Novi izbori, sve već dobro znate. Nema nade. Nema. Tko god vas krene uvjeravat u suprotno ima neku jadnu agendu i laže vas u oči. Nada se zabavlja na jahtama s bogatim likovima, Hrvatsku je napustila otprilike tamo kad ju je Gabi Novak prestala aktivno i često popjevavati na nastupima.
Bljeskaju i blješte jumbo plakati s dovoljno fotošopiranim osmijesima likova i likica diljem Zagreba i ostatka provincije. Mahom svi odreda poručuju da je sad konačno bitno. Jer dosad u tridesetak godina samostalnosti je bilo, ono, trička.
Još jedan izborni cirkus nimalo oldschoolerskih Moira Orfei razmjera
Bokte, koje promotivno zakucavanje. Ne znaš više, miješaju se osjećaji, je li tragično ili je smiješno. Bit će da je oboje. Ili su majstori odlučili odsvrdlati toliko novo dno ili ih stvarno nije briga. Jer ta baza floskula ili ingenioznih savjeta ne bi prošla ni na prvom predavanju političkog PR-a ili marketinga bilo koje private škole koja uzgaja i zalijeva nove marketing mastermindove.
Ili saznaješ da su oni ti koji mogu ili da je promjena bitna ili da su oni ti koji su nezavisni. Pa su se zaboravili zacrveniti ili su samo namjestili naočale. Ali njima Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Varaždin. I ostatak pripadajućih sela. Ili-ili.
Oni psihodelični krugovi koji se vrte oko glave Jamesa Stewarta iz Hitchova remek djela „Vrtoglavica“ u mash upu s istoimenom pjesmom U2. To je soundtrack. Tamo još iz vremena kad su se Bono, The Edge, Larry i Adam donekle trudili u post „Achtung Baby“ periodu sačuvati odraz klasnog rock and roll benda s moćnim riffom. To je i stanje u kojem se prosječni, ispodprosječni i iznadprosječno nezainteresirani Levat nalazi gledajući još jedan izborni cirkus nimalo oldschoolerskih Moira Orfei razmjera.
Jer kultura je tek 0,99% godišnjeg državnog proračuna
Jer saznali ste sve što niste htjeli znati ili ste već sve u desecima predizbornih krugova na jada jada jada foru naučili napamet. Dojučerašnji pjevači i TV zabavljači Škoro i Vuco su probali isto bit političarima – jedan kao desni građanin, drugi kao seljak. Ali gledaš ih, dovraga, ne prolaze i ne vjeruješ im jel čitali propagande pizdarije s blesimetara ili improvizirali u TV studijima, govore ne govore isto ti dođe, slapovi besmislica teku. Ni sami u njih ne vjeruju, ali lova je dobra, vrijedi se potrudit.
Jedino što je znakovito i ovih izbora, od svih predizbornih floskula i obećanja – kulturu ne spominje nitko. Nitko. Niti jedan predizborni program mjesec dana prije izbora ne štima se bar zabunom progovoriti ponešto o planovima koji bi vezali nešto za kulturu. Pardon, kazalištarac Marko Torjanac je vokalan i aktivan po tom pitanju na jednoj od dogradonačelničkih listi koje pokušavaju dobiti ponešto od postbandićevizma. Moguće da ima još poneki rijetki Don Quiote i neki od tragača za izgubljenim vremenima, no kap slap spika Cesariću mili. Nevermind. Nirvana.
Zašto i bi? Pa kultura je tek 0,99% godišnjeg državnog proračuna. Ono što nas predstavlja vani u svijetu. Ansambl Lado versus Milanovićeve pressice i razmišljanja o cjepivima. Irena Žilić versus Plenkovićeve zabrinutosti zbog koruptivnih skandala koji na mjesečnoj i tjednoj bazi iskaču i smjenjuju se tom brzinom da nikog više nije briga. Ivana Bodrožić versus Mamićeva bitka za rvacko pravosuđe ili Vinko Brešan versus Bakićeva razmišljanja o korona trendovima u zemlji i svijetu.
I onda će se javnost zgražati kad skuže da klinci nemaju pojma tko je Madonna, Mišel Žekson, Lepa Brena i ini zvučni pop kult fakti prošlog milenija. Ali znaju kakav ferari vozi Baka Prase, je li Vojaž napucao Breskvicu, ime nove Grašine drage zbog koje je prekinuo s Danjeličicom i cvat stotine cvjetova u kupaoni i spavaćim sobama Maje Šurnut Tarantino.
Kako je na kraju kultura ipak postala – politika?
I dodatno će ciknuti i graknuti kad u medijima prosheraju parcijalne rezultate istraživanja pod naslovom “Politička pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola”. Sudjelovala je moćna tisućica učenica i učenika 67 završnih razreda iz 59 srednjih škola diljem Hrvatske.
Referenca na statistički uzorak trebala bi bit lista provoditelja u potpisu: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Gong, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci u suradnji s GOOD inicijativom.
I onda kreće pljuskanje i oksimoronština jer naime saznajete da se klinci najviše informiraju posredstvom društvenih mreža i portala upravo njima najmanje vjeruju, trećina ih smatra da je homoseksualnost poremećaj ili bolest te da homoseksualne osobe ne bi trebale javno istupati zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade, a polovica drži da se homoseksualna orijentacija ne bi trebala javno isticati i da bi homoseksualne osobe ovaj aspekt identiteta trebale izražavati samo u privatnoj sferi. Po pitanju povijesnih revizionizama pitanje Nezavisne države Hrvatske (NDH) – 15% mladih ne smatra NDH fašističkom maglom (prije 6 godina je 72% maturanata smatralo), a 45% njih drži da je „Za dom spremni“ sasma OK. Više od polovice maturanata smatra da je SFRJ bila komunistička diktatura, a pola ih smatra da su Hrvati u toj državi bili podređeni. Kužite? Kultura je postala politika.
Kako su 21. stoljeću mediji ustupili mjesto internetu kao lideru novog milenija tako je kultura ustupila mjesto politici kao novoj kulturi.
Kultura je samo odraz identiteta i prepoznatljivosti jednog naroda i nacije
Starce i kandidate old school kultura ne zanima, izbori su da izaberete između ničega i ničega, jasnije od toga ne može bit. To je dijete koje nitko ne spominje, nikom ne treba, ne računa se s njim, ali ako slučajno samoinicijativno nešto zakuca u inozemstvu, priheftat će se uz njega, dići ruke u pobjedonosni V i reći kako je to odraz nacionalne kulture i brige države za istu.
A mladi su zrcala. I spužve. I gledaju u smjeru fosila. Ono što vide je ono što im se nudi. I patentirat će ponuđeno u svoje razvojne puteve.
Kultura? Što je to? Zvuči kao ručni rad i tetrapak proizvod nekog od OPG-ova. Za koga je, ma predobro je. Pa kultura je samo odraz identiteta i prepoznatljivosti jednog naroda i nacije.
A asteroidi fulaju li fulaju. I Hrvacka je prosperitetna kulturna država. I život je lijep. Štuc.