Petak, 19 srpnja, 2024

Parangall / The Black Keys, Delta Kream – Vječno nadahnuće bluesom

Za sve ljubitelje bluesa ali i ljubopitljivu publiku koja želi više znati o izvornim nadahnućima bezbrojnih prvoligaških imena rocka, deseti album The Black Keys zaslužuje punu preporuku



THE BLACK KEYS 

Delta Kream

Nonesuch

****

Najkraća dijagnoza glasi: desetim albumom ‘Delta Kream’ The Black Keys su se vratili ishodištima. Što, naravno, znajući za sklonosti bubnjara Patricka Carneya te (još i više)  gitariste i producenta Dana Auerbacha, koji su tijekom već impresivne karijere učestalo šarali vremešnim stazama bluesa, ranog rock and rolla, garažnog rocka, country-bluesa ali i psihodelije i najsmionijih eksperimenata – nije neka velika novost i senzacija.

Uostalom The Black Keys se nikad zapravo nisu odrekli ishodišnih fascinacija ‘učenja’ bluesmana R.L.Burnsidea čiji je utjecaj – zahvaljujući ponajviše Jonu Spenceru i njegovim Blues Explosion, koji ga je otkrio novoj publici – bio golem na novu garažnu i punkom ozračenu scenu. Također i hip-hop publiku koja se navukla na nove remikseve starih Burnsideovih brojeva bluesa Delte.

‘Prljavi’ nepolirani karakter izvornika

Uz bok Burnsideovom vremešnom opusu The Black Keys je jednako očarao i opus Davida ‘Juniora’ Kimbrougha koji je, godinama znan samo okorjelim fanovima bluesa, također postao ‘in’ kod nove publike koja ga je skužila nakon sjajnog albuma ‘All Night Long’ iz 1992. godine. Popisu favorita svakako valja dodati i znane face bluesa poput nezaobilaznog Johna Lee Hookera. Jer baš njegov izvanvremeni ‘Crowling Kingsnake’ otvara ‘Delta Kream’ udarajući temelje albuma simljenog na dah na desetosatnom sessionu s basistom Ericom Deatonom i drugim gitaristom Kennyjem Brownom. 

Temeljeni na riffu, a potom međuigrama dvaju gitarista (s upečatljivim slideom) koji su naizmjenično odrađivali i sola te najčešće lijenom blues grooveu ritam sekcije, odabrane skladbe su sačuvale ‘prljavi’ nepolirani karakter izvornika pročitanih na novi način.

‘Rokerske’ posvete blues i rhythm and blues uzorima

Sporovozna ‘Louise’ je tako postala pravi spomenik bluesu Mississippi Freda McDowella,  ‘Poor Boy A Long Way From Home’ i ‘Going Down South’ – s falsetto vokalom koji temu vuče prema psihodeliji te mantričkim razradama glavne teme s prepletima Auerbachove i Brownove gitare – izniman hommage Burnsideu a ‘Sad Days Lonely Night’ hommage Kimbroughu građen oko repetitivnog riffa podebljanog gitarskim solima…

‘Delta Kream’ nije naravno novost u odavanju ‘rokerskih’ posveta blues i rhythm and blues uzorima jer to su mnogo prije Keysa učinili i Fleetwood Mac (snimkama iz Chess studija) ili pak ne baš davno Stonesi s albumom ‘Blue And Lonesome’. No, za sve ljubitelje bluesa ali i ljubopitljivu publiku koja želi više znati o izvornim nadahnućima bezbrojnih prvoligaških imena rocka, deseti album The Black Keys zaslužuje punu preporuku.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime