Putin je konačno napao Ukrajinu. Premještanje dosadašnjih povuci-potegni pograničnih napetosti između Rusije i bivših CCCP susjeda ide direktno u primetime i na prvi program, kažu urednici. Breaking news. Grašo who? Huljić who? A sad lagano vidjeti prerasta li ovaj ‘reality check’ video igrice Rusa i Ukrajine u toliko puta zazivani i gotovo s nestrpljenjem iščekivani Treći svjetski rat koji je u virus varijanti naznačen s nevidljivim neprijateljem za globalne koronavirus pandemije.
Devesprva u Ukrajini. Vam se štuca malo, ha?
Na vijestima prije početka rata izjava nekog jadnog Ukrajinca xyz Silvusa Vuskasa koji govori kako on i njegovi drugovi idu u stroj kako bi njegova kćer i žena mogli živjeti u slobodnoj zemlji. Koji flashback 90.-ih. Koja ironija. Kakva j*bena sloboda, od koga čega? Ljudi se ponašaju kao da vjeruju da život vrijedi išta više od jučerašnje mise zadušnice, današnjeg linkanja na You Tubeu i ovih počivao/la u miru pizdarija, a već sutra zaborava. Točka. Crtica. Sol. Pijesak. Ništa.
21. je stoljeće. Trebali bi razmišljati o tome kad ćemo moći na ljetovanje na Mars i zaj*anciju na Saturn i Jupiter, kako putovati kroz vrijeme, smijati se s ‘alienima’, mijenjati unutarnje organe… Ne gledat online Treći svjetski rat i pisat debilne statuse po društvenim mrežama s heštegovima #StopTheWar i smajlićima slomljenih srdašca, jer cijeli svijet sad suosjeća s Ukrajinom.
Rat je postao pop kultura i reality show na mrežama kao vodećim medijem novog milenija. Mijenja se razina voajerizma i one mefistovske potrebe ljudi da budu dijelom nečeg važnog. Ali tek mišljenjem, što dalje od točke zbivanja.
J*bo vladu, j*bo rat, j*bo Putina! Puno j*banja, a penetracije nula.
Ne mogu se načuditi niti ufurati u likove poput Putina, Trumpa, onog sjevernokorejca Kim Jong-una kao išta više od strip karaktera i vlasuljara, perika modela. Kako im mandat dan za stiskanje crvene dugmadi ne ostane retorički..? Štuc, imaju ovi prostor što pacijenata tog tipa za prijaviti. Miloševića, Tuđmana, Bandića, Milanovića, Plenkovića, niske njihovih pobočnika, etc. Pa kako ih možete doživjeti ozbiljno? Pogledajte na što liče? Hodajuće enciklopedijske ilustracije kompleksa i neostvarenosti. Rekao bi Grunf: “Tko spava, ne trči.”
I cijelo vrijeme goni onaj naivni srednjoškolski mindset koliko doista ljudi vjeruju u taj bullshit da odlaskom u rat išta znače osim biti topovskim mesom i bodycountom. Kao da iz dosadašnjeg ‘historia est magistra vitae’ ne kuže kako se ratovi odvijaju na telefonskim linijama i intervencijama svjetskih murjaka. I kako su ratovi tek nastavak kompleksa kojih je uvijek korijen u omjeru ideje moći i realne nemoći. Moći oružane. Nemoći seksualne.
Uopće ti principi ratovanja. Rat. Koncept rata. Kad se već svi ti belosvecki sitnokurcaši i velikokompleksaši nisu igrali dovoljno potapanja brodova u djetinjstvu, pa eno imaju danas živu silu. Ne mogu se zasititi dovoljno tuđeg, pa se ‘furaju’ na osvajanja i zauzimanja tuđih prostora. Stvore rat i onda prodaju puku – vi ste bitni, ponos, domovina, sloboda, njihova puška, njihovo oružje, njihova sloboda.
Koliko god patetično i naivno zvučalo, jedina sloboda je ljubav.
Pasmater svima koji su ikad pristali na bilo što drugo.
Pa dok ne počnu alarmi, sirene i gas maske zbog nove termonuklearne bombe, ne mogu se doista dosjetiti ičeg pametnijeg osim pokazati prstom u smjeru soundtracka od par globalno antiratnih komada koje će sigurno bar malo omekšati ovo što vam serviraju kao dominantni i ultimativni TV reality show.
Jeste? Ajmo.
Culture Club – War Song
Black Sabbath – War Pigs
Creedence Clearwater Revival – Fortunate Son
Edwyn Starr – War
Bob Dylan – Masters Of War
Marvin Gye – What`s Going On
Dire Straits – Brothers In Arms
Bruce Springsteen – Born In The USA
Green Day – American Idiot
REM – Orange Crush
Mi plešemo, lalalalalala, cijeli dan i noć…
Naslovna fotografija: Don Fontijn / Unsplash