PJ HARVEY
I Inside The Old Year Dying
Partisan records
*****
PJ Harvey je nakon sedam godina objavila novi studijski album i – po tko zna koji put – iznenadila. Negdašnjeg vokala koji je bio tako sugestivan u narativnim donjim lagama iznad grmljavine gitarskih distorzija (kao u sjajnoj “Meet Ze Monster”) nema više ni u tragovima. Štoviše želja da progovori drugačijim glasom dovela je i do elektroničkih manipulacija vokalom u brojevima poput “I Inside the Old I Dying”; neo folky teme koja na trenutke djeluje i kao kakva zagubljena pjesma Kate Bush.
Golemi pomaci na raznim područjima
Uvodna “Prayer At The Gate” stoga je rasplinuti komad u koprenastom ovitku sintova – koji doista podsjećaju na Wyattov “Rock Bottom” kojeg su izgleda ponovo otkrili brojni glazbenici. Ako je to tipično za stare suradnike Johna Perisha i Flooda svakako nije za PJ koja je vokal rastegla do samih granica gornjih laga. Golem pomak je i u korištenju instrumenata i stilistici albuma koji je u dobrom dijelu brojeva doskočio prema nekoj domaštanoj fuziji folka/world musica te zahtijevao korištenje neočekivanih etničkih glazbala no sparenih s antiknom elektronikom. Očitoj već u drugom broju albuma “Autumn Term” (temi koja govori o jesenjem odlasku u školu ) otpjevanom u vratolomnom falsetu.
Razlog tomu je želja za stvaranjem snolike atmosfere koja priliježe uz tekstove posvojene iz njene lanjske narativne poeme “Orlam” ispričane lokalnim narječjem rodnog Dorseta. Jer, u njoj su osobna iskustva te povezanost s prirodom križana s elementima fantazije i mitologije. Kriptični tekstovi puni neobičnih slika i lokalnih idioma zapravo su priča o odrastanju djevojčice Ire-Abel Rawles.
Dobili su stoga mahom sporovoznu glazbenu pratnju no njihova je atmosfera ponekad melankolično nostalgična kao u lirskoj “Lwonesome Tonight” – koja govori o seksualnom buđenju Rawles uz spomen imaginarnog ljubavnika nazvanog Wyman-Elvis i “love me tender” (kao još jedan hmmageu Elvisu koji se gotovo obavezno pojavljuje u gotovo cijelom njenom opusu, a na albumu kao “suputnik” drugim referencama poput Ivane Oerrleanske, Keatsa, Shakespeare…) – a gdjegod, čak i “užurbano” urbana i nervozna. Kao, recimo, u zaključnoj, najprije usporenoj a onda eksplozivno kakofoničnoj “A Noiseless Noise” s odličnom Parishovom gitarom.
Vraški spojevi
Skladbe na albumu sukladno njegovom – ajmo tako kazati – konceptualnom karakteru “storytellinga” međusobno komuniciraju kao svojevrsni antipodi. Primjerice, “A Child’s Question, August” laganica je s folky elementima te klavirom poduprtim elektronikom, a “A Child’s Question, July” nervozan broj građen oko repetitivne fraze nabijene tjeskobom.
Naslovna skladba – efektna minijatura – je još naglašenije donijela spajanje elektronike, klavira, gitara i netipičnih etničkih instrumenata, “All Souls” je možda čak i bizaran – no vraški efektan – spoj elektronike i vokala u gornjim registrima, “Seem an I” otpjevan naivnim dječjim glasom dok je “The Nether-edge” donio dašak mantričke psihodelije i duhovnosti.
Kako god ga vagali “I Inside The Old Year Dying” je još jedan sjajan album PJ Harvey. Novi početak ili finalna točka u nekoj završenoj fazi, posve je nebitno.