Velika Jabuka je opet prva u trendingu.
Grad koji nikad ne spava upravo je izabrao novog gradonačelnika Zohrana Mamdanija, TikTokera, repera i sina redateljice Mire Nair. Lika koji je preko noći postao simbolom nove generacije američkih new kids on the block političara. Samouvjeren, digitalno pismen, ideološki progresivan i glazbeno osviješten, u prijevodu obećavajuć. Ako je vlasuljar i used car salesman Donald Trump reality show predsjednik, Mamdani je njegov algoritamski antipod, političar formiran u doba Reelsa i TikToka.
Njegova pobjeda nije samo lokalna vijest nego i znak promjene u globalnoj političkoj kulturi. U zemlji koja vječno polarizira oko konzervativnih i liberalnih vrijednosti, New York je odabrao gradonačelnika koji misli u ritmu 4/4. Mamdani lobistički ne dolazi iz korporativnih krugova već iz kulturnjačkog svijeta društvenih mreža, mikrofona i socijalno svjesnih manjinskih zajednica. Njegova retorika nije prepuna praznih fraza, nego koliko toliko smislenih i životnih rima s ključnom poantom kako mu nije važna samo politika, nego i estetika kojom se ona isporučuje. U svakom slučaju – zgodan pop kulturni poslužavnik za mikro maštanja i prizivanje farbanja ne samo duginim bojama domaćeg sivila i pop-litičkih stvarnosti.
Kako bi to izgledalo na domaćem terenu?
Zagreb bi pod upravom momaka iz Porto Morta postao kombinacija kulturnog laboratorija i muzičke probe. Sastanci gradskog vijeća pretvorili bi se u jam sessione, a plan prometne politike u konceptualni album. Tramvaji bi dobili nova imena po indie bendovima, a Jarun bi postao open air galerija i stage. Grad bi, napokon, zvučao kao da u njemu netko ne svira samo k…cu. Split s Vojkom V na čelu imao bi transparentniju politiku. Umjesto press konferencija, nudili bi freestyle konferencije. Grad bi možda i dalje imao iste probleme s parkingom i bukom, ali bi znao rimovati o njima. Osijek pod Krankšvesterom bio bi najiskreniji grad u državi. Gradonačelnici koji psuju i priznaju da nemaju sve odgovore možda bi konačno bili pošteniji od onih koji se zaklinju u programe. Slavonija bi dobila terapijski ventil, iskren, brutalan, ali autentičan. A gradski budžet? ‘Sve je transparentno, brate, kao da snimamo spot.’ Rijeka s Urbanom na čelu postala bi grad otvorene poetike u kojem bi umjesto kampanja organizirali koncerte ne samo gradonačelnika koji razumije tišinu između dva akorda.
A sad – New York
Zo(h)ran Mamdani nije samo ekscentrični i načelno humaniji i socijalno osvješteniji izbor, koliko je nedvosmislena poruka oponentima. Izabran 90%-tnom izlaznošću može analitičarima poručivati kako mlađi žele new age političare koji govore njihovim jezikom, ritmom i platformama. U doba kad algoritmi kroje stvarnost, gradonačelnik ‘reper’ nije gimmick ni šala nego logičan nastavak političara koji zna kako izgleda svijet u kojem se sadržaj i stav više ne odvajaju.
U Prelijepoj Našoj paralelki taj neki futuristički grad bi bio Zagreb pod upravom Timona Sesmea, Nepalca, jučerašnjeg moped dostavljača, lika s beatno manje govornih maratona i bedastoća oko Tomekovih i Thompsonovih arena.
Ako new age politika već mora zvučati kao pjesma, onda barem da je dobra. Koliko je to nemoguća misija, odgovorit ćete si sami.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube
