Sjajan serijal Youngovih albuma objavljenih tijekom sedamdesetih nastavljen je i u drugoj petoljetci.
‘Tonight’s The Night’ je doduše snimljen još 1973. no objavljen tek u lipnju 1975. Bio je to mračan namjerno ‘sirov’ album kao izravan iskaz žaljenja zbog smrti predoziranjem Dannya Whittena i Youngovog prijatelja roadiea Brucea Berryja.
Album o smrti i tragediji
Kako je to u Rolling Stoneu napisao kritičar Dave Marsh bio je to album o smrti i tragediji. Od turobnog otvaranja albuma naslovnom skladbom s vokalima koji djeluju kao žalobna pogrebna pjesma album je ogrnut istim mračnim emocijama koje objedinjuju različite žanrovske pritoke. Poput honky-tonk bluesa ‘Speaking Out’, garažne country-rock stilizacije ‘World On A String’, harvestovskih ‘Borrowed Tune’ i ‘Mellowed My Mind’ s usnom harmonikom i pedal-steel gitarom, country valcera ‘Roll Another Number (For The Road)’ pa do veličanstvene balade ‘Albuquerque’ (kojoj jecaji pedal-steela daju notu duboke sjete), moćne garažne grmljavine u ‘Lookout Joe’ i novog klasika ‘Tired Eyes’.
‘Zuma’ je objavljen u studenome te iste 1975. godine nakon neuspjelog povratka CSN&Y te s obnovljenim Crazy Horse u kojima su bili stari članovi basist Billy Talbot i bubnjar Ralph Molina te ritam gitarist Frank Sampedro kao zamjena za preminulog Whittena.
Nosio je jaki timbar praskavog rocka po kojem su Young i Crazy Horse bili poznati no i tu su se našli već očekivani stilski ‘uljezi’ poput country rocka ‘Looking For Love’, akustičarske ‘Pardon My Heart’ (koja se mirne duše mogla naći na koncertnom setu turneje ‘Journey Through The Past’ ili na ‘Harvestu’) te zaključne ‘Through My Sails’ kao svojevrsni zaostataka iz dana CSN&Y. Prije nje na albumu se našla ‘Cortez The Killer’ – kasniji koncertni standard i jedna od najpoznatijih Youngovih skladbi – kao ogledni primjer ‘amplificiranog’ rukopisa s prepoznatljivom (tako osebujnom) gitarom i izvedbom s Crazy Horseom. Skladba je naravno govorila o konkvistadoru Cortezu i krahu Montezuminog kraljevstva Azteka ali se u ‘podtekstu’ mogla prepoznati i Youngu u to vrijeme tako mila tema o prekidu ljubavne veze. ‘Cortez The Killer’ je tipičan broj ‘Zume’ sa svojom formom laganice koja gitarskim naglascima i moćnim basom nosi golem energetski naboj. Slično kao i ‘Barstool Blues’, sporovozna ‘Danger Bird’, ‘Drive Back’…
Posljednji pokušaj da velika četvorka ponovo uđe u studio
Vrijedi spomenuti i album The Stills-Young Banda ‘Long May You Run’. Rođen je ubrzo nakon one oproštajne stadionske turneje Crosby, Stills, Nash & Younga 1974. (snimka live albuma se tek 2014. pojavila na pločama) kao posljednji pokušaj da velika četvorka ponovo uđe u studio i snimi zajednički album.
Uzalud jer Crosby i Nash su nastavili zajedničku suradnju, a Stills i Young svoje uspješne samostalne karijere. No, ovaj potonji dvojac se 1976. ponovo – za kratko – udružio te, kaneći nastaviti tamo gdje su stali s Buffalo Springfieldom, započeo rad na albumu koji je – nadali su se – mogao u igru ponovo vratiti i Crosbyja i Nasha koji su se na kratko s njima također našli u studiju. Povratak CSN&Y se ipak nije dogodio pa Stills i Young s ‘mastera’ miču sve vokalne tragove vjerolomnog dvojca te, uz prateći koncertni band sastavljen od session glazbenika, dovršavaju album i koncertno ga promoviraju.
Na pola turneje Young – koji je za razliku od indisponiranog Stillsa na turneji dobio sjajne kritike – odlazi ostavljajući ga samog da odradi preostale dogovorene nastupe. Mada u to vrijeme nije govorio o razlozima prekida suradnje sa Stillsom, godinama kasnije Young je kazao kako se, kako je turneja odmicala, očekivana ‘kemija’ sve manje osjećala na pozornici pa je projekt izgubio smisao. Album, i slušan s tako velike distance, sve je samo ne loš. Dapače, dvojica sjajnih gitarista od naslovne ‘Long May You Run’ (one znane Neilove posvete svom prvom automobilu) pa do zaključne Stillsove ‘Angel Guardian’, pokazuje sve svoje najvažnije autorske i izvođačke odlike.
Osebujan i jedinstven stil sviranja
Osmi Youngov samostalni album ‘American Stars ‘n Bars’ objavljen 27. svibnja 1977. donio je skladbe koje su bile snimljene 1974. i namijenjene albumu ‘Homegrown’ (‘Star Of Betlehem’ i ‘Homegrown’) odnosno neobjavljenom albumu ‘Chrome Dreams’ (‘Hold Back The Tears’, ‘Will To Love’ i ‘Like A Hurricane’).
Sedam od devet skladbi na albumu snimljene su s Crazy Horseom. Dok su se na A strani albuma našle country i country rock teme sa steel gitarom i violinom u već dobro znanom Youngovom stilu, drugu stranu long play ploče obilježila je ‘Like A Hurricane’. Novi Youngov ‘klasik’ snimljen s Crazy Horseom postao je i omiljeni koncertni standard s izvrsnim Youngovim gitarskim solom koji po tko zna koji put demonstrira osebujan i jedinstven stil sviranja.
‘Comes A Time’ izlazi 21. listopada 1978. sa skladbama mahom u folk i country stilu. I ovog puta kao i na prethodnom albumu pozadinski vokal pjevala je Nicolette Larson a u skladbama ‘Look Out For My Love’ i ‘Lotta Love’ sudjelovali su i Crazy Horse. Album koji je izvorno trebao biti samostalni akustičarski projekt bio je po ukusu publike koju je oduševio ‘Harvest’ posebice u temama poput ‘Goin’ Back’ koja je imala nešto od ‘Heart Of Gold’. Vrijedne pažnje bile su i ‘Already One’, ‘Field Of Opportunity’ i country-rocker ‘Motorcycle Mama’ snimljen u duetu s Nicolette Larson.
Oba albuma bila su sjajna…
Tijekom 1978. Young odlazi na podužu ‘Rust Never Sleeps’ turneju koja, kao i Youngovi recentniji albumi, ima svoje akustičarsko (Youngov solo nastup) i amplificirano (s Crazy Horseom) lice. Da je na Younga utjecao punk bilo je očito u žestini izvedbi s Crazy Horseom. Posebice u amblematskoj ‘Hey Hey, My My (Into The Black)’ kao naličju akustičarske ‘My My, Hey Hey (Into The Blue)’. Oba broja našla su se na albumima ‘Rust Never Sleeps’. Naime, albumi objavljeni u srpnju i studenome donijeli su na prvome studijski dorađen, a na albumu ‘Live Rust’ koncertni materijal. Potonji gotovo kao ‘best of’ snimljen u živo bio je sastavljen od starih i novih skladbi.
Oba albuma bila su sjajna. ‘Rust Never Sleeps’ naravno na A strani ima akustičarske izvedbe s novim bljeskovima Youngovog talenta. Skladbe ‘My My, Hey Hey (Out of the Blue)’, ‘Thrasher’ i ‘Ride My Llama’ snimljene su uživo u svibnju 1978., dok su ‘Sail Away’ i ‘Pocahontas’ snimljene u studiju. Drugu ‘električarsku’ stranu albuma otvorila je ‘Powderfinger’ kao prvorazredni narativan broj uz iznimnu gitaru.
Skladbu je, inače, Young najprije snimio kao akustičarski broj još 1975. kaneći ju predstaviti na nikad objavljenom albumu ‘Chrome Dream’. Tu su i ‘Welfare Mothers’, ‘Sedan Delivery’ te petominutna gotovo punkerski nabrijana ‘Hey Hey, My My (Into The Black)’.