Subota, 12 listopada, 2024

Pop Cooltura: Don’t Look Up – Ne gledajte gore, vratovi će vam se pokočit’

Novi film darovitog američkog redatelja Adama McKaya 'Don't Look Up' postao je jedan od onih koji rade razliku. Naime, rijetko je kada ovoliko vjerno i autentično film zrcalio suludost svijeta, zeitgeist i ono što živimo

To be or not to be, davno se zaplitalo o Williama i njegovu ključnu egzistencijalnu i filozofsku dvojbu, kad se htjelo oplemeniti i dati odgovor na neke krucijalne životne dvojbe. Danas je sav taj shakespeareijanizam upgradean u to think or not to think varijantu. S tom razlikom da je apsolutno svejedno mislili ne mislili, na isto dođe. Jednako ste daleko od istine i prava na mišljenje.



Biti ili ne biti?

A osobito, ako ispadne da je riječ o tik toku odbrojavanja dana do kraja planete i života kakvog znamo. I da nas čeka pola godine života i odbrojavanja do svjedočenja sudaru koji je poništio dinosauruse na našem globalnom selu. Na kojoj premisi počiva vjerojatno već sad globalno najkomentiraniji film godine. Na istu foru kako su se nobl i folk gospoda Balkana određivala prema Bjelinom “Tomi” pa se prali jesu li slušali narodnjake ili spadaju u lažnjake. Ili kako su analizirali fenomen “Squid Gamea” kao “Tiger Kinga” lani. Ili se pak određivali prema kino fenomenu “Jokera” prije nekoliko godina te koliko je šizofrenost svijeta realno prikazana u jednoj Dark Comics strip lik varijanti. Danas je takvo pitanje biti ili ne biti – imati ili nemati stav prema netom prikazanom filmu “Don’t Look Up”.

Nekoliko dana prije kraja godine na vodećoj streaming platformi Netflixu premijerno je prikazan novi film darovitog američkog redatelja Adama McKaya “Don’t Look Up”. I postao jedan od onih koji rade razliku. Naime, rijetko je kada ovoliko vjerno i autentično film zrcalio suludost svijeta, zeitgeist i ono što živimo. Jedan od najvažnijih hollywoodmade filmova godine i ovih suludih vremena. Zastrašujuće zabavan, moguć i realan scenarij kako svijet završava na američki način.

Uz vrhunske role Meryl Streep, Jennifer Lawrence, Leo DiCaprio, Kate Blanchett, Jonah Hill i ostalih priča kao da je skinuta iz dominantnih medija Rvacke i Merke danas. Nešto vrlo slično što je radio Wag The Dog Barryja Levinsona s De Nirom i Hoffmanom o medijskom izmišljanju i kreiranju rata u Albaniji. Ili pak Todd Phillipsov Joker. Ovaj aktualni je pulp i pop corn saga o porazu i nemoći razuma u vrijeme bezumlja. Mediokracija koja ostavi full gorak okus i osmijeh na ustima. Hi tech Alan Ford. Onaj nakon čije odjavne špice i slijegneš ramenima i kažeš ah fuck it, pokušali smo, nije išlo.

Zabavna kritika galopirajućeg stupidizma koje vlada društvom danas

Na stranu filmskokritičarski preseransi i mahom nepotrebne stručne ili prepisane analize, “Don’t Look Up” je u svojoj srži groteskni film katastrofe i zabavna kritika galopirajućeg stupidizma koje vlada društvom danas. Imaoci kapitala su imaoci odluke, bez obzira na racionalnost tih odluka. Priča Adama McKaya je karikirana, ali štuc, osvrnite se oko sebe što živite i pokušajte naći jedan jedini dan posljednjih 700-ak globalnopandemijskih dana koji nije nalikovao na zajebanciju, nečiji labos, sprdačinu i jednako uvjerljivu karikažu.

S tom razlikom da McKaye izmaštava asterioid kao jednu od potencijalno realnih prijetnji, dok one malo realnije koje živimo komuniciraju globalno zatopljenje, globalnu pandemiju, potencijalne Treće svjetske ratove i ine nemaštovite mehanizme i oruđa samodokinuća glupsona planete. Ovaj njegov će nam pokazati kako je bilo dinosaurusima. Ta taaaa.

Pop Cooltura: Top 10 trenutaka nakon kojih ništa neće biti isto – pop kulturni pregled regije 2021.

Odnosni film je nimalo atipično hollywoodski autoironični ljevičarski pljuc u smjeru idiokracije trumpizma. Pulp upravo onoliko koliko pulp society i kultura 2020 – 2022. jest. Već sama činjenica da se o filmu na toliko razina govori i komentira je uspjeh filma sam po sebi. Svrstavanja i nesvrstanost – kao i kod Jokera koju godinu unatrag, postala su pitanje opće i pop kulture. Nemati mišljenje o filmu, dići mu palac ili ga spustiti je pitanje aktualnosti. Svaki drugi status i komentari na društvenim mrežama dotiču se replika filma ili pak final scena.

Potku istog će mnogi loviti i čitati na svoj način i pritom biti jednako u pravu ili krivu. Onda će tražiti što točnije metafore i one kojih bi se trebalo ticati i onih kojih se nikad nisu ticale niti je u teoriji bilo 1 promila šanse da ih jedan subliminalni pop ali pametni corn film učini zerice svjesnijima ili otvori oči na zrcalo efekt. Ali i oni preporučaju da pogledate taj poučni film. Šifra: pajac Plenković zove ljude jer će mnogošto naučiti iz istog.

Savršen film za zaključati godinu

Nije tolika rijetkost da su se posljednjih dekada filmovi na ovaj ili onaj način bavili armagedonom bez Brucea Willisa i Nicolasa Cagea. Bilo je tu sasvim pristojnih pokušaja bilježenja i refleksije društva u vrijeme nastanka. Već spomenuti Wag The Dog i Joker, potom rubni Idiocracy, pa Kubrickove distopijske kritike Dr. Strange i Clockwork Orange.

“Don’t Look Up” je parabola i metafora sam po sebi, savršen film za zaključati godinu na izmaku i mahnut joj bye bye. Šteta je jedino utoliko veća što je ova distopija koju živimo kad završi odjavna špica filma toliko realističnija i apsurdnija od prikazanog da ni filmofili ne mogu ostati netaknuti svojih (bez)ukusa. Jedan od rijetkih filmova koji ima tri kraja i sva tri su tako milantarotovski točna.

Uskoro na Netflix dolazi 2. sezona serije Bridgerton, a mi znamo datum!

A onda izađete offline i online, tek tada pravi ratovi zvijezda počinju. Pucaju, vitlaju lightsaberovski sa svih strana. Odredi se. Odredi. Ne misliš li kao mi, ne misliš uopće. Sve će ti oprostiti samo mišljenje ne. Drugačije mišljenje – ne. To be or not to think, nikad nije bilo pitanje. Količina diskvalifikacije, netrpeljivosti prema neistomišljenicima, spremnosti načelnih liberalista da revolveraški potežu za fašističkim cancel culture modelima je upravo fascinantna.

Živimo u društvu rubno neurotičnom, prepunom histeričnih prodavača magle i imaoca kapitala koji donose iracionalne odluke o kojima se tada mase svađaju i organiziraju referendume, bune do prvog snijega i kiše ili tople večere. Ljudi smo. Štakori. Laboratorij i big brother i Truman Show je samo prilagodio oblik.

I galopirajući kraj je tek zabava za status, like i subscribe.

Jer ako pogledaš dolje, pognuo si glavu, a gledaš li gore, ukočit će ti se vrat. Kako god okrene, ne valja.

Ostaje tek vrijeme za čestitke, želje i pozdrave. Asteroide, požuri i budi točan. I povedi brata blizanca za slučaj da nešto krene po zlu na toj putanji. Satrt nas treba, nemilosrdno i dobro. Za drugo nismo.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime