Ponedjeljak, 27 rujna, 2021

Pop Cooltura: Ljepota je pola zdravlja, što god vi mislili o tome!

Mediji nerijetko retorički plasiraju horor starenja kao nešto što se ionako nesigurnom ljudstvu 21. stoljeća nastoji podrinuti kao imperativ. Jer nije zdravo biti lijep. Pogotovo kad se počneš svađati s godinama

„Mogu li žene sa sijedom kosom i borama biti sretne?“ vrisnut će ljetni naslov jednog od tuzemnih medija, uz recentnu fotografiju nasmijane Andie MacDowell s Cruella De Vill sijedim prorezom u kosi. Retorički plasirajući horor starenja kao nešto što se ionako nesigurnom ljudstvu 21. stoljeća nastoji podrinuti kao imperativ. Jer nije zdravo biti lijep. Pogotovo kad se počneš svađati s godinama.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Andie Macdowell (@andiemacdowell)

Mogu li, pače, smiju li žene sa sijedima i borama biti sretne? Jer ageing je bolest. Rak. Korona. Tifus. Sida. Idiotizam. Sve dijagnoze zajedno.

Tko vam je dopustio osjećati se ženstveno nakon šezdesete?

Hej, s dvadeset živite, trideset se tješite da ste još mladi, s četrdeset se spremate za smrt, s pedeset odumirete, sa šezdeset ste s jednom nogom u grobu, sa sedamdeset naručujete posmrtni marš, a ako doživite osamdesete, angažirat će vas kao zombija u nekoj od budućih hit TV franšiza. To je, otprilike, onako kako vas mediji drže ako se regrutirate iz vojski običnih susjednih smrtnika.

Vi, Sharon, koja ste nas činila napaljenima ne samo zbog Basic Instincta nego i onih idiotarija poput Slivera ili Specialista. Jer je vaše golo tijelo bilo sve što bi se muškoj mašti neodsanjano htjelo

Nisu, doduše, osobito nježni ni ako ste Sharon Stone, pa osvanete u 63. u Playboy pozama. Tko vam je dopustio osjećati se ženstveno nakon šezdesete. S tim tračcima botoksa i polako blago sušenim osmijehom razvučenih bora s bolje i lošije strane profila. Za deset godina neće biti niti prema „Lijepoj ženi“ Juliji Roberts koja je sad u 53. pa joj se tolerira nekako i oprašta iskreni osmijeh.

Vi, Sharon, koja ste nas činila napaljenima ne samo zbog “Basic Instincta” nego i onih idiotarija poput “Slivera” ili “Specialista”. Jer je vaše golo tijelo bilo sve što bi se muškoj mašti neodsanjano htjelo. I vi, Andie koju smo obožavali u Sodeberghovu genijalnom debiju “Seks, laži i videovrpce”, još više zavoljeli zbog “Beskrajnog dana”, “Četiri vjenčanja i sprovoda” ili Zelene karte, ili pak strašno podcijenjenog “Hudson Hawka” ili pak s razlogom potisnutog “Objekta ljepote”.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Sharon Stone (@sharonstone)

Sve su kontra stereotipu i idealtipu rimsko-atenske proporcije ljepote

Možete li zamisliti da postoje ljudi koji se usuđuju reći Andie McDowell kako se na pragu svojih šezdesetih smije lažno i kako nije sretna? Jer njezine godine nisu lijepe, pače ružne su. I lažne su. I sve su osušene. I zgužvane. I sve su kontra stereotipu i idealtipu rimsko-atenske proporcije ljepote. Koji će reći da su usko zategnuta tijela u tanašnim badićima od zakonski dopuštenih 18 do vremena kad koža ne počne prirodno mlohaviti tamo negdje u prikrajcima tridesetih prema četrdesetima – jedino vrijeme kad se možete smijati i osjećati ugodno u svojoj koži.

Potražite back up u osmijehu Meryl Streep, Michelle Pfeiffer, Jodie Foster. Svih tih nelijepih, starih, odvratnih, genijalnih, neprikosnovenih hollywoodskih ili nehollywoodskih bivših ljepotica. Čije ljepota nikad nije bila maštanje o seksu s njihovim tijelima, nego njihov osmijeh. Stav!

Naravno da možete. To su ovi koji se nalukavaju preko tuđih ograda u dvorišta i škicaju iza zavjese prozora i stavljaju uho na slabo izolirane zidove kad susjeda susjedu govori kako ne može više slušati njegova kukanja. I oni bokci u medijima koji izvršavaju naredbe urednika čiji je seksualni nula život izvor svih daljnjih društvenih frustracija, kompleksa, nezadovoljstava koje može probrati. Pa umjesto  traženja rješenja vlastitih komplekasa, traži metu za gađanje u vidnom polju. Štuc, ne samo do Freuda. I oni su koji čine distinkciju između muškog i ženskog starenja.

Logikom žene koja ima puno muškaraca jer je svojom voljom i odlukom promiskuitetna – ona je slijedom ne samo balkanske logike – kurva, dočim je maskulinum koji ima dosta žena i mijenja partnerice – jebač. Tako mužjacima i starenje dobro stoji. File under: Sean Connery, George Clooney, Brad, ma vidite ih samo. Stariji muževniji. Dočim su žene što starije to jadnije. Tako otprilike sublimiraju silovanje ne samo mediji.

Sve dok ne nalete na zid seksualiteta jedne stamene sedamdesetineštogodišnje Helen Mirren. Čiji je osmijeh samopouzdanja i osjećanja dobro u svojoj koži takav neobranjivi dokaz navedenih silovanja i tlapnji. Potražite dalje back up u osmijehu Meryl Streep, Michelle Pfeiffer, Jodie Foster. Svih tih nelijepih, starih, odvratnih, genijalnih, neprikosnovenih hollywoodskih ili nehollywoodskih bivših ljepotica. Čije ljepota nikad nije bila maštanje o seksu s njihovim tijelima, nego njihov osmijeh. Stav!

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli @meryl_streep_official_

Lutko šuti, pliz

Najlakše ili najteže teme, ovisi s koje strane plaže, naslovnica ili beach bodyja gledate. Ljeto diktira drugačiji background i spuštanje kriterija. Stavljanje sunčanih naočala skriva pogled i otkriva cijeli jedan mikrosvijet na horizontu i catwalku, bez obzira na to biraš li ga na užegloj zagrebačkog špici, splitskoj Rivi, riječkom Korzu ili xyz varijantama jadranskih susreta.

Na stranu izbori za misice i slična mačistička ili antifeministička izlaganja tijela kao idealtipova ljepote s one strane mozga u kojem je jedan „It`s OK“ dovoljan za kvalifikaciju nečije karijere kao – lutko šuti, pliz. Hrvatska je među ostalim neobranjivo prirodnim ljepotama, zemlja među čije prirodnosti vrh ljepotizama drže prekrasne i vrhunaravno lijepe žene.

Užasno sklizak i individualan teren jer nema tog geometrijski pravilnog pravocrtanja lica, isticanja bokova, grudi oko trojke i svih ostalih rimsko-atenskih dimenzija koje su nekoć trebale svjedočiti idealtipu ljepote, ne bi li zamijenio ili kontra argumentirao nečiji individualni doživljaj lijepog. 90 – 60 – 90. Taj subjektivizam zasad moderne društvene gluposti nisu uspjele politički korigirati.

Rukovati se, zagrliti, poljubiti, nasmijati se. S dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, šezdeset, sedamdeset, osamdeset i dalje – jednako izgleda i jednako se broji

A zamislite onda kako je tek običnim smrtnicima i smrtnicama kad im počnu žutokljunci brojiti godove i tjerati da se osjećaju loše u svojoj koži. Jer ne odgovaraju standardima i trendovima koje koronarni svijet nameće. Ili feminističkih karikiranja kad ne smijete lijepoj ženi reći da je lijepa jerbo se to odmah protumači kao ulet s nužnom posljedicom jebanja i muške nekulture te ugrožavanja fem intelekta ako ste time što ste joj rekli da je lijepa odmah paroksimativno trebalo značiti da je glupa, a ne samo bez ikakvih krivih zamisli primjećivanje i slavljenje ljepote.

Ljudi su zaboravili divotu jednostavnosti

Dosta je toga ne samo u medijima nego u odnosima vrata do vrata otišlo u krasni trokurac. Ljudi su se udaljili, otuđili, počeli tumačiti, čitati između redaka što nikad nije pisalo, zaboravili su onu divotu jednostavnosti. I komunikacije na najjednostavniji način. Rukovati se, zagrliti, poljubiti, nasmijati se. S dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, šezdeset, sedamdeset, osamdeset i dalje – jednako izgleda i jednako se broji. Nema niti jedan jedini razlog zašto bi se borci ili borkinje bilo koje od tih dekada osvrtali na licemjerja, stereotipe i nečije nebitne postranične komentare.

Mužjaci su evolucijski niža, daleko niža i onda još niža bića. Obično preplašeni i ugroženi od lijepih ženskih stvorenja koje razmišljaju svojom glavom i još se k tome drznu imati stav. I previše taštinski, malim pimpekima ili egom opsjenjeni oko priznanja da se žena ne treba bojati nego, dapače, proslaviti ih. A ženska ljepota je pola zdravlja. Zamislite kako im je tek teško kad imaju praktično upotrebljiv mozak. Ne da su sva vrata otvorena, nego je ono, bosima na izvol’te.

Hrvatice su prekrasne. Prošetaš Rijekom, Zadrom, Splitom, Šibenikom, Osijekom, manjim mjestašcima. Malo je mjesta na svijetu na kojem se koncentracija ženske ljepote može mjeriti s generalnim postotkom stanovništva

Neprikosnovena Charlize Theron

Ne tako davno u filmskim se krugovima često znalo dvojiti oko standardiziranih hollywoodskih idealtipova ljepote u smislu treba li lijepim glumicama ikakva kvalitetna gluma ili je sama pojavnost dovoljna. Pokušalo se baratati imenima Megan Fox kao žene za potvrdu čijeg talenta još uvijek čekamo film, dočim smo vidjela koliko vruća može biti samo nad haubom auta u Transformersima ili inteligentnim postwoodyallenovskim komedijama Judda Appatowa tipa rola u „This Is 40“.

Zatim se htjelo dovesti u pitanje kultno križanje nogu Sharon Stone u “Basic Instinctu” i s obzirom na to da se nije moglo opozvati njezin seksipil, pokušalo se nagrditi kvalitetu glume sve dok je nije uzeo Scorsese i stavio uz De Nira u “Casinu”. Krajnji pečat i čep na svaku sumnju je uprizorenje neprikosnovene Charlize Theron. Subverziju i inteligenciju njezine glume stavlja u džep njezina ljepota ako rola to zahtijeva, no bez pardona će postati Čudovište ili najbolja uloga karijere u filmu Young Adult u kojoj će mikromimikama potvrditi o kojem je suverenom kapacitetu vrhunaravne glumice riječ.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Charlize Theron (@charlizeafrica)

No, što dalje od tih hollywoodskih stanovnica, natrag na susjedstvo Hrvatske kao zemlje čija je žena prešućivana i jednako vrijedna prirodna ljepota poput toliko puta hvaljenog i isticanog Jadranskog mora i priobalja. Hrvatice su prekrasne. Prošetaš Rijekom, Zadrom, Splitom, Šibenikom, Osijekom, manjim mjestašcima. Malo je mjesta na svijetu na kojem se koncentracija ženske ljepote može mjeriti s generalnim postotkom stanovništva.

Iz kojeg god rakursa i ideal tipa ljepote javnih i manje javnih osoba gledali, vidjet ćete figure Ive Jerković, Tatjane Jurić, Franke Batelić, Ivane Schildenfeld, Lane Jurčević, Jelene Glišić, Doris Pinčić, Jelene Rozge, Korane Maštrović, Jelene Perčin, Barbare Radulović, vi nastavite niz prema vlastitim nahođenjima, svim tim predivnim više ili manje javnim ženama koje svoje dvadesete, tridesete, četrdesete, pa nadalje – nose tako tako jebeno dobro.

Jer je ljepota pola zdravlja. Štogod vi mislili ili se ne ufali misliti o tome.

Pročitajte još...

Život na sjeveru: Sliku svoju ljubimo, samo bez pretjerivanja!

Tu i tamo dopušteno se igrati sa svime, ali treba znati stati kada je kraj i podvući crtu, jer živjeti u virtualnoj laži - jednostavno nema smisla. Jer ona perfektna slika Doriana Graya na kraju bude – uništena!

Zagreb City Style: Hrvatska moda – jučer, danas, sutra

Modne platforme gasile su se jedna za drugom. Nekoliko uspješnih domaćih brandova još uspijeva okupiti sponzore za samostalne revije koje budu pravi mali bombončići od događaja. A fali nam svega. Love, stila, mode, revija, manekenki, šušura, fali celebrityja, fali autentičnosti, glamura makar i lažnog

Svašta ni o čemu: Pamtim (uglavnom) samo sretne dane

Život čine trenutci. Sitnice. Lijepi momenti i ružni. Kažu da je nekad manje važno što se dogodilo; važnije je kako smo mi to upamtili. No, što ako nismo? 

Mixer jednog imidža: ‘Imaš cipela kao Imelda Marcos’ aka neutaživa glad moći

Imelda Marcos ima imidž političarke koji u pozadini skriva matricu arhetipskog obrasca ujedinjavanja suprotnosti - političar/ka nevjerojatnog neutaživog 'apetita' i narod na rubu bijede i siromaštva. Zvuči gotovo pa 'kao iz našeg sokaka'. Imali li broj cipela koji posjedujemo zaista veze s našom osobnošću?

Povezano

Pop Cooltura: Cijena strasti – raditi za nulu ili ne?

Ima jedna mala sitnica s kojom Nine i Žakovi ovih prostora pomalo licemjerno kockaju. Zove se strast. Strast nema cijenu. Ono što ima je ima odraz u ogledalu. Ili lokvi vode 😉 

Pop Cooltura: Starenje sa i bez dostojanstva ili ‘Što im je to trebalo?’

Nikad nije bilo točno razjašnjeno što se desilo u primozgu jednom Denisu Hopperu ili Michaelu Madsenu da kao kultni glumci počnu uzimati role u B, C, D krimićima i reciklažnim pizdarijama koje će baciti dobar znak upitnika na sve njihove dotadašnje 'Blue Velvete', 'Reservoir Dogse' i ina remek djela. Lova? Teško. Droga? Možda. Treće? Sigurno

Pop Cooltura: Novo protestno COVID doba – štogod odlučiš, u krivu si

Cijepiš se, debilu naivni, manipuliraju te i farmaceutski lobi na tebi zarađuje. Ne cjepiš se, debilu zbog tebe će ljudi umirati. Štogod izabrao, pogriješio si

Pop Cooltura: Sama – U orahovoj ljusci ti zazivaš more

Već je tradicija da svakog ljeta zadnjih desetak godina Milica šalje Dadine (čitaj: Urban) pjesme i spotove nekoliko dana prije izdavanja. Da prokomentiramo. Ping pongamo. Uskladimo dojmove. Prošli tjedan cca 30. srpnja ista poruka. I link na pjesmu 'Sama'. Kul, da čujemo. I stisnem play...

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime