu je ruke dao i Mick Jones.

‘Sleepwalk’ sa Strummerovog podcijenjenog albuma ‘Earthquake Weather’ iz 1989. je po osobnom sudu jedan od vrhunaca albuma; snena balada možda nadahnuta i laganicama Los Lobosa i poetikom klasičnog brit-popa šezdesetih kao još jedan dokazni materijal osebujnih Strummerovih ‘multi-kulti’ fuzija. Tu je i fascinantna i nezaobilazna izvedba Marleyeve ‘Redemption Song’ koju su, uzgred rečeno zajedno Strummer i Johnny Cash cementirali u vječnost. 

Žanrovske fuzije i ‘šaranja’ u kojima se Strummer sjajno snalazio

‘Forbidden City’ je pak vraški dobar predstavnik ukupnog Strummerovog djelovanja s Mescalerosima i prožimanja različitih žanrova (u konkretnom slučaju i mrva atmosfere morriconeovskih filmskih soundscapeova u uvodu, soulom okađenih orgulja i osunčane pop melodije…). Sfumatozna ‘Yalla Yalla’ s elementima hip hopa i duba uz osebujan zvuk Strummerovog telecastera uz korištenje e-bowa, s prepletima Wurlitzer klavira i Hammond orgulja, sintovima, cimbalom, loopovima… i danas zvuči sjajno.
Kao i ‘X-Ray Style’ sa zvukovnicom Kariba, ‘Tony Adams’ koja je dub reggae sa lucidnim spajanjem saksofona i začinom funka (kao i ‘Yalla Yalla’ i ona je bila objavljena kao singl skinut s prvog albuma Mescalerosa ‘Rock Art and the X-Ray Style’), ‘Mondo Bongo’, ‘Johnny Appleseed’ i ‘At The Border, Guy’. Potonja sedmominutna tema kombiniranjem melodike, loopova, pištećih orgulja, Wurlitzera, timbalesa… bliski je rođak zgoditaka ranih Gorillas. Sve one spadaju u istu kategoriju žanrovskih fuzija i ‘šaranja’ u kojima se Strummer s Mescalerosima sjajno snalazio nakon ‘izgubljenih godina’ i brojnih uzgrednih suradnji u prvoj post-Clash fazi. 

jahdjkasfjhdsgjkgdsjas

Iako se velik broj skladbi s nove kompilacije našao i na dvodijelnom CD-u ‘Joe Strummer 001’ koji je sa 32 skladbe objavljen 2018., ‘Assembly’ je dao dva ultimativna razloga svim fanovima za kupnju i ove kompilacije. To su dakako sjajna koncertna verzija ‘I Faught The Law’ te ‘Junco Partner’: snimka Strummera s pred-Clash formacijom 101ers odnosno broj koji jednako duguje Woodyju Guthrieu i stilistici lo-fi kantautora poput Billyja Bragga. Za okorjele Strummerove fanove je svakako  zanimljiva i koncertna verzija Mescalerosa standarda Clasha ‘Rudy Can’t Fall’.  

Uzgred rečeno, ova je kompilacija objavljena na etiketi Dark Horse Records koju je odavno utemeljio George Harrison, a sada obnovio njegov sin Dhani. 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime