BRUCE SPRINGSTEEN & THE E-STREET BAND
The Legendary 1979 No Nukes Concert
Sony – Menart
*****
Najkraće rečeno – Boss i E-Street Band u najboljem izdanju! Jer ono “legendary” u naslovu albuma nije marketinški trik niti pretjeravanje zadrtih fanova već čista istina.
Doduše, Bruceovi koncerti s E-Street Bandom su uvijek (pa i danas) na drugom polu od rutiniranih tezgi ili pukog odrađivanja promotivnih aktivnosti za novi album, no baš ovaj koncert mora imati posebno mjesto u njihovoj karijeri – a sada i u diskografiji.
Kao prvo riječ je o svojevrsnoj kruni karijere u sedamdesetima s (barem) tri krunska dragulja: “Born To Run”, “Darkness At The Edge Of Town” i godinu kasnije objavljenog “River”, čije je snimanje završilo neposredno prije newyorškog koncerta. Potom, upravo sudjelovanjem u projektu “No Nukes” u kojem su bili mnogo “mekši” rockeri poput Doobie Brothers, Jamesa Taylora, Jacksona Browna, Bonnie Raitt ili Grahama Nasha, Springsteen je zakoračio u polje političkog aktivizma.
Srce neće izdržati!
Neposredni povod koncerata koji su trebali prikupiti sredstva za udrugu Musicians United for Safe Energy (MUSE) bila je katastrofa u nuklearki Three Mile Island koja je nadahnula i samog Springsteena za skladbu “Roulette” nastalu tijekom sessiona za “The River”, no objavljenu gotovo deset godina kasnije na B strani singla. Ipak, umjesto parolašenja i prikupljanja bodova kao jedan od aktivističkih “glazbenika savjesti”, Boss i družina su u Madison Square Gardenu odsvirali fantastičan koncert.
Točnije, dva furiozna nastupa koji su se poklopili s Bruceovim tridesetim rođendanom. Tko god je u kasnijim desetljećima bio na nekom od Springsteenovih trosatnih ili četverosatnih koncerata samo se može nasmijati na Bruceove tadašnje riječi izgovorene u mikrofon “ne mogu više ovako, trideset mi je godina. Srce neće izdržati!”.
Što je to esencija rock and rolla?
Da je odsvirao samo zaključna tri broja koncerta – “The Promised Land”, premijerno koncertno izvedenu “The River” i veličanstvenu “Thunder Road” uz zborno pjevanje publike i fantastičnu gitarsku country-twangom nadahnutu minijaturu – ili pak već znane koncertne standarde „”Badlands” i “Born To Run” , Boss i band bi zaslužili najviše moguće kritike.
No, i ostatak materijala – pa bila riječ o vremešnoj “Rosaliti” s albuma “Wild, Innocent and E-Street Shuffle” ili još tada neobjavljenoj “Sherry Darling” – bio je do uha zgodicima. Baš kao i savršen cover “Stay” Mauricea Williams & the Zodiacsa znan u izvedbi Jacksona Browna (koji se s Tomom Pettyjem pridružio na sceni), nabrijana verzija “Rave On” Buddyja Hollyja s honky tonk klavirom i maestralnim saksofonom Clarencea Clemonsa ili pak još jedna “paklena” posveta vlastitim korijenima u “Detroit Medleyu” s umecima “Jenny Take a Ride”, „”Devil with a Blue Dress On”, “C.C. Rider” i “Good Golly, Miss Molly”…
Svi koji se možda i danas pitaju što je to esencija rock and rolla, ne moraju lutati u potrazi za odgovorom jer ga tako dobro ovim albumom nude Springsteen i E-Street Band.