Ponedjeljak, 27 ožujka, 2023

Parangall: Warszawa ’81 Električnog orgazma: Zgoditak minimalizma i bitan album tranzicije

I kao svojevrsni album tranzicije, i kao samosvojni projekt koji je odlično izdržao onaj ultimativni test vremena, mini LP 'Warszawa '81' itekako je značajan i za diskografiju Orgazma i za scenu koja je u to vrijeme doslovno hodala ukorak s bijelim svijetom

Uz reizdanje albuma “Warszawa ’81” Električnog orgazma



Mada se u kontekstu opsežne diskografije Električnog orgazma doimlje kao manje važan, gotovo pa usputni, diskografski projekt na etiketi Croatia recordsa, mini LP na 45 okretaja (kako piše na originalnom ovitku) naslovljen “Warszawa “81” nezaobilazan je u bilo kakvoj prosudbi o El Orgu. Ne samo kao svjedočanstvo vremena, pa i gerilskih uvjeta sviranja i snimanja na svojevrsnoj poljskoj turneji u listopadu 1981. koje je Orgazam (uz kasniju postprodukciju Slobe Konjovića koji je malko upristojio snimke s običnog kazetofona) pretvorio u fantastičan zgoditak osebujnog punkersko/novovalnog minimalizma, već kao pokazatelj želje Gileta i družine da neprestano – iz albuma u album – osobnu autorsku i izvođačku poetiku propitkuju unutar novih žanrovskih okvira. Od punka, post-punka pa do nove psihodelije, garažnog rocka, covera amblematskih brojeva rocka (zamišljenih na tragu Bowievog “Pin Upa”), sirovog rhythm and bluesom nadahnutog rocka ranih Rolling Stonesa…

Očita stilska tranzicija

“Warszawa ’81” je koncertni mini album sa šest pjesama s postavom u kojoj su Gile, Čavke, Jovec, Ljuba i pridošli Jovan Jovanović Grof.  Od uvodnog “Električni orgazam” očita je stilska tranzicija prema minimalizmu s upečatljivim dijalozima pištećih orgulja i gitarskih naglasaka na tragu Suicidea, Wire, PiL-a… koje su i u punkerskim brzacima poput “Konobara”  – koji je i na vinilu ostao zabilježen u “neredigiranoj” verziji s ponovljenom izvedbom nakon prekida izazvanog kraćim problemom s razglasom – i temama poput “Leptira” s promjenama ritma te slaganjima gotovo ambijentalnih i neurotičnih (gitarskih) pasaža, ispovijedale novu etapu u genezi banda.

Vraški su zanimljive i žestoka “Vi” te odličan cover Beatlesa “I’ve Got A Feeling” (s odličnim učinkom orgulja kao kopče između garažnih psihodeličnih bandova poput ? And The Mysterians i punkersko novovalnih Stranglersa ili Costellovih Attractionsa) koje se mogu shvatiti i kao najava budućeg punkerskom energijom nadahnutog garažnog iliti bazičnog rock and rolla.

I kao svojevrsni album tranzicije, i kao samosvojni projekt koji je odlično izdržao onaj ultimativni test vremena, mini LP “Warszawa ’81” itekako je značajan i za diskografiju Orgazma i za scenu koja je u to vrijeme doslovno hodala ukorak s bijelim svijetom.

Pročitajte još...

Parangall / Benston, Sad sam tu – izvrsni galop svemirskih kauboja

Zaključna 'Vrijeme je stalo' je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!

PARANGALL | “Imploding The Mirage” – Ubojiti i zarazni The Killers

"Eto nas na trasi nekog novog iskaza, nekog novog zagrljaja alter-rocka, vremešnih poučaka, stadionske energije i zaraznih melodija"

Parangall / Massimo, Vještina Boutique (vinil) – Massimov vinilni biser

Massimo koji je neke od najboljih nastupa kojima sam svjedočio odradio s jazz combom (poput onog sa skladbama Johnnyja Hartmanna uz Matiju Dedića) ovog puta je doslovno bljesnuo uz čudesan trio u kojem su klavijaturist Ivan Popeskić, basist Henry Radanović te multiinstrumentalist Elvis Stanić

Parangall / Paul Weller, Fat Pop (vol 1) – Još jedan veliki Wellerov album

Radoholičar kojeg ni pandemija niti odsustvo koncerata nisu nimalo usporili, izdao je 16. samostalni album, odnosno čak peti studijski album objavljen tijekom šest godina. Naravno, tome treba dodati još i live album

Povezano

PARANGALL: DEPECHE MODE – Veći od života i smrti

'Memento Mori' je pokazao da je bend itekako dobro svjestan svih faza i zvučnih pečata koji su obilježili dugovječnu karijeru te da  vraški  dobro zna što s njima uraditi i danas. A – dao bih se kladiti – i u budućnosti

Kritika pjesme: Parni Valjak feat Igor Drvenkar – Moja glava, moja pravila

Akijeva sjena je previše nadvijena nad Husov autorski rad s Valjkom da bi mu itko osim eventualno sina Kikija Rahimovskog mogao sjesti u stolicu, zato su pri odluci nastavka s novim pjevačem, kao i Queen u post Mercury pojavama odvajali novi vokal od benda

Kritika videospota: Nika Turković- Sam(a)

Odabir balade 'Sam(a)' kao spot/singla za aktualni album ovog joj, odraslog, dijela karijere, čini se više nego dobro izvedenim postavljanjem na pozicije prve linije nekih novih imena hrvatskog urbanog popa

Parangall: Brzo, brže…najbrže – TV EYE

Moja zakašnjela reakcija na album vrijedan svake pažnje ima jedan jedini alibi: riječ je o projektu koji nije podložan sezonskim trendovima, već pravom vanvremenom albumu za kojim uvijek valja posegnuti

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime