Petak, 24 rujna, 2021

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Supergrupa Crosbyja, Stillsa, Nasha i Younga

Crosby, Stills, Nash & Young su albumom 'Déjà Vu' iz 1970. dali konačan zvuk i oblik jednoj od najutjecajnijih i najkomercijalnijih 'super grupa' sedamdesetih te uhvatili duh glazbene scene Zapadne obale s epicentrom u Laurel Canyonu

Zanimljivo je da su te i slijedeće godine sva četvorica članova super grupe objavili i samostalne albume; zacijelo i najbolje u svojim dugovječnim karijerama.

Doduše ova opaska ne vrijedi baš za Neila Younga koji je uspješno sve do danas nastavio niz no svakako stoji kao ultimativna ocjena u diskografijama Davida Crosbyja i Stephena Stillsa.. 

Album koji je donio iznimne skladbe i autore pretvorio u zvijezde

Objavljen u ožujku 1970. ‘Déjà Vu’, prvi album na kojem se trojci priključio i Neil Young (te sa Stillsom albumu dao senzacionalne gitarske međuigre), bio je instantni hit. Sniman između srpnja 1969. i siječnja 1970. uz gotovo 800 sati provedenih u studiju bio je zamišljen i odrađen kao zbroj vrhunskih prinosa ‘super četvorke’ koja je album sama i producirala. Naime, s izuzetkom skladbe ‘Woodstock’ svaki od autora je imao potpunu slobodu u snimanju svog broja pozivajući ostale članove da mu se pridruže kad je to smatrao potrebnim. U slučaju Younga mahom samo za snimanje višeglasja.
Zapravo, kako je kasnije tvrdio Young, osim ‘Woodstocka’ još su samo ‘Helpless’ i ‘Almost Cut My Hair’ snimani i dovršeni na zajedničkom sessionu. Atmosfera na snimanju bila je sve samo ne optimistična. Dijelom zbog propalih veza Nasha (koji je prekinuo vezu s Joni Mitchell) i Stillsa te smrti Crosbyjeve djevojke, a dijelom zbog jakih autorskih osobnosti i Youngovog ‘soliranja’ koje – svima je to bilo jasno – nisu dugo mogle zajedno.
Bilo kako bilo ‘Déjà Vu’ je ispao sjajan album koji je uhvatio atmosferu (kantautorske) Zapadne obale tog vremena, donio deset iznimnih skladbi te Crosbyja, Stillsa, Nasha i Younga pretvorio u zvijezde mainstreama.
Autorski zgodici četvorke bili su naprosto sjajni. Stillsove ‘Carry On’ i ‘4+20’ te zaključna kolaboracija s Youngom u ‘Everybody I Love You’ (pravi podsjetnik na dane Buffalo Springfielda) pokazali su oba njegova lica: žestokog rockera i nježnog ‘trubadura’; Crosbyjeva ‘Almost Cut My Hair’ pravo je remek djelo naslonjeno na radove iz vremena Byrdsa, Nash je pokazao svoj rafinman za pop melodiju u ‘Teach Your Children’ i ‘Our House’ a Young bljesnuo u ‘Helpless’ i ‘Country Girl’. 

Prvo mjesto Billboardove rang liste

Očekivani drugi album trojke kojoj se priključio i Young ispunio je očekivanja svih koji su već u pribilježbi albumu osigurali golemu nakladu te – naravno – dospio i na prvo mjesto Billboardove rang liste. 
Uspjeh studijskog albuma protegnuo se i na dvostruki koncertni ‘4 Way Street’ objavljen 7. travnja 1971. Album je snimljen na godinu ranijoj turneji i svojevrsni je ‘best of’ podjednako akustičarskih i onih žestokih ‘amplificiranih’ izvedbi. Ove potonje koje su zauzele obje strane drugog vinila dale su i dvije sjajne izvedbe Youngovih brojeva ‘Southern Man’ i ‘Ohio’ ali i Crosbyjeve ‘Long Time Gone’ te pokazale iznimnu kemiju u ‘duelima’ Stillsove i Youngove gitare. 

Bez Younga Crosby Stills i Nash su se okupili ponovo 1977. i objavili solidni album ‘CSN’. 

