Subota, 12 listopada, 2024

Parangall: Superioran povratak riječkih Građana

Brdo je baš to: vraški dobar povratnički album banda koji je odavno morao biti prepoznat kao jedan od perjanika, ne samo riječke, već hrvatske rock scene



GRAD

Brdo

Dallas

****

Bolje ikad nego nikad. Ova opaska vrijedi za moju “zakašnjelu” recenziju, a još i više za novi album “Brdo” riječkog kultnog Grada. Uostalom, kad su i oni i njihova publika mogli 13 godina čekati na novi studijski materijal objavljen dvije godine nakon “Best Of & Band On”  ovo malo kašnjenje s osvrtom na “Brdo” i nije neka velika stvar. Tim prije što već naslovni broj s početka albuma pokazuje da je band i dalje vjeran bazičnom rock iskazu i gitarskoj vožnji te ritmu na tragu Curea i srodnika iz osamdesetih no s eksplozivnim punjenjem i melodioznim temama. Očitim u plesno podatnom brzacu “Titaniku”.

Poetika banda – kada bi raščlanili sve njene elemente – bila bi istovremeno zrcalna slika zvukovnice aktualnih (velikih) rock bandova no također i sa sidrenjima u osamdesetima. I u prostoru britanskog post punka i trajno žarećih utjecaja power popa te – ako ćemo s bližim paralelama – na trenutke i EKV-a ili Laufera. Osobina Grada je da u njihovim skladbama sve stilsko-žanrovske krhotine savršeno srastaju u cjelinu pa tako i melodiozni pop-rock šezdesetih (u “Kursku”) s bogatim pozadinskim vokalima uz moćne gitare i himnički refren ili pak dionice puhača koje vuku na R&B i soul Staxa uz psihodeličnu gostujuću Vavinu gitaru u “Topu”.

Veoma dobar album

“Sjever” je pak moćna gitarska tema koja se lijeno kotrlja uz odličan vokal Deana Škaljca, “Big Lebowski” uz sint Vedrana Križana te gostujuću trubu i trombon, funkom okađen broj, a “Sve što nemam” – ponovo uz  puhače – melodiozna tema nabildana čistom energijom s upečatljivim gitarskim akcentima. “Deset” s Križanovim a la sint-pop uvodom novi je furiozni rock broj s ubojitim gitarama i himničkim refrenom (što je, uostalom, jedna od odlika cijelog albuma), a zaključna “Mrak” u uvodnom dijelu minimalistička skladba kakvu bi zacijelo rado uzeo i Urban.

No ulaskom banda pojačanog Križanovim sintom skladba organski raste prema velikom finalu kao odlično pogođen zaključak veoma dobrog albuma. Jer, “Brdo” baš to jeste: vraški dobar povratnički album banda koji je odavno morao biti prepoznat kao jedan od perjanika ne samo riječke već hrvatske rock scene.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime