Utorak, 17 svibnja, 2022

Pop Cooltura: Prljavo kazalište na Eurosong iduće godine, u tome je spas!

Kad već naši estradni znalci nemaju muda poslati autohtoni Lado Electro spoj etna i elektronike na zastupanje pred glazbenom Europom, što ne bismo dogodine poslali Prljavce da pokažu kako je to izgledalo kad se radilo nešto što nitko nikad ne bi očekivao ni u najluđim snovima. Čak ni Houra ne mora bojat' kosu u narančasto

Ako ne živite u oblacima i paralelnom svemiru od prošlog tjedna znate nekoliko egzistencijalnih istina. Onih suštinskih važnih, vezanih za pop kulturnu šahovnicu, nikako za neke trička ratove po Ukrajinama i komešanjima u smjeru rasta nuklearnih gljiva po svijetu ako Putin odluči poludjeti žešće nego mu dosadašnja fašizacija pusti.

‘Sudska drama, a ni jedna dama ne spava sama’



Jedna je da ne morate sa surf daskom daleko do prekognicionističkih metoda kojima ćete vidjeti kako nam za nekoliko dana slatka pop country Slavonka Mia Dimšić ispuši na prvom polufinalu predstavljajući Hrvačku na Eurosongu u Italiji. I opet će se naći milja ‘strućljaka’ koji će palamuditi nekoliko dana kako je trebalo nekog drugog poslati.

Recimo, Labinjonku Elis Lovrić s pjesmom “No War” koji će, je li, metaforom snažno reći Putinu da je vrijeme shvatiti kako šezdesetosma nije bila utopijska već da kad čuje taj proglas, odmah zaustaviti atake na Ukrajinu. Namjera se računa. Ili Let 3 s pjesmom “Tazi tazi po neinspiraciji me gazi gazi 2.0”. Ili Prljavo Kazalište s pjesmom u nastanku “Sudska drama, a ni jedna dama ne spava sama”.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Prljavo Kazaliste 👅 (@prljavo.kazaliste)

Umjetnica mora biti zdrava

Istodobno će susjeda u borosanama Ana Đurić aka Konstrakta razvaliti. Jer Bože zdravlja, umjetnica mora biti zdrava. Prva je probala zvučati kao Taylor Swift i zazvučala je vrlo školski korektno, istodobno flat i copycatovski, a druga kao Laurie Andreson meets Annie Clark a ka St. Vincent, strahovito uzbudljivo. Pametno. Drugačije. Originalno. I šta ćemo sad? A ništa. Pomirit’ se i skrolat’ dalje.

Tamo će vam nekoliko klikova dalje šamarčinu zveknuti vijest o potencijalnom raspadu, zapravo uopće ne raspadu, samo klasičnoj matorskoj svađi dvojice originalnih članova Prljavog Kazališta, Jaje House i Tikija Fileša. Autora i posuđivača, ali spiritus movensa Prljavaca i domaćinskog Knopflera te menadžera od 1989., bubnjara, vlasnika žiga, suaranžera stvari Fileša.

Amblem i zaštitni znak Kazališta

Par mjeseci nakon što su njihovi vječni takmaci Parni valjak ostali bez Akija, Jajo i Fileš su strateški pričekali preko svojih advokata obavijestiti ljubitelje i one malo manje kako im je kumstvo u leru. I dali šlagvort senzacionalističkim medijima na trljanje o tuđe muke ili stupidne svađe oko prava na ime i eksploataciju Alan Ford naslova. Jer ako je moglo Zabranjeno pušenje, Boa ili Electro Team imati sranja i prepucavanja oko imena, ako još nisu mogle Majke ili Psihomodo Pop, zašto se, recimo, ne bi posljednji preživjeli dvojac Prljavaca iz 1977. pokačili pred 45 godina trajanja benda.

Jer Fileš ima zaštićen žig, a Houra je, naravno, amblem i zaštitni znak Kazališta. Oni manje duhoviti i maštoviti kolege po medijima već će križati preostale članove Valjka i Kazališta u Parno Kazalište ili Prljavi Valjak, uahahaha kako dovitljivo. Nostalgičari će piknuti kako su se trebali raspasti još 1983. točnije 1985. kad su originalnog pjevača Davorina Bogovića mijenjali za Bodalca kojem će Božo Alić objašnjavati “autentičan” scenski pokret prije kultnog koncerta na Trgu.

I da svoju rock ostavštinu zaštite od eksperimenata turneje sa Škorom ili, pak, pokušaja umetanja tambura u rock and roll s “Uzalud vam trud, svirači” (koja je, btw, daleko od ikakvog bogohuljenja najdosadnijih rock and roll pravovjernika i provincijalaca, dapače, baš zgodan žanrovski eksperiment bilo ulagivanja političkih pozadina ili čista autorska potreba).

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Prljavo Kazalište fan club (@prljavokazalistefanclub)

Ili pak štucnuti na sva autorska naslanjanja Jaje na tuđe model pjesme od one u isti ton “Brane srušit ću sve” aka “Mountain” Chocolate Starfisha (koja je, btw, izvrsna izvrsna stvar), do onih svih Specialsa, Springsteena, Dire Straitsa, The Clasha, U2 i inih uzora od kojih su nastajale “Previše suza u mom pivu”, “Mojoj majci”, “Radio Dubrava”, “Sve je lako kad si mlad” i mnoge druge stvari. Ili kad na silu uguraju Tram 11 na dvije stvari “Dana ponosa i slave”. Primjerice, od posudbe do izravnih plagijata do štucanja uzora znalo se naći u nekim od idućih stvari:

Prljavo kazalište – Skočit ću = AC/DC – You Shook Me All Night Long
Prljavo kazalište – Bye bye = Eagle Eye Cherry – Save Tonight
Prljavo kazalište – Ma kog me boga za tebe pitaju = Alice Cooper – Every Woman Has a Name
Prljavo kazalište – Prisluškuju nas susjedi = The Rolling Stones – Neighbours
Prljavo kazalište – Ptico malena = U2 – Love is Blindness
Prljavo kazalište – Zaustavite zemlju = Peter Wolf – Come As You Are
Prljavo kazalište – Heroj ulice = Bruce Springsteen – Point Blank + The River
Prljavo kazalište – Ne zovi, mama, doktora = Bachman Turner Overdrive – You Ain’t Seen Nothing Yet
Prljavo kazalište – Iza mojih prozora = Velvet Underground – Sweet Jane
Prljavo kazalište – S vremena na vrijeme = A-Ha – Angel
Prljavo kazalište – Pisma ljubavna = Prince – I Could Never Take The Place of Your Man
Prljavo kazalište – Zlatne godine = Slade – Cum On Feel the Noize
Prljavo kazalište – Moja je djevojka otišla u armiju = Iggy Pop – Pumping for Jill
Prljavo kazalište – Šteta što je kurva = Lenny Kravitz – Again

Ali na stranu i inspirativni dio, Kazalištu ne možete osporiti kult institucije. Čak ni kad bi bivše predsjednica u prigodnoj crnoj koži na tribinama Arene glumatala rockericu, kao što je po svlačionicama glumatala najvijačicu i u životu glumata Hrvaticu. Čak ni kad u drugoj, trećoj ili četvrtoj fazi karijere snime albume po kakvima bi klinci iz zege Dubrave brutalno hračnuli u razdoblju od sedamdeset sedme do osamdesete. To su ljudi čiji je debi album apsolutni must u svakoj kolekciji zvuka ulice i buđenja rock kulture ovih prostora.

Hej, svaka produkcijska sirovina stvari “Ja sam mladić u najboljim godinama”, “Some Boys”, “Subotom uveče”, “Sretno dijete”, “Bit će bolje”, “Na posljednjoj tramvajskoj stanici”, “Veze i poznanstva” postala je apsolutni must jednog gradskog asfalta. I kad se krenulo smekšavati produkcijski na “Crno bijelom svijetu” i kad je Houra otpjevao cijelog “Heroja ulice” i kad se Bogović vratio na “Korak od sna” i kad je opet otišao 4 good.

Čak ni Houra ne mora bojat’ kosu u narančasto

“S vremena na vrijeme” i “Ako tražiš nekoga” su prelijepe unatoč Bodalcu. I što je “Marina” ispala s očima boja vena? Kako? Što? I zašto “Sanja” nije ispala bolja? I svaki album je davao puno razloga za mrgodanje ali uz the best of trenutke instituciju bi bilo glupavo zanijekati.

Puno se toga događalo za života Prljavog kazališta. I dobrog i sjajnog i nepotrebnog i lošeg. I neshvatljivog. Ako su ikad s isplaženim jezikom logom bili blizu Stonesima, to je upravo u zrcaljenju svih njihovih velikih parada, uspjeha i mana. I kako Jagger i Richards predstavljaju sve ono najbolje i najgore iz razvoja u svijetu rock and roll legendi, na Balkanu je dosta sličnosti otpalo na Houru.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Prljavo Kazaliste 👅 (@prljavo.kazaliste)

Ako već termini “budućnost” i “Eurosong” nisu toliki oksimoron da, kad već naši estradni znalci nemaju muda poslati autohtoni Lado Electro spoj etna i elektronike na zastupanje pred glazbenom Europom, što ne bismo dogodine poslali Prljavce da pokažu kako je to izgledalo kad se radilo nešto što nitko nikad ne bi očekivao ni u najluđim snovima. Čak ni Houra ne mora bojat’ kosu u narančasto.

Plus, koliko god bilo “pravovjernima” to muka čitati, meni je Jajo Houra super simpatičan lik ma koliko se smijao kultnom grafitu sa zagrebačkih zidova “Đoni, vrati se, Jajo nas jebe”. I vjerujem mu na svaku okrenutu Alan Ford stranicu. Posvađat ćemo se oko mnogo čega, ali oko U2, The Clasha i Springsteena nikad.

Ajmo Kazalište na Eurosong. Bolje nego da se Đoniju smrači i odluči se vratiti. 🙂

Pročitajte još...

Pop Cooltura: Don’t Look Up – Ne gledajte gore, vratovi će vam se pokočit’

Novi film darovitog američkog redatelja Adama McKaya 'Don't Look Up' postao je jedan od onih koji rade razliku. Naime, rijetko je kada ovoliko vjerno i autentično film zrcalio suludost svijeta, zeitgeist i ono što živimo

Pop Cooltura: Jesmo li društvo idiota ili idiotsko društvo?

I koje je moment kad je urednicima i novinarima dovoljno opravdanje kad se diže odgovornost prema profesiji prije pristanka na floskule – to čitatelje zanima. Kvaliteta guranja nosa u tuđe od kolijevke i tuđe do groba svakako zanima određeni segment ljudi. 

Pop Cooltura: Ljepota je pola zdravlja, što god vi mislili o tome!

Mediji nerijetko retorički plasiraju horor starenja kao nešto što se ionako nesigurnom ljudstvu 21. stoljeća nastoji podrinuti kao imperativ. Jer nije zdravo biti lijep. Pogotovo kad se počneš svađati s godinama

Pop Cooltura: Musku Twitter, Zuckerbergu Meta, a vama život

Elon Musk, kupnjom Twittera, postao je vlasnik internetskog speakers cornera u kojem će, uz svoje interesne sfere, moći pripremati svijet za kanaliziranje vlastite verzije 'Don't Look Upa'

Povezano

Pop Cooltura: Filmski kritičari – drugo najnepotrebnije zanimanje u Hrvatskoj, ne u svijetu

U zemlji u kojoj je strogo pravilo ne zamjeriti se kuloarima, kružocima, institucijama, prijateljima – profesionalni kritičarski modus operandi, referentna i relevantna, a napose profesionalna filmska kritika – ne postoji. Niti je referentna ni bitna za neuspjeh nekog novog domaćeg naslova u kinima

Pop Cooltura: Kako je Đole Balašević predao štafetu mira na Balkanu Ani Konstrakti?

Budi kao Ana. Budi umjetnica. Budi zdrava. I onda znaš što ćemo sad. Krenut' od ljudi, ne od nade...

Pop Cooltura: ‘Domaćica’, strankinja i stranac – ménage à trois prekrašnog domaćeg marketinga

Nema potrebe ne vjerovati da im je namjera bila najbolja. Jer su htjeli reći kako tete domaćice mogu biti sve što požele. Mogu još biti i pravnice i prodavačice i programerke, ma sve mogu. Nije jasno mogu li biti i prostitutke jer - zašto prešućivati najstariji zanat. Ali vjerojatno mogu. Mogu sve

Pop Cooltura: Slučaj Konstrakta – umjetnica mora biti bolesna, plastična i luda

'In Corpore Sano' je, osim odlične i atipične pop pjesme, remek-djelo pop kulture, istodobno sarkastični komentar (bez)vrijednosti pop kulture novog doba, površnosti medija, publike i svijeta okolo vas, u nekoliko strofa razoružavajuće točno detektiranje onoga što ne valja sa svijetom i svjetinom danas

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime