Pop kultura 21. stoljeća je sadržajno znatno različit pojam od onoga kako su je klasificirali u prošlom. Otkad je internet preuzeo brzinu i masovnost te prisutnost i fluktuaciju komunikacije kao primarni oblik razmjene informacija i kao jedan od najmasovnijih medija, pop kultura je postala opća kultura. Prefiks pop se blago pretvorio od appendixa u sadržajni dio tkiva kulture.
To je osnovna postavka i teza kojom se bavi Pop kultura kao predmet koji će od iduće godine kretati u eksperimentalnom, izbornom ili fakultativnom obliku u zainteresiranim osnovnim i srednjim školama te drugim učilištima Republike Hrvatske zainteresiranim za uvrštavanje istog u svoj nastavni plan. Osnova promjene terminologije poimanja Pop kulture, i kao predmeta i kao pojma, odražava se u činjenici kako je njezin sadržajni dio znatno proširen na gotovo sve segmente funkcioniranja društva. Pop kultura nisu samo glazba, film, mediji, showbizz, vizual arts, literatura nego su poopćili i pridružili u svoj predmet interesa i sport, politiku, ljudsko zdravlje, zdrav život, tehnologiju, religije i ino.
S tom mišlju priložen je pregled desetak događaja iz prostora regije (čitaj: zemalja bivše Jugoslavije) nakon kojih se kulturni krajobraz mijenja, bilo mikroskopski bilo tektonski.
1/ Smrt Đorđa Balaševića
Panonski mornar i popularni narodni lala bio je zadnja spona koja je na kakvim takvim, labavim osnovama, kroz svoje pitoreskne pjesme, poeziju i leksik, držala na okupu stotine tisuća, pače, milijune štovatelja njegova rada i glazbe. Ali ponajviše ikone i feedbacka njegove riječi i pojave razuma i otpora političkim maloumnicima sa svih strana koji su nastavili paradirati svojim kretenskim ping pongom na očuvanju tenzija između dviju, triju susjednih država s pripadajućim plemenima.
Nestajanjem tog kohezivnog elementa ostaju njegovi nasljednici kao zadnja spona očuvanja pjesme iznad rata, tinjajuće mržnje i inih neljudskosti tipskih za gluperde ovih terena. A nije da ih nema. Za to vrijeme glazbena scena je na aparatima i respiratorima između siljenja opstanka i preživljavanja glazbenika jer “svirati se mora” i unatoč depresivnom koncertnom okruženju i dalje ne staje proizvoditi stotine novih i novih više ili manje interesantnih novih ili već rekapituliranih imena. I neka.
2/ Antivakseri, vakseri i cancel culture su novo normalno
Nikad kao prije u društvu plemena regije, ali s globalnom refleksijom, nije bilo ovoliko izraženih polarizacija, podjela i nuspojava globalne pandemije koronavirusa. Nikada nije bilo niti tenzičnije, gluplje, neprirodnije, a ni točnije povučene crte između tolerantnih i isključivih, stvarnih i lažnih demokrata, libertijanaca, pacifista i ljudi s figama u džepovima. Ljudi u nevjerici prema struci po pitanjima potrebe i učinkovitosti cijepljenja protiv svih mutacija COVID-19.
Nastavno na to, nikad suludije, zabavnije ni opasnije teorije zavjera i lynch mase s lomačama. A ni činjenica da nikad lakše nije bilo “izbrisati”/cancellati osobe koje ne smatrate istomišljenicima ili se po uzusima nove političke uškopljenosti (čitaj: korektnosti) okrznu o načela slobode mišljenja ili ne diranja tabua i svetih zaštićenih termina. Novi srednji vijek.
Pop Cooltura: Cancel culture tj. o ukusima i mišljenjima se mora raspravljati
3/ Put u svemir postaje turistička destinacija
Ono što je u osamdesetima bilo predmetom maštanja i ekranizacija mašte Philipa K Dicka i vizualizirano u obliku Bladea Runnera, to je danas pripremanje na realnost. Ljetovanja na Marsu, turistički spinovi oko Mjeseca i Zemlje, eksploatacija prostora u stratosferi, postaje lagano područjem koje izlazi iz SF-a i ulazi u here & now. Jeff Bezos i Richard Branson kao bilijarderska svjetska magma je krenula prva. Bogataši s dosta benge za podmazivanje se priključuju. Elon Musk je među prvima koji će pospikati sa svemircima. Ima ih i s Balkana. Njihove turističke đirove sljedećih godina ćemo pratiti sve više.
4/ Zdravlje kao najveći kapital
Nikada kao nakon Drugog svjetskog rata protiv nevidljivog neprijatelja čiji je otponac bio upoznat pod šifrom Covid-19 svijet se na globalnoj razini nakon nije suočio s onim najplošnijim egzistencijalizmom – kako kvalitetno živjeti? I još jednostavnijim odgovorom. Biti zdrav. Fizički, psihički i mentalno. Godine 2020. i njezina sestra blizankinja 2021. rezultirale su strahovitim porastom poznatih i new normal bolesti među ljudima koje se reflektiraju raznim vrstama devijacija, deformacija i otuđenja od old school normal termina zdravlja. Poznatog kao stanja organizma odustnosti od trauma, povreda, bolesti, deformacija. Svih vrsta.
Bez obzira kupili to novcem, ljubavlju, pažnjom, oprezom prema sebi, bližnjima ili slučajnim prolaznicima, ljudi su bili suočeni s vrlo prostom činjenicom – relativnošću života i prolaznosti istog doslovno u blink of an eye momentu. Nevermind Nirvane iz 1991. bio je doslovno jučer. Tihi Treći svjetski rat protiv nevidljivog neprijatelja koji je kroz dvije godine postojanja ubio oko 5 i pol milijuna ljudi u trenu pisanja ovog retka, ugrozio ili zarazio više od 280 milijuna ljudi, prema službenim podacima, pretvorio svijet u globalno selo i razotkrio prilično staklenu površinu na kojoj počiva to okretanja oko svoje osi u trajanju od prosječnih 70 do 80 godina.
Nikada kao sada Balaševićev aforizam o onoj crtici na grobnom spomeniku između datuma brojaka rođenja i smrti – nije bio točniji. Najveći kapital kojim ljudi barataju je zdravlje, u povlaci sa srećom i uvjetovanim razvojem dalje svega na to. Rekli bi neofilozofi i prodavači citata male stvari. Ali, doista, male stvari.
5/ New age IT sektor i industrija
Infobip, Nanobit, Five, Pine Studios, Infinum i tako dalje i tako šire, samo su neka od imena predvodnika IT industrije s naših terena koji su globalnim uspjehom i komercijalizacijom svojih poslovnih vizija uspjeli iz RH izvoziti usluge doslovno cijelom svijetu. Bilo da se radilo o gamingu i industriji igara ili podrškama razvoja softwarea, cloudova, digitalnih transformacija IT poslovanja, imena ljudi poput Silvija Kutlića, Alana Sumine i Zorana Vučinića,Tomislava Cara, Viktora Marohnića, Luke Abrusa, Svena Marušića trebate zapamtiti kao nove poslovne superheroje kojima Todorićevi i Tedeeshijevi brandovi nostalgično mašu uz priznavanje primata.
Sven Marušić (Five): Usred pandemije zaposlili smo 70 novih ljudi
6/ Mate Rimac i njegov auto moto svijet
Malo je tko od poduzetnika s ovih terena učinio toliko razliku prema promoviranju branda RH u svijetu ne samo auto industrije kao Mate Rimac i njegova poslovna zakucavanja. Joint ventureove, koprodukcije, outsorceinge ili kako su sve parafirali ugovore s Bugattijem, Porscheom i kojim sve pro futuro brandovima planiraju – Mate Rimac je onaj koji strši od tipskog poduzetničkog levackog duha koji svoju afirmaciju niti treba niti traži u okviru Lijepe Njihove, a ponekad i Naše. I zgodne su njegove cinične prepiske na društvenim mrežama s oponentima i pokušajima podjebavanja kada se ne libi vulgarizmima ping pongati s primitivizmom.
7/ Eksplozije i implozije kriptovaluta
Od robne razmjene preko kovanica, od kovanica preko papira, od šuške do kreditnih kartica od kartičnog poslovanja do internetske love, od internetske love do novog svjetskog poretka. Kriptovalute kao novi modeli monetizacije su već nekoliko godina prisutne i hit među ne samo ispravnim poslovnjacima, brzopoteznim brokerima ili pak delbojevima i smutljivcima raznih vrsta koji na legalne ili nelegalne načine znaju na finjak okrenuti i oprati poveće količine love.
Bitcoini, Etheriumu, Litecoini, Stellari, Cardani, NFT-ovi i razne novoimenice za ulagače kompjuterskih lova i posjednike novih načina bogaćenja – samo su naznaka na što bi naše platežno sutra moglo izgledati. Savršeni red ili savršeni kaos. Tanka je linija između investicija, ruleta i gubljenja.
8/ Potop hrvatskog i rasturanje srpskog filma
Nikada kao dosad nisu bile izraženije razlike između seljakanja domaćih filmaša i njihovih regionalnih kolega. Najkonkretnije, bez obzira na koronu, najgledaniji filmski blockbuster ovih terena je “Toma”, biografija srpskog kavanskog pjevača Tome Zdravkovića u režiji Dragana Bjelogrlića i produkciji Željka Joksimovića s preko milijun gledatelja u regionalnim kinima. Cca više od 3 milijuna Eura zarade. Odmah za petama će mu biti nastavak balkanske inačice XXX-a i natjeravanja autima fol opakih i nabijanih momaka između krim miljea i suludih vožnji “Južni vetar 2: Ubrzanje” s nekoliko stotina tisuća gledatelja.
Za to vrijeme najgledaniji hrvatski film je uslovno rečeno nezavisni dokumentarac “Ljubav oko svijeta” Davora Rostuhara koji je uz knjigu bio sjajnim multi kulti projektom i koji je skupio nešto više od 16.000 gledatelja po nacionalnim kinima. Za njim su najgledaniji hrvatski igrani filmovi – “Murina” Antonete Alamat Kusijanović s canneskom nagradom i supotpisom Martina Scorsesea kao jednog od izvršnih producenata – sitno više od 10.000 gledatelja, potom laureat pulskog filmskog festivala novi film Zrinka Ogreste “Plavi cvijet” s nekih 4500 gledatelja, dok je primjerice hrvatski kandidat za Oscara Danila Šerbedžije “Tereza 37” skupio oko 1500 gledatelja u domaćim kinima.
Pop Cooltura: Ona sitna milijunska razlika između hrvatskog i srpskog filma
Zašto? Ima nekoliko jednostavnih razloga – više puta smo pisali o tome tokom godine. Koga briga, pronaći će. Za to vrijeme novi film bosanske redateljice Jasmile Žbanić “Quo Vadis, Aida” razvali na nagradama za europskog Oscara te se stavi uz bok „Ničije zemlje“ Danisa Tanovića i ranih Kusturičinih radova kao što se filmskih nagrada tiče – najuspješniji predstavnik kinematografije ovih prostora svih vremena. Pritom genijalni i samozatajni one man band animator Dalibor Barić svojim fantastičnim animiranim eksperimentalnim neo noirom “Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa” bude u širem izboru za najbolji animirani film godine u konkurenciji Oscara, a svijet poludi za “Squid Gameom” kao jednim od brzorastućih SF futurističkih streaming Netflix fenomena.
Odlične vijesti za fanove ‘Squid Gamea’: Na Netflix su stigla 3 filma redatelja Hwang Dong-hyuka
9 / Eksplozija MMA
Mixed martial arts u prijevodu mješovite borilačke vještine su najpropulzivniji i najkomercijalniji sport novog milenija u svijetu. Borbe u kavezu muškaraca i žena u desetak težinskih kategorija mnogi doživljavaju brutalnim nastavkom gladijatorskih rimsko grčkih era i paradigmom okrutnosti novih milenija. S druge strane riječ je o najkompletnijim i upgradeanim kombinacijama svih poznatih borilačkih vrsta od hrvanja, preko boksa, kick boxinga, samba, tea kwon doa, jiu jitsua i inih modernih i popularnih napadačko obrambenih tehnika u kojima vrhunski spremni borci stavljaju svoju glavu u torbu ponekad za milijunske ponekad za sitne iznose.
Osim UFC-a kao najpoznatije i najkvalitetnije organizacije s najvećim rosterom boraca, Bellatora kao njegove B lige, One Championshipa i tako dalje, u Europi se preko poljskog KSW-a pa i na Balkanu preko FNC-a se počelo sramežljivo ulagati u razvoj MMA kao sporta. Od vremena K1 šampiona Branka Cikatića, njegova nasljednika Cro Copa, korijena bivšeg prvaka teške kategorije Stipe Miočića, dosta se novih boraca iz regije pokušava nametnuti i probiti do prve svjetske A1 lige. Voljeli ili ne, osporavali mu tretman sporta ili ne, atraktivnost i podobnost brzim i brutalnim vremenima u kojima živimo mu ne možete zanijekati.
10/ Patos i jad institucije Predsjednika Republike Hrvatske
Svi kritičari Kolinde Grabar Kitarović i njenih seansi za vrijeme predsjedovanja Republikom Hrvatskom mislili su da je babuška i njezina barbie girl varijanta, bila onaj karikaturalno zabavni dio na koji se koluta očima ne vjerujući što vidi i čemu svjedoči. I kao nije moglo gore. Svrdlala je poduzetna i ambiciozna Fiumanka dobro i solidno dno.
Ali avaj i štuc, na scenu je stupio plavooki dijarejični orator, isprazno brbljavi, bestemeljeno naduti wannabe ex frajer, čije oratorske sposobnosti zasjenjuje samo ego balončić čiju nadutost i ispuhavanje prate očarani braindead zoon politiconi. Tu gomilu frazema, ispraznih gluposti i potrebe zakačit se sa svakim tko ne njeguje njegovu tuticu – povijest predsjednikovanja ovih terena nije poznavala.
Mixer jednog imidža: Osebujna i ambivalentna retorika Zorana Milanovića
Mesićev šeretski stav i vic pojava bila je mala beba za trokrilni užas od trenutnog fikusa. S druge strane ima svoju presliku u moronu Aci Vučiću tako da je refleksija jada i bijede više nego očita i prigodna. Isti su. Isti. Pod njihovim se plaštom i dalje mrijeste cirkusanti i karikaturalne saborske figure, referendum revolucionari, pajaci i egomanijaci, dnevna doza stupidizma kojom nas obasiplju postizborni predstavnici naroda. Kako se Most rimuje s kost, Živi zid sa stid, tako se SDP I HDZ rimuju isto. Načisto. Baretina, mulj, vrijedan crnog pod noktom. Ne mislim literarno pritom. Vrlo doslovno i direktno. Među roge, a onda pitat’ za zdravlje.