Subota, 24 srpnja, 2021

Pop Cooltura: Najduhovitiji ljudi u HR i regiji – neki novi YouTube klinci

Neki novi klinci su brutalni, bez cenzure, bezobzirni, neulašteni. Tek tada izvire smijeh i tek tada humor ima efekta. Oni nemaju milijune klikova ali ono što imaju je prirodno urođena duhovitost. Ono što nemaju je cenzura. Win win

“Ja sam kraljević Hamlet, princ od Danske… i najveći jebač u Danskoj, ako pitaš bilo koga…”, započinje spiku lik obučen u Hamleta dok hoda Zagrebom i komentira kako bi se osjećao Shakespeareov fiktivni jebivjetrović da je ‘rooooođen u Zaaaagrebuuuu, mama, rooođen u Zaaagrebuuuu’. Njegov ga friend snima s mobitelom i sa strane dobacuje tj. provocira komentare i naraciju. 

“Si ikad vidio Ofeliju? Ful bolesna p…čka, ona se ful zagrijala za mene, al je bila previše luda, htjela se vezat odma za mene i ne znam, ono, bila je previše naporna, al ja sam imao pametnijeg posla, morao sam osvetit svog starog. Jel ti isto mrziš svog strica…meni lik ide bolesno na k…c, ne znaš ti kak je to kad ti stric jebe mamu…” – ozbiljne face nastavlja u hodu izgovarati i u tri minute ispričati avanture Hamleta zagrebačkog. Od tridesetak tisuća pogleda, bar stotinjak je s ove tastature. 

Autentika je danas rijetka pojava

Igor Glodić i Nikša Modrić su 2kitice, studenti zagrebačke ADU i povremeni vlogeri koji svako toliko nonšalantno ubace neke prilično duhovite i opuštene videe. Nije stvar u psovanju, nije smiješna svaka čka ili rac, već u kontekstu i činjenici da se nabacuju bez cenzure i da ne paze pretjerano na moral, fokus hokus pokus, pritom zvuče i izgledaju susjedsko slengovski i kvartovski uvjerljivo. Nije poza, ne prodaju maglu, prodaju sebe. Autentika je tako rijetka danas a momci i kad ne ubodu vrhunske fore izgledaju da im je fora to što rade. Dovoljno. Klik. 

 

Ili pak lik koji sjedi za kompjuterom i epilepsija taktikom brzog montiranja baca kolaže u kojima uz plasiranje gameplayeva komentira svoju okolinu kombinatorikom South Parka i Kreša iz Zadruge. On je KakoLako a ka Filip Rožman i dečko je kome jednako na prosti muški spolni organ idu i Omčo i Baka Prase i pod nazivima videa ‘Drama Salama’ često je komentirao strelovite uspjehe regionalnih YouTubera prilično razornom logikom stavljajući njihove ‘uspjehe’, click countere i ‘sadržaj’ pod povećalo.
Pa uzme pobrojavati najveće katastrofe koje su obuzele planet zemlju od smrti Georgea Floyda, korone, ove one, da bi se zaustavio na Pernarovim glasačima. 

 

Od bosanskog kolektiva Helam Najse do srpskog Zvognja

Na tragu kopiranja tj. prilagodbe South Parka i njihovih animiranih prednika iz ‘Zlikavaca’ ili ‘Laku noć Hrvatska’ nedavno su iskočili animirani serijali ‘Bruca Braca Bruda Brada’ iza kojih stoji glazbeno medijski bosanski kolektiv Helam Nejse, a nešto prije njih urnebesno duhoviti srpski animirani YouTuber Zvoganj koji je u međuvremenu prestao animirati emitirati i prikazivati, a koji je opet bio balkanska inačica sjajnog globalnog animatora The Odd1`s Out. Jednoličnim je monotonim glasom u brzom tempu sinkronizirao svoje likove iz susjedstva na način kako ih u Dalmoš varijantama karikaturama prikazuje divna Tisja Kljaković Braić. Ajde Petre uđi u vodu. ☺ 

 

Za sve čije su rodne brojke od 1980. nadolje nije bitno koliko je klikova skupljeno kao kategorija mjerenja kvalitete nego kakav su sadržaj ponudili i koliki je isti hrabar i drugačiji, napose bezobrazniji i namjerno u kontri stavljanju lokota na humor. 
Najveći zajeb u povijesti kaže Al Pacino blentavom pogledu Keanu Reevesa u ‘Đavoljem odvjetniku’ je kad je Đava uvjerio ljude da ne postoji. Drugi najveći zajeb je kad je neki new age Aristotel pitao naglas, a što je tu smiješno? Pa se našao lik u pepeljarkama objasniti vic i prevesti humor. Tad je postalo stvarno smiješno. 

Nova generacija humora

Našim je starcima Marica Hrdalo alias Nela Eržišnik bila pojam smiješnog, smijalo se skrivenim kamerama Drage Bahuna, preko bosanskih Nadrealista koji su preveli Monty Pythone na Balkane i Zločeste djece čiji je radio politički anarhizam ispratio Jugoslaviju u ashes 2 ashes, dust 2 dust. 

Bilo je tuga koje su se smijale onim vox populi plac vic ekranizacijama ‘Jel me netko tražio’ i varijacijama ‘Nad Lipom 35’ ili neki slični broj. Ili kad Žak priča viceve o debelima. Drukni me laktom pod rebra kad postane smiješno. 
Onda se nova generacija humora pokušala regrutirati iz kopiranja američkih varijanti stand up zabave u kojima likovi i likice uzmu majk i počnu pričati kako im se što u životu dešava. Trebalo je vremena, forma se još uvijek uhodava na ovim prostorima ali s vrlo varijabilno zakucavanje rezultatima. Rijetki petki da je netko originalan i doista smiješan. Mnogi se trude, ima ih koji pikaju u vrlo finom smjeru, ali come on, kakvi stand uperi i fol komičari kojima vas bombaju mediji. Pervani, Zuhre, Šarići i svi ti medijski katapultirani ili stare slave likovi od prihvaćanja YouTubea kao globalne besplatne on demand televizije postaju lagano passe. 

Polako su ali sigurno ustupili mjesto klincima koji se referiraju na neka manje tradicionalne mjesta mimo klasičnih dvadesetostoljetnih taktika kako smiješno ahahaha prepričati vic. 

Malo svjetla na kraju tunela

Neki novi klinci su brutalni, bez cenzure, bezobzirni, neulašteni. Tek tada izvire smijeh i tek tada humor ima efekta. Oni nemaju milijune klikova kao Baka Prase, Omčo ili ovi koji su krenuli na vrijeme nabildavati pretplatitelje gameplayevima ili tutorialima o šminkanju i reakcijama na reakcije reakcija videa. Ono što imaju je prirodno urođena duhovitost. Ono što nemaju je cenzura. Win win.

U vrijeme kad su dnevne vijesti bazirane na umiranju klinaca u automobilima ili od automobila, kad se svako toliko pretuku turisti krive nacionalnosti jer su na prostoru U plemena usudili znati više od jednog samoglasnika, kad nogometna repka na Europskom prvenstvu igra kao NK Legrad (bez podcjenjivanja srčanim amaterima) bačeni u Ligu prvaka, svatovi u bijelom bivaju društveni događaj tjedna, ma mjeseca, hitno treba neki refresh i neki – sadržaj. Malo svjetla na kraju tunela. 

“A ja, ja se kockam
S prevarantom životom
Iz rukava on svakoga dana
Izvuče nekog keca

I stari mi kažu
“Sad si u pravom dobu!”
A u Ulici Jovana Cvijića
Rastu druga deca…”.

Pročitajte još...

Pop Cooltura: ‘Mi smo ti nekad popravljali stvari’ ili ljubav u doba koronavirusa

Gledam opet svoje starce, kako su oni znali, bokte nije kvantna fizika. To je cca onaj moment kad pristaneš na patetiku. Patetika je sjajna kad je iskrena i kad nije podilaženje. I ljubav je isto. Treba htjeti, treba smjeti

Je li ovo jedna od najvećih laži koju nam plasiraju društvene mreže?

Jeste li ikada skrolajući kroz feed Instagrama ili zid svog Facebooka pomislili kako postoji određeni obrazac koji svi slijede? Kako moraš izgledati na određeni način, ponašati se po nekim pravilima i ljetovati na poznatim mjestima kako bi ti se ljudi divili?

Pop Cooltura: Dno balkansko bosanskog humora – uspješan biznis model

Ako proberete najgore stereotipe iz viceva o Muji, Mehi, Hasi, Fati i inim kombinacijama njihova kris krosanja, pomnožite ih s prđenjem, deranjem, podrigivanjem, vikanjem... dolazite na teren trenutno najgledanijeg balkanskog YouTubera i vlogera Omera Nadarevića – bihaćkog superheroja Omče

Ako je mogao Ed Sheeran, možete i vi: očistite se od društvenih mreža!

Pretjerivanje s društvenim mrežama može izazvati nepovezanost i izoliranost od stvarnog svijeta, što se posebno primjećuje kod ljudi koji imaju problema sa samopoštovanjem, tjeskobom ili depresijom... Pomisao o isključivanju sa društvenih mreža nikad nisu bili primamljivija

Povezano

Pop Cooltura: Užičko kolo – grijeh korak do smrtnog ili dobrodošlo rušenje kulturnih granica?

Pokrenuti peticiju za vraćanje male u redove škole bilo bi full krivo jer maličkoj u stvari ne treba institucija koja je kažnjava zbog sreće i dokumentarizma kojim nije ugrozila ničije tuđe slobodne prostore kretanja. I nogom u dupe je korak naprijed

Pop Cooltura: Zašto hrvatski igrani film komercijalno ne postoji?

Jedan od apsurda domaće kinematografije jest da zemlja s produkcijom jedva 6 do 10 dugometražnih igranih filmova godišnje ima preko 66 filmskih festivala. Raznih formi opletenih oko nečega što realno komercijalno ne postoji, od dana jedan domaće nezavisne državnosti

Pop Cooltura: Želim biti Boro Dežulović

Mitskog lika čiji je tok misli zabavan, a stilistika intrigantna. Koji je svoje splitske geto korijene poput modernog filozofa produžio na kuženje kako je samo uz zajebanciju moguće preživjeti ovaj kaos i ovu balaševićevsku crticu koju optimisti zovu životom

Pop Cooltura: Zašto bi hrvatskim političarima Matt Hancock trebao biti važan?

Biste li ikad mogli zamisliti nekog od domaćih vodećih pozicionara kako daju ostavku sami od sebe? Sjećate li se imena i područja djelovanja zadnjeg domaćeg pozicionara/ke da je podnio ostavku na svoje mjesto ako je uhvaćen s prstima u pekmezu? Rijetko i rjeđe na ovim prostorima. Jer to je prije svega moralan čin

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime