James Taylor je za mnoge bio i ostao istoznačnica za kalifornijski ogranak singer-songwriter (kantautorske) scene na samom isteku šezdesetih i sedamdesetima. Ili, kako to u referentnoj Billboardovoj enciklopediji posvećenoj novovjekim “trubadurima” piše Dave DiMartino, James Taylor je hvaljen “kao središnja figura renesanse singer-songwritera s početka sedamdesetih” protegnuvši svoju uspješnu karijeru i na slijedeća tri desetljeća.
Karijeru je započeo kao četrnaestogodišnjak no zbog kronične depresije još u tinejdžerskim godinama dospijeva u mentalnu ustanovu. Nakon ne baš uspješnog iskustva kao član rock banda tijekom 1967. odlazi u London. Unatoč sve većim problemima s heroinskim ovisništvom potpisuje za Apple i koncem 1968. objavljuje hvaljeni prvijenac “James Taylor”. Album snimljen u produkciji Petera Ashera je zapravo formatirao Taylorov autorski i izvođački iskaz u plodnim sedamdesetima. Na A strani je imao skladbe realizirane s elementima chamber-popa, a druga je pak donijela kolekciju samosvojnih pjesama. I to kakvih…
Albumom su dominirale teme iz vlastitog iskustva
Posljednji broj s prve strane vinila bila je sjajna “Something In The Way She Moves” (koja je, uzgred rečeno, dala početni stih Harrisonovoj “Something”; nimalo slučajno jer i George i McCartney su bili u studiju kad je nastajao album). Riječ je o savršenoj baladi kojoj poseban šarm daje Taylorov sugestivan vokal i pratnja akustične gitare. Ništa slabije nisu bile ni “Rainy Day Man”, “Night Owl” i “Carolina In My Mind”; skladbe koje su kasnije doživjele nova snimanja te bile nezaobilazni dio koncertnog seta. Potom, kao i na kasnijim albumima, pločom su dominirale teme temeljene na vlastitom traumatičnom iskustvu. Posebice u mračnim autobiografskim brojevima poput “Knockin’ ‘Round The Zoo” (o danima u mentalnoj ustanovi), “Something’s Wrong” i “Sunshine Sunshine”.
Objavljen u veljači 1970. na etiketi Warnera, drugi album “Sweet Baby James” potvrdio je golema očekivanja kritike nakon sjajnog debuta. Dakako i naklonost publike, jer je album u SAD-a prodan u trostrukoj platinastoj nakladi. Svakako zahvaljujući i hitu “Fire And Rain” koji je duboko uronio u osobne traume (pjesma je govorila o samoubojstvu bliske prijateljice i teškom nošenju s heroinskom ovisnošću), ali također na simboličnoj razini bio odraz razočarenja i pesimizma ranih sedamdesetih nakon kraha “ljeta ljubavi”. Hit tema “Country Road”, kao još jedan zgoditak albuma, bila je pak stilski znakovit (i za kantautorsku scenu tog vremena tipičan) umješak folka, bluesa, countryja i gospel te melodioznosti rasnog popa.
Brojni komercijalni zgoditci
“Mud Slide Slim And The Blue Horizon” objavljen je travnju 1971. kao novi komercijalni zgoditak. Taylorova verzija skladbe Carol King “You’ve Got A Friend” (uzgred Carol je svirala klavir u njegovom pratećem bandu) bila je No.1, a sam album dospio do drugog mjesta Billboardove rang liste. Unatoč golemom uspjehu i statusu mega zvijezde te “maznim” brojevima poput “Love Has Brought Me Around” i “You Can Close Your Eyes” na albumu se i dalje osjećalo prisustvo starih trauma.
Album kao i prethodnici odrađenima sugestivnim vokalom, “trubadurskom” atmosferom, ali i tipičnom stilistikom kalifornijske scene koja je kročila prema soft-rocku okađenom countryjem, folkom, puhačima i bluesom. Dao je novi niz uspjelih brojeva: “Riding On A Railroad”, “Mud Slide Slim”, “Soldiers”, “Highway Song”, “It’s Nice To Be Home Again”…
Taylor je u sedamdesetima objavio još šest studijskih albuma mahom jedan drugome do uha ne mijenjajući mnogo svoj autorski i izvođački stil koji je bljesnuo na prva četiri albuma.