RAZNI IZVOĐAČI
Kus Njega (vinil)
Greenwood
***
Za one koji baš ne mogu dokučiti što to znači “kus” (dalmatinski izraz za veliki komad) i na što se odnosi ono “njega”, ilustracija bake koja plete nakurnjak king-kong size dimenzija slikovito pojašnjava naziv vinilnog albuma kompilacije koja nosi ime istoimene kultne konobe u Tučepima. No, znajući za aktivnosti konobe, ono “kus” mogao bi biti i akronim za “kulturno-umjetničku suradnju”, iliti, kako bi učenija urbana čeljad kazala, multimedijsku umjetničku djelatnost koja podbiokovske jeseni i zime (i famozne petke) čini vraški uzbudljivom ako se, bilo kao domaći ili namjernik, nađete u gostima kod Damira Tomića Madune u Tučepima.
Prvo vinilno izdanje
Ploča “Kus Njega” – kao prvo vinilno izdanje zagrebačkog Greenwood studija – reprezentativan je uvid u ono što se, barem kada je glazba sljubljena s pjesničkom riječi, događa u konobi. Kako je već red, A stranu otvara domaćin Maduna svojom “Haran ti bilo” (na tekst Armina Šakovića) kao nježnom baladom balaševićevsko-dedićevskog timbra, a na njega se logično naslanja kantautorska “Zašto mi nanosiš bol” Ivice Šode Ćotića kao “trubadurski” komad dalmatinske šlageristike.
“Monika i gljiva” Moz skupa (s potpisom Ive Mozara) iskorak je prema countryju s zgodnim umetkom trombona, “Petak” Vladimira Pehara – koja slikovito govori o zabavama/programima petkom u “Kusu Njega” i zove na zborno pjevanje u konobi – brodi trubadursko-šansonjerskim tragom. Marin Erceg (autor glazbe na stihove Voje Maleševića ) vraća pak lopticu na teren šansone. Kraj A strane pripao je 4Townersima i “Violinama” autora Borisa Hrepića Hrepe (svojevrsnog kuma “Kusa Njega”): zanimljivoj stilizaciji (s okusom Daleke obale) laid backa a la J.J.Cale i bogatom podlogom violina.
Provincijalizam je samo stanje svijesti
Druga strana albuma donosi zanimljivu “Daleko” Anke i Zwouka (autora Ivice Vučka) u lijenom sexy grooveu okađenom podjednako “latinicom” i sevdahom. Slijedi autorska “Goli ispred Boga” Nikole Čelana iz Libra kao gitarski nabrijana rock tema s melodioznim (gotovo himničkim) refrenom te “From The Adriatic Sea To The New World” Damira Halilića Hala; gitarskog virtuoza koji je po tko zna koji put pokazao svoje sviračko umijeće i kreaciju ambijentalnih instrumentala naslonjenih i na lokalnu melodiku i globalna sazvučja.
Toni Janković je kompilaciji dao pop temu “Tuga je znam” Lea Totha, dok se – kao najbolji dokaz suživota različitih žanrova i poetika u “Kusu Njega” – Stipan Popović s autorskom instrumentalnom “Bezimenoj” predstavio kao vrsni gitarist. Dokaz toga čudnog suživota u konobi je i žovijalna “Dilajla” Voje Maleševića koja dolazi prije “Chilea” Hrepe i Role: još jedne uspjele Hrepine minimalističke teme uronjene u dalmatinski spleen s primislima na Tomu Bebića.
Projekt – onaj iz konobe i ovaj s vinila – najbolje bi se mogao opisati onom znanom i vremešnom poukom koja veli “provincijalizam je samo stanje svijesti, a ne geografski pojam”. Jer provincijalizam, očito je, ne živi u “Kusu Njega”.