Stephen Stills i Manassas

Eponimni prvijenac Stephena Stillsa u studiju je okupio zvjezdanu ekipu gostujućih glazbenika od Erica Claptona i Johna Sebastiana, ‘Mame’ Cass Elliot, Rite Coolidge, Bookera T. Jonesa i Ringa Starra (na albumu je potpisan kao Richie) do ekipe iz CSN&Y: (Crosbyja, Nasha te bubnjara Dallasa Taylora i Johnnyja Barbatae). Album je nosio sve bitne vrijednosti Stillsovog autorskog i izvođačkog rukopisa spajajući tipična CSN&Y višeglasja (u skladbama poput ‘Do For The Others’, folk-blues (‘Go Back Home’), akustičarski iskaz u brojevima poput ‘Black Queen’, ritmički nabildani hard rock (‘Old Times Good Times’), uplive latino ritmova (u brzacu ‘Love The One You’re With’) te gospela u sjajnoj ‘Church (Part of Someone)’. Svi koji su prigrlili CSN&Y u Stillsovom prvijencu su mogli uživati bez zadrške iako je materijal (kojeg su kasnije znali i sa koncertnog ‘4 Way Street’) bio osobniji, intimniji i ‘bluzerskiji’ od brojeva na ‘Déjà Vu’. Zna li se za Stillsove sklonosti (kao pjevača i vrsnog gitariste) koje su bljesnule na albumima Buffalo Springfielda te ‘Super Sessionu’, nimalo neočekivano.  

Album je mahom snimljen u Engleskoj uz pomoć prijatelja – redom vrsnih glazbenika. Tako se u ‘Old Times Good Times’ u ulozi solo gitariste našao Jimi Hendrixa a u hard blues rocku ‘Go Back Home’ Eric Clapton dok je ‘Sit Yourself Down’ – s grlima Cass Elliot, Crosbyja, Nasha, Stillsa… – bila školski primjer čarobnih harmonija koje su proslavile CSN&Y. U svjetlu mega uspjeha ‘Déjà Vu’ Stillsov je prvijenac ostao pomalo u drugom planu no riječ je o sjajnom albumu.

Nakon razlaza CSN&Y te silnih osobnih problema…

Iako je nakon razlaza CSN&Y te silnih osobnih problema (uključujući pritvaranje zbog posjedovanja narkotika i razlaz s Ritom Coolidge) prolazio kroz turbulentno razdoblje, ohrabren uspjehom prvijenca Stills piše i snima 23 nove skladbe koje je kanio objaviti na dvostrukom albumu. Album ‘Stephen Stills 2’ objavljen 30. lipnja 1971. donio je dvanaest skladbi slabije kvalitete od prvijenca.
Na njima su ovog puta veću ulogu imali puhači u skladbama poput ‘Open Secret’ ili ‘Blue Bird Revisited’ i (pretenciozne i prilično zbrčkane) ‘Ecology Song’. Zacijelo, kako je to i sam Stills govorio, kao dokaz njegove trajne privrženosti Memphis soulu te utjecaju grupa poput Blood Sweat & Tears i Chicago.
Mada su kritike bile prilično suzdržane album je dao nekoliko novih zgoditaka vrijednih upisu na svaki Stillsov ‘best of’: ‘Fishes And Scorpions’ sa patentiranim višeglasjima i mantričkim ponavljanjima glavne teme te, dakako, odličnim gitarama i folk-blues ‘Know You Got To Run’. Vrijedne pažnje su i boogie-rock ‘Marianne’ objavljena kao singl te country-rock laganica ‘Change Partners’.  

Koncem 1971. Stills je s Chrisom Hillmanom – bivšim članom Byrdsa i Flying Burrito Brothersa – oformio band Manassas koji je zapravo dijelom nastao iz prateće grupe koju je poveo na koncertnu turneju za drugi album. Hillman je sa sobom pak doveo još dva člana Burritosa – gitaristu Ala Perkinsa i violinistu Byrona Berlinea. Album nove super-grupe, dvostruki Manassas sniman je tijekom manijakalnih višednevnih sessiona u Criteria Studios u Miamiju te miksan u Londonu (gdje se band pripremao za turneju), a objavljen je 12. travnja 1972. Podijeljen u četiri tematske cjeline bio je raskošni žanrovski miks folka, bluesas, countryja, rocka, bluegrassa, latino glazbe…; žanrova o koje se Stills očešao tijekom karijere. 

Ultimativan zgoditak Stillsa i družine te Stephenov povratak na velika vrat

Prva strana vinilnog albuma naslovljena ‘The Raven’ otvorena je rockerom ‘Song Of Love’ s upečatljivom Stillsovom gitarom i električnim klavirom Pauloa Harrisa. Za njom su slijedile ‘Medley: Rock & Roll Crazies/Cuban Blue Grass’ začinjena latino utjecajima, kotrljajući blues ‘Jet Set (Sigh)’, latino-rock ‘Anyway’ te jazzy-latino broj ‘Both Of Us (Bound To Loose)’. Druga strana prvog vinila nosila je naziv ‘The Wilderness’ te žanrovski ispovijedala country/bluegrass s Hillmanom i Alom Perkinsom u glavnoj ulozi. Bile su to skladbe u najboljoj tradiciji country-rock faze Byrdsa ili Parsonsovih Burritosa dok su skladbe poput ‘So Begin The Task’ country-rocku dodali i višeglasja CSN&Y.
Prva strana drugog vinila nazvana je ‘Consider’ te donijela folk i folk-rock teme s primislima na CSN&Y poput izvrsnih ‘It Doesn’t Matter’ te ‘Johnny’s Garden’, ‘Move Around’ s upečatljivim sintesajzterom, folky biser ‘Bound To Fall’, ‘How Far’ i funkom ozračen ‘Love Gangster’ u kojoj je gostovao basist Stonesa Bill Wyman. Bile su to redom skladbe koje nije teško zamisliti kao svojevrsni nastavak CSN&Y i srodnika na tadašnjoj ‘kantautorskoj’ sceni Zapadne obale.    

Četvrti dio odnosno B strana drugog vinila nazvana je ‘Rock & Roll Is Here To Stay’ i otvorena rock-bluesom ‘What To Do’ nakon kojeg je slijedila epska osmominutna bluesy ‘The Treasure’. Jedan od amblematskih brojeva Manassassa s iznimnom električnom slide gitarom Stillsa i višeglasjima na tragu CSN&Y reprezentativan je broj banda u top formi. Kao i zaključna akustičarska ‘The Blues Man’ – posveta Hendrixu, Duaneu Allmanu i Alu Wilsonu. 

Album ‘Manassas’ je mahom dočekan hvalama kritike kao ultimativan zgoditak Stillsa i družine (posebice Hillmana) te Stephenov povratak na velika vrata među prvoligaše. Nažalost, uspjeh i dosege dvostrukog ‘Manassasa’ kasnije nije ponovio.

Pročitajte još...

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Van Morrison (1. dio)

Od 1968. i albuma 'Astral Weeks' pa do 1974. - Van Morrison je objavio zapanjujući niz fascinantnih albuma u kojima se bavi 'dubinskim emocijama'. Točnije, temama smrti, beznađa, seksualne čežnje, nježnosti, nostalgije...

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Van Morrison (2. dio)

Iznimna dekada zaključena je odličnim 'Into The Music'. Album objavljen u kolovozu 1989. i nesumnjivo spada u kategoriju najboljih Morrisonovih albuma (mada je i on malo podcijenjen u odnosu na ranija remek djela)

Pop Gallaksija: Najbolji albumi rocka 70-ih – Karizmatični Lynott i Thin Lizzy

Tek singlovima 'Whiskey In A Jar' te 'Vagabonds Of The Western Front' iz rujna 1973. ova je grupa navijestila potencijal koji će ih u drugoj polovini desetljeća gurnuti u prvoligaško društvo među miljenike hard rock i heavy metal publike

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – The Who i ‘živi’ manifest hard rocka

Koncertni album "Live At Leeds" i danas je sama esencija energije i eruptivnosti jednog rasnog rock banda uhvaćenog u živo te - bez pogovora - jedan od najboljih koncertnih albuma rocka svih vremena

Povezano

Pop gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Joni Mitchell (1.) – Prva petoljetka

Ako je odličan 'Ladies From A Canyon' koji se uspeo na vrhove rang lista te dao hit singlove 'Woodstock' i 'Big Yellow Taxi' bio uspjeli projekt tranzicije, slijedeći 'Blue' bio je pravo remek djelo. Objavljen 30. lipnja 1971. do danas stoji kao zacijelo najbolji album u njenom diskografskom opusu

Pop Gallaksija/Najbolji albumi 70-ih: David Bowie (6.) Heroes i Lodger

Mada se na 'Heroes' susreću tipičan bowievski art-rock te eksperimentalni 'ambijentalni' brojevi, album je nakon prvotnih mlakih kritika prigrljen kao jedan od ključnih i iznimno utjecajnih Bowievih albuma. No, slijedio je 'Lodger' - ništa slabiji projekt i zaključni dio 'berlinske trilogije'

Parangall: Elvis Castello & Attractions, Spanish model – Costellova uspješna ‘latinica’

Ako je želio pokazati da skladbe s njegovog sjajnog albuma iz 1978. i danas imaju snagu i uvjerljivost kao nekad te da s novim vokalima i novim miksom mogu proći kao komadi aktualne – i to vraški dobre – glazbe, Costello je u cijelosti uspio

Parangall: Šimun Matišić Quintet, Tribute to B.P.

'Tribut To B.P.' je album u kojem se ponizno klanja ostavštini izvornika svjestan njene vrijednosti i izvanvremenosti, no ne libeći se dati svoje viđenje. Formula je to koja bezgrješno prolazi kad god se originalima pristupa otvorena srca ali i otvorenih čakri kao kreativnih vrtloga vlastitih glazbenih nadahnuća

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime