SANDRO BASTIANČIĆ
Šlager sezone
Dallas
****
Sandro Bastiančić je neosporno kantautor “stare škole”. Termin “old school” se, doduše, najčešće koristi kod hip hop/rap glazbenika, no “stara škola” u konkretnom slučaju odlično liježe kao odrednica za rockersko kantautorstvo čiji su korijeni u famoznoj “trubadurskoj” sceni američke Zapadne obale sedamdesetih. Ili, preciznije, u osunčanim melodijama, zamamnim višeglasjima i poetici koju su proslavili glazbenici poput Jamesa Taylora, Jacksona Browna, Davida Crosbyja, Grahama Nasha…
“Bajka”, uvodni broj Sandrovog nastupnog samostalnog albuma, snimljen u duetu s Ninom Romić, najbliži im je rođak. Melodija koja se iz prve lijepi za uho, akustična gitara i aranžman na trasi soft rocka sedamdesetih te savršeno spareni vokali uvode u album u kojem su sve spomenute karakteristike crvena nit koja se provlači od njegova početka do kraja.
Klasični rock trubadur
Gordana Marković je Sandru “dala ruke” u “Ne daš mi blizu” dijeleći s prethodnim brojem bogati aranžman, no u “Šlageru sezone” Bastiančić se promeće u klasičnog rock trubadura. Usna harmonika dylanovskog timbra i retro zvukovnica s upečatljivim gitarskim solom odlično pašu uz nostalgijom ogrnut tekst. Dakako, uz maznu melodiju. Njezin najbliži srodnik je “Dan kao san”, uz gostujući vokal Ane Kabalin u naizmjeničnim muško-ženskim dionicama i dvoglasima, usnom harmonikom i atmosferom na tragu Youngova “Harvesta”.
Nikolina Tomljanović se, pak, pridružila u “Sentimentalnoj 22” kao više nego dopadljivom countryjem oplahnutom broju s gugutavim basom i akustičnim gitarama te naglascima električne gitare . I “Ovdje ostajem” je bezgrešno skockan lijeni country-valcer s “južnjačkim” toplim orguljama u podlozi, usnom harmonikom i diskretnom električnom gitarom koja akcentira emocionalnu laganicu.
Podsjetnik na nekoć moćnu kantautorsku scenu
S Ninom Romić stiže još jedna pospana country balada “Mala noćna muzika”; i ona s upečatljivom gitarom koja nenametljivo jeca. Još jedna samostalna Sandrova izvedba “Još sam dijete” u mid-tempu doimlje se kao nova simbolična poveznica s tradicijom riječke rock scene: konkretno Darijem Ottavianijem i trojkom Neda Dario i Miljenko trajno nadahnutim folkom Petera Paula & Mary, ali i kalifornijskom folky psihodelijom i višeglasjima The Mamas & The Papas. “Nedostaješ” koju otvara usna harmonika je, pak, “klasičan” komad kantautorskog rukopisa sedamdesetihpa i Drage Mlinarca s albuma “Sve je u redu” (“Penzionera”, “Glas sa broja 514 913”, “Prašnjav prostor”…) a takva je i (još i više) zaključna “Noć uz rijeku”.
INTERVJU: Sandro Bastiančić Đegi: Navijač, kantautor, globalist, Fiuman i emotivac
Nimalo ne sumnjam da bi u neka druga (bolja vremena) Sandrov album iscijedio barem pet radiofonskih hitova koji, naravno, neće ući na play liste današnjih formatiranih radija. No, možda je njegov značaj tim veći kao podsjetnika na nekoć moćnu kantautorsku scenu koja je – preživjevši mahom samo na indie sceni unutar “ženskog pisma” – odavno blago preminula u Gospodinu